Izvođač: Grrizli Madams
Izdavač: Radio Študent
Izlazak: 2012
Trajanje: 39:13
Ocjena: 4.7/5
Ne znam što se nalazi u posavskoj vodi da glazbeni zanesenjaci iz slovenskog “ruralnog zaleđa” mogu tako suvereno pregaziti cijelu metropolitansku glazbenu smetanu (ili barem prokleto velik dio nje), pa nakon masakra pustog slovenskog prosjeka cijelu stvar začine još i uratkom koji te ne može i ne može pustiti iz kandži? Možda je puka slučajnost da je glavni nuklearni reaktor udaljen tek streljaj, ali Grrizli Madams već nekoliko godina jedna su od boljih vijesti na slovenskom nebu, a nakon gotovo desetljeća rada i krvožednog rasipanja svog cerebralnog soka posve su spontano isklesali i napisali suvereni nastavak sočnog EP-ja V vrtincu vsemogočnega miru, pri čemu su cijelo vrijeme nadigrali i nadživjeli sva očekivanja, kojih nakon prvog čina nije bilo malo.
Egzegezu savršene glazbene satire s jajima započet ću konstatacijom da ni guzica nije uvijek tamo gdje je nekad bila. Grrizli Madams šokiraju već dizajnom, gdje je zatiljak u prvom planu, a prvi plan tek lijepa kulisa za popunjavanje stražnje strane ploče, a glazba iza tog estetskog negativa i prkošenja svim oblikovnim normativima ni za pedalj ne zaostaje. Ako su iznimni stonerski utjecaji u prošlosti bili utemeljeni na Karma To Burn, nova dogma je doduše stonerski pravovjerno usidrena u sferama nekomercijalnog prepuštanja buci, distorzijama, kakofonijama ritma i grmećih rifova te što nerazumljivijim tekstovima (priznajem da što se tiče razabiranja grlenih fraza, frazema i stranih jezika nisam baš potpuno verziran, ali kladim se da to nije bio primarni razlog nastanka jezgre ploče SNTNTN) i dalje potpuno predana, a dečki su se na novom izletu u studio usudili još malo više silovati okvire očekivanja te u grube ekscesivne distorzirane vinjete potpunog osjećaja unijeti još malo više žanrovske razigranosti i u sludgerski beton temelja usaditi još malo više nježnosti, plesne metrike i sirove briljantnosti, zbog koje će jedno pivo niz grlo biti premalo za potpuno shvaćanje cjeline.
SNTNTN je slušalački izazov (i glazbeni izljev) koji počinje atonalnom ljepotom skladbe Azul Intuso. Masne konture izbrazdanih gitara utapaju se u sanjivim bas linijama preljevenima efektima, spetima uz organsku ritmiku jestivih bubnjeva, cjelina zvuči kao afektivna igra Brant Bjorka, a u zadnjem činu skladbe u rifove se prikradaju i elementi Queens Of The Stone Age (kladio bih se da sam negdje u pozadini na tren čuo poigravanje idejom skladbe Feel Good Hit Of The Summer, ako ne gitarskim rifom, onda barem ritmikom, no i asocijacija na veliki trenutak prošlosti (ili pozivanje na personu Josha Hommea) više je nego dobro polazište za daljnje prepuštanje užicima slušanja …). Žnarowc ne popušta s disonantnim bušenjem u cerebralne vode, a skladbom Chapinero Alto pozornost je potpuno ukradena. Trojac piše majstorski homage kolumbijskoj četvrti u kojoj se u šarenom kolažu prepliću slike boema, gladnih i žednih rada i stvaranja umjetnika, gejeva i lezbijki, pisaca koji su krenuli stopama nemirnog Jacka Kerouaca, a trojac u cjelinu upliće masne distorzirane trzaje brutalno grmećih rifova i potpunog jazzovskog suspensea koji bi se inače pripisao Mr. Bungle, a ne posavskim entuzijastima (ili upravo zato utoliko više?). Ženski narativni glas zvuči kao posljednja reklama pred stampedom po prašnjavim zakucima Bogote, a ples možemo nastaviti samo još kanibalskom gozbom. I Khukhua Kumu je (ako vjerujemo riječima autora, pa recimo da im vjerujemo) priča o čovjeku koji je toliko zao da ga može utišati tek kulinarski izlet