Izvođač: Napalm Death
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2006
Ocjena: 3.5/5
Izumitelji jezive rock kreature zvane “grindcore”, aktivni od 1981., izvorno punkeri, koji su postupno preuzimali elemente britanskog “hard core” zvuka (Discharge i sl…) i trajno ga povezali sa svojom pupkovinom u potpuno neovisan, jedinstveno avangardan pristup rock glazbi, koji se velikim slovima može opisati dvjema odrednicama: najbrže i najekstremnije - praoci “grindcorea” Napalm Death uhvatili su pravi galop i nakon samo godinu i pol od posljednjeg studijskog izdanja nude nam opet novi album. I s njim ostaju i dalje potpuno vjerni svom ekstremu!
“Smear Campaign” je drugi studijski album koji je grupa izdala kao kvartet, a ujedno i drugi album za izdavačku kuću Century Media. Iskreno rečeno, riječ je o najboljem grindcore albumu koji su Napalm Death snimili od “Utopia Banished”. Čak je i prošlogodišnji “The Code Is Red… Long Live The Code” važio za fantastičan, a ipak novi album donosi dodatnu nadogradnju prethodnika, dok mu se produkcijski potpuno drži, što znači da je odlična radna kemija grupe s prošle ploče ostala netaknuta. Devedesete je grupa provela koketirajući sa smjerovima koje diktiraju elementi death metala, a to razdoblje nije baš posebno cijenjeno u očima “grindcore” fanova. No s albumom “Enemy Of The Music Business” i dalje, Napalm Death sve se više vraćaju svojim prepoznatljivim standardima koje su sami uspostavili i ponovno se počinju vraćati na glazbena polja koja poznaju i zapravo ih drže u malom prstu. “Smear Campaign” je tako sam epitom grindcorea – prožet eruptivnim ekstremima tonaže “blast beatova”, nemilosrdnim bijesom vokala i sveobuhvatnim osjećajem koji nas razvojno vodi na puno izravniji način prema odrednicama punka i britanskog hardcorea nego, recimo, prema elementima metala.
Zvuk “Smear Campaign” je nevjerojatna presavijena mapa! U svojoj točkastoj slici obuhvaća naime cijelu karijeru grupe. Ima skladbi koje bi se s lakoćom mogle uvrstiti na albume “Utopia Banished” ili “From Enslavement To Obliteration”, a još je nevjerojatnije to da se Napalm Death ne trude u novom zvuku biti “moderni”, a ni retrogradni! To vodi do zaključka da na “Smear Campaign” zapravo nude bezvremenski zvuk svoje nove slike. Bez obzira na to što su Napalm Death kroz svojih 25 godina postojanja danas brzinom izvedbe i skladateljski dosegnuli svoj vrhunac, pritom brižno čuvaju svu svoju koravu kvrgavost, i to ne samo vlastitih temelja, nego općenito rečeno, temelja cijele “grindcore” scene.
Napalm Death oduvijek otvaraju svaki album uvodom i “Smear Campaign” slijedi tradiciju. Ako se osvrnemo na uvodne točke prethodnih albuma, one su imale zadatak temeljito pripremiti slušatelja kroz gradirano rastuću atmosferu, sve dok se mozak s perjanom lakoćom ne bi otopio i slio u rođenje pakla koji je nakon introa nudila prva pjesma svake ploče. Ipak, uvodni dio novog albuma predstavlja iznenađujući otklon od tradicije. Weltschmerz je drugačiji uvod. Grupa je tako prvi put u karijeri upotrijebila klavijature i akustičnu paletu zvukova, tu su dodani i uzorci govora, no sve je cijelo vrijeme odjeveno u zlokobni gitarski zveket koji šumeći obuhvaća cijelu slagalicu tih zvukova. Ono što u intru ističe jest i ženski vokal, koji dolazi negdje iz pozadine cijele zvučne slike, a prilog je Anneke Van Giersbergen (vokal – The Gathering). No da cijela stvar ne bi imala slučajan neželjeni zaslađujući učinak, grupa već prvom pjesmom nakon uvoda, Sink Fast, Lets Go, vodi slušatelja prema poznatim frekvencijama, stvarajući masivan zvuk, prožet razornim mitraljiranjem “blast beatova” i vražje huliganskim njištanjem gitara ugođenih pola tona niže.
