Mjesto: Trst (Trieste) / Etnoblog / Italija
Datum intervjua: 11.04.2012
Seventh Wonder danas predstavljaju jednu od središnjih figura živahne skandinavske progresivne metal scene na čelu sa sastavima Mind’s Eye, Circus Maximus, Majestic, Minas Tirith, Moonlight Agony, Vindictiv, Triosphere, Silent Call (i još bismo mogli nabrajati), koji doduše nemaju tako široku bazu obožavatelja kao njihovi progovski sunarodnjaci Pain Of Salvation ili Opeth, ali se ipak ponose opusom od 4 studijska albuma koji blistaju tipičnim skandinavskim perfekcionizmom. I svaki novoizdani među njima nadogradnja je svog prethodnika.
Za progresivni metal princip “po skandinavsku” tipa Seventh Wonder karakterističan je profinjen hod spajanja melodične, vrlo slušljive kompaktnosti glavnih motiva s crescendom u refrenskim napjevima te vragolija satkanih po uzoru na kompleksne Dream Theaterovske izleте od kojih zastaje dah. U komponiranju skladbe ne gube jezgrovitost i kompaktnost na račun figuriranja virtuozne kompleksnosti. Zato su Seventh Wonder istodobno vrlo slušljivi, a s druge strane oduševljavaju svojom tehničkom izbrušenošću i izvedbenom savršenošću.
Sastav je svoj posljednji studijski album izdao prije dvije godine. Zove se »The Great Escape«, a možda je album ostao nekome u sjećanju barem po naslovnici koju krasi golemi pauk crna udovica s raširenim ekstremitetima.
Intervju s basistom Andreasom Blomqvistom obavio sam odmah nakon koncerta sastava u tršćanskom klubu Etnoblog. Sat je odbio krepko preko jedan iza ponoći, sastav je već užurbano pakirao kovčege kako bi nastavio put prema Apeninskom poluotoku, gdje je u prvoj polovici ovogodišnjeg travnja odrađivao kraću turneju namijenjenu isključivo nastupima po Italiji. Unatoč neodgodivim postkoncertnim obavezama, basist i šef sastava Andreas Blomqvist uzeo je malo vremena da popriča sa mnom i uvede nas u stanje sastava Seventh Wonder u 2012. godini.
RockLine: Ove ste godine sve ljubitelje progresivnog metala u Italiji i Sloveniji ugodno iznenadili odlukom da izvedete kraću turneju isključivo namijenjenu promociji vaše glazbe po Italiji, počevši nastupom ovdje, u Trstu. Kako je došlo do toga?
Andreas: Ekipa prijatelja iz Italije pripremala je tu turneju za nas već neko vrijeme. Međutim, do realizacije nije došlo jer smo željeli prvo izdati novi studijski album. Ovo razdoblje nakon nove 2012. pokazalo se kao prva prava prilika da se konačno late obećane talijanske turneje i da je realiziramo.
RockLine: Kakvi su prvi dojmovi nakon prvog nastupa ove turneje, ovdje u Trstu?
Andreas: Vrlo pozitivni. Ljudi ovdje, naši obožavatelji, reagiraju vrlo temperamentno, energično, što stvara iznimno posebno iskustvo, pa je utoliko zabavnije nastupati na takvim pozornicama. Čak i ako ti se dogodi da na pozornici imaš zvučnih peripetija, da ti zvuk zeza, pojačala, nekako lakše odmahneš rukom na probleme kad te prati tako uživljena publika. I ti osjećaji negativizma, kad si na pozornici i znaš da nije sve najbolje pripremljeno za optimalnu izvedbu repertoara, polagano izblijede kad te prihvati tako fantastična publika.
RockLine: Prošle godine izdali ste novi studijski album »The Great Escape«. Prethodni »Mercy Falls« bio je konceptualan, bio je album tmurnog ugođaja. Koje su osnovne razlike u izražajnim polazištima između ta dva albuma, u čemu su glavne razlike među njima?
Andreas: Prva bitna razlika je ta da novi album nema koncept. Razlike su i u zvuku same produkcije. »Mercy Falls« koristio je mnogo »reverb« efekta. Imao je takozvani »wet mix«, prednost smo dali klavijaturama i vokalu. Osobito vokalu. Novi album ima znatno »suhlji« miks, možda čak i »presuh«. Naravno, pritom smatram da je »Mercy Falls« bio »premokro« izmiksan, što može značiti da nikad nisam posve zadovoljan produkcijom, ha, ha, ha,… Kako god, novi album ponovno daje prednost gitarama, više je gitarski orijentiran, a isprobali smo na njemu i neke novosti. Na novom albumu je primjerice 30-minutna skladba koja funkcionira sama za sebe, kao neka vrsta mini koncepta, dakle skladba sa zaokruženom pričom. »Mercy Falls« nas je, kao konceptualni album, priličeno iscrpio, a pri snimanju »The Great Escape« bili smo znatno opušteniji. Nisi morao pratiti razvoj toka snimanja albuma, albuma kao cjeline, nego si se mogao koncentrirati detaljnije na pojedine točke skladbi. To je glavna razlika između albuma. U svakom slučaju, na oba albuma je naravno uhvaćen osjećaj da smo na njemu mi, Seventh Wonder. Dakle isti ljudi, ista glazba. Iz toga slijedi to da ako ti se sviđa »Mercy Falls«, sviđat će ti se sigurno i »The Great Escape«. Novi album za nas predstavlja logičan, prirodno odmjeren razvojni korak naprijed. Naravno, na drukčiju sliku novog albuma utjecao je i naš novi član i bubnjar Stefan Norgren. Između dva albuma proteklo je i dovoljno vremena, tako da smo doista mogli izbaciti album koji smo izbrusili kako smo željeli. S formom kakva vlada trenutno u sastavu, u budućnosti ćemo sljedećim albumom odmjeriti još veći razvojni korak naprijed. U to sam uvjeren.