okoline, koja ga pojede za marendu (ili barem za malo obilniju večeru). Papuanci s ove strane Alpa? Osim ispražnjenih zastupničkih mjesta u parlamentu, nakon pohoda kulinarskih pravednika ostale bi još mnoge velike nepopunjene zakrpe populacijskog vakuuma … Bridget se očito hranila tjelesnim sokovima američkih šamana zvuka Jane’s Addiction, jer je stanje ljuljajuće hipnoze sa španjolski govorećim glasom gostujuće dive, koju dečki na ploči ne otkrivaju, odnosno čuvaju je kao dobro čuvanu utvrdu. Pa ostanimo u sferama neimenovanog. Bez riječi ostajete na pola skladbe, gdje se distorzije tope i prelazite u izmaglice potpune ritmičke meditacije besmrtnih Kyuss ili se počinjete topiti u fraktalima melodike koju su vam u uši ulila djela Desert Sessions, samo što su ovaj put u čorbu psihogenih tvari umiješani i autentični metalski osjećaji. Asocijacije na Tool ili A Perfect Circle samo su i isključivo slučajnost, zar ne? Vitognev The Furious opet je priča za sebe, koja ne odražava drugorodne roditelje, jer su očevi još uvijek ista tri kerlca. Valja pohvaliti drskost i neopterećenost eksperimentiranjem, zbog kojeg se slušne epopeje nećete moći nasititi odjednom, nego će biti potrebno još malo više prepuštanja izazovima. Sam sam više nego oduševljen akustičnim briljantom ploče, koji servira gitarski melos Španjolske ili Andaluzije u skladbi Motionless Euphoria, a budući da je spokoj drugorazredan, trojac vas nabija na okrvavljeni kolac grotesknom statikom i brutalnom olujnošću skladbe Transitional Kitchen. Sarkazam političke izravnosti samo je privid ili tek taman dobro polazište za ritmičko penetriranje u sredinu tvog stonerskog srca. Volim ritam, bas i gitare, a ono što kod Grrizli Madams ne smijem zaboraviti jest predanost motu: “Manje riječi, više žganja (pa i pilovine)!”.
Kulinarsku poslasticu začinjava još i juha iz kockice koja kolabira u ciklonu znoja, tjelesnih izlučevina, potentnog sjemena glazbenog barbarizma i unikatne iskrene strasti te beskompromisne predanosti vlastitim postulatima bitnosti i samoniklosti, bez koje bi Grrizli Madams već odavno bili tek još jedno od imena koje bi ti dozvalo samo trenutak ili dva lijepih uspomena, a ovako postaju sve veća nužnost u lancu potrebe za dobrom, glasnom i beskompromisnom zabavom. Sve drugo bilo bi lako uvršteno na popis zabranjenih djela, koja u svojim hramovima bezbožnog hedonizma valjda nećemo trpjeti, zar ne? SNTNTN je savršeno djelo me(n)talnog pražnjenja, bez kojeg bi kataklizmična godina 2012. bila prilično jadna. Kao da si uzeo preveliku dozu tableta za stimulaciju trećeg oka, napucao se viagrom i počeo prakticirati tantru. Grrizli Madams su katehete novog glazbenog evanđelja našeg podalpskog raja, a umjetnim potezima glazbenih kistova ponovno su dokazali da se stanje avangardne zanesenosti može postići i putem prividnog konvencionalizma, a da pritom ne moraju žrtvovati ni pedalj britkosti, artizma ili svoje stvaralačke slobode. Ništa nije kako se čini, a gdje se stvar zaključuje, nastupa vrijeme za novu levitaciju i potpunu metamorfozu. Dosadašnji stupnjevi evolucije pokazali su se više nego samo slučajnim činom nehotičnog bluziranja, a dečkima možemo, bez fige u džepu i glumljenih orgazama, najaviti još svijetlu budućnost!
Postava
Gašper Prus – bubnjevi
Miha Vodušek – bas, akustična gitara, vokal
Matej Hočevar – gitara, akustična gitara, vokal
Produkcija
Ruž & Grrizli Madams
Popis skladbi
1. Azul Intruso
2. Žnarowc
3. Chapinero Alto
4. Khakhua Kumu
5. Bridget
6. Vitognev The Furious
7. Motionless Euphria
8. Transitional Kitchen
9. Collapse Of The Soup Cube