Vokali su naravno, uz izvanredno bubnjanje koje u svojoj raznobojnoj izražajnosti dostiže vrhunske kvalitete, glavna atrakcija zvuka, i Napalm Death su granicu ekstrema u zvuku vokala nove ploče pomaknuli još korak gore, a vokal u svom paklenom bijesnilu s najvećom lakoćom dostiže stanje bijesa “Barneyja” Greenwaya, koje vodi do izljeva najcrnjeg (ne zelenog!!!) žučnog napadaja koji uopće možemo zamisliti. Ni ostatak albuma ne staje u tempu spomenute vrtoglave “furije”, a po skladbama su posijani razorno brzo odsvirani prijelazni umetci, koji su stalna odlika grupe. When All Is Said And Done za nijansu popušta u općoj nepopustljivosti ultra brzog pristupa ploče, pa se u nju uvuče mrvica više melodike, koja pokušava oponašati čak i skladbu Shine grupe Pro-Pain. Pritom Napalm Death naravno i na toj točki zadržavaju svoj izrazito srdito usmjeren brutalni stav posve netaknutim. Samo na nekoliko točaka Napalm Death sebi dopuštaju mrvicu nevjere, odnosno par “skokova preko ograde”. Tu posebno iznenađuje skladba In Deference, na kojoj gostuje vokalom Anneke Van Giersbergen, koja pjevanjem unosi melodičnost zarazno slušljivog formata, a okusno je pomiješana s karakteristikama Barneyjeva režanja (“growlovi”) i vrištanja. Uz spomenutu skladbu, na ploči pomalo odstupa i završetak albuma naslovnom skladbom, koja mjestimice nosi sporiji “doomovski” prizvuk i nešto dodatne boje vokala koja podsjeća na onu kod grupe Alchemist. U svem ostalom materijalu teško je naći trenutke koji bi na bilo koji način usporavali “napalmdeathovsku” furioznost i prepoznatljivost. Tako su uvod (u cijelosti) i završna (djelomično) naslovna skladba atmosferično mračni, a uvodni dio u dozi mračnjaštva iznenađuje, jer se pri slušanju najprije na obzoru pojavi čak i Celtic Frost.
“Smear Campaign” je odličan album! To je evolucijska točka kulminacije truda grupe, koji je ona kroz sve godine svog postojanja uložila kroz svoj razvoj i glazbenu inovaciju. To je čak album s najviše “eksperimenata” (kod te riječi ostajemo u okvirima Napalm Death!!!), s kojim će se ipak uspješno identificirati fanovi svih stvaralačkih razdoblja grupe. Politične poruke opet kraljuju albumom. “Smear Campaign” je zrelosni testament Napalm Death, na kojem dečki mudro spajaju svu intenzivnost i snagu kroz gnjev žarkosti izvedbe novog materijala s najboljim elementima svoje diskografije. “Smear Campaign” je tako najljepša moguća definicija “grindcorea”. Povrh svega, stvaratelji ove ploče zapravo su očevi tog žanra. Dobrodošli doma!
Postava
Mark “Barney” Greenway – vokal
Mitch Harris – gitara, prateći vokal
Shane Embury – bas gitara
Danny Herrera – bubnjevi
GOSTUJUĆA GLAZBENICA:
Anneke van Giersbergen – vokal na skladbama Weltschmerz i In Deference
Produkcija
Russ Russell
Popis skladbi
1. Weltschmerz (1:27)
2. Sink Fast, Let Go (3:22)
3. Fatalist (2:50)
4. Puritanical Punishment Beating (3:25)
5. When All Is Said and Done (3:00)
6. Freedom Is the Wage of Sin (3:08)
7. In Deference (3:13)
8. Short-Lived (3:05)
9. Identity Crisis (2:43)
10. Shattered Existence (3:10)
11. Eyes Right Out (3:13)
12. Call That An Option? (3:01)*
13. Warped Beyond Logic (1:59)
14. Rabid Wolves (For Christ) (1:23)
15. Deaf And Dumbstruck (Intelligent Design) (2:45)
16. Persona Non Grata (2:46)
17. Smear Campaign (2:47)
18. Atheist Runt (6:39) *
Trajanje albuma: 45:09
* bonus skladbe uključene u ograničeno izdanje