RockLine: Pravi korak naprijed…
Andreas: Korak u bilo koju stranu. Kamo je taj korak usmjeren, o tome će moći raspravljati vlasnik naše ploče, slušatelj naše glazbe, naša kritična publika. Za nas je »The Great Escape« sigurno razvojna točka prema gore. Dopusti mi da kažem i to da materijal za novi album već nastaje. Naš je motiv da pomaknemo granice našeg izražajnog glazbenog karaktera na još višu razinu novim albumom. Na novu razinu, da isprobamo stvari koje u glazbenom smislu dosad još nismo isprobali. Što se tiče isticanja virtuoznosti, taj smo glazbeni element potpuno definirali na dosad izdanim albumima. Smatram da sada moramo tražiti nove izražajne izazove, novu odskočnu dasku izražavanja. Dati prednost drugim stvarima, drugim izazovima.
RockLine: Kako ti doživljavaš sav taj novi val svježih prog metal sastava koji danas nikne iz područja Skandinavije, poput vas – Seventh Wonder, pa dalje Circus Maximus, Vindictiv, Mind’s Eye, itd…?
Andreas: To je vrlo prirodno što se dogodilo i logički je objašnjivo. Riječ je o prvoj generaciji glazbenika koja je odrastala uz zvukove sastava Dream Theater, Symphony X i sličnih skupina. Glazbenika koji vole glazbu Dream Theater i Smyphony X i počeli su stvarati vlastitu glazbu, nadahnuti tim sastavima. Mi spadamo u tu skupinu sastava koje si spomenuo. Primjerice, s Circus Maximus smo odlični prijatelji. Već smo nekoliko turneja izveli zajedno. Ta izmjena generacija kroz povijest razvoja rock glazbe nešto je uobičajeno. Nakon Yes bili su Rush, nakon Rush bili su Dream Theater, sada smo tu mi. Bez obzira na to što danas glazbena industrija funkcionira prilično drukčije nego nekoć, ta prirodna izmjena glazbenih generacija ne može se zaustaviti.
RockLine: Kako ste zadovoljni vašom trenutnom izdavačkom kućom Lion Music Records?
Andreas: Taj odgovor bit će tek djelomice odobravajući. U biti se dobro razumijemo s njima, jer je njihov šef iskren, brižan tip, daje nam apsolutnu slobodu stvaranja, što je danas sve veća rijetkost pri sklapanju ugovora s izdavačkim kućama. Istodobno je njihova djelatnost vrlo ograničena. Recimo, ne nude nam nikakvu podršku pri organiziranju koncertnih turneja, a time je ograničena i promocija koju imaju veći sastavi, pa je jasno da smo ograničeni pri probijanju zida kritične mase. Bez obzira na slobodu koju ima naš artizam kod Lion Music Records, istodobno smo i hendikepirani od strane te izdavačke kuće. Relacija dakle funkcionira u oba smjera. Pozitivno i negativno.
RockLine: Vaš pjevač Tommy Karevik nedavno je spasio turneju američko-norveškom simfonijskom power metal sastavu Kamelot. Kako je do toga došlo i kako ste u sastavu reagirali na to?
Andreas: Kamelot su odličan sastav. Kamelot su nas sami pitali može li Tommy uskočiti k njima u pomoć, jer su imali problema s originalnim vokalistom tik prije nego što su trebali krenuti na turneju. To smo naravno kod nas prihvatili odobravajuće. U svakom slučaju to je za nas dobro, jer ćemo kao Seventh Wonder dobiti i na broju obožavateljica, ha ha ha…
RockLine: Na pozornici koristiš John Myungov model bas gitare. Koji su bili tvoji najraniji utjecaji koji su utjecali na to da se odlučiš postati glazbenik, prije svega basist?
Andreas: Na početku, kad sam se za to odlučio, inspirirale su me posve druge stvari u glazbi nego što je to slučaj danas. Naravno, to je uvjetovano razvojem kroz godine. Sazrijevanjem pojedinca, glazbenim rastom, percepcijom iste. To se stalno mijenja. U početku su imena Cliff Burton, Geezer Butler i Steve Harris naravno ostavila na mene, kao mladog glazbenika, posebno velik dojam. Še uvijek doprinos Iron Maiden na mene ima velik utjecaj, uvijek sam bio veliki Iron Maiden fan. Gledao sam videe tih basista. Svirali su prstima desne ruke, uvijek sam želio pri sviranju koristiti prste desne ruke, nisam želio svirati trzalicom. Kasnije kad sam puno vježbao, pojavili su se drugi utjecaji, poput Marcela Jacoba, Billyja Sheehana i originalnog Symphony X basista Thomasa Millera. Jedan od najvažnijih glazbenika koje sam upoznao i susreo u životu bio je pokojni Talisman basist Marcel Jacob.
RockLine: Jesi li ostao možda s kim u kontaktu iz skupine Talisman nakon Marcelove smrti?
Andreas: Svirao sam nekoliko godina s Marcelom. Marcel Jacob je izvoran glazbenik, jedinstven basist, jako mi je teško što ga više nema među nama. Nitko mu nije bio ravan i to je vrijedilo za sam zvuk njegova sviranja bas gitare, njegovu tehniku sviranja bas gitare, a oboje se odražavalo i na njegovu autorskom angažmanu, kad je stvarao svoju glazbu. Bio mi je mentor, puno sam naučio od njega. O odnosima među glazbenicima u sastavu, kako treba pristupati kad si dio sastava. Ponekad je bio i vrlo strog prema meni, kad je to bilo potrebno. Ali bio je odličan mentor, uvijek smo bili jako dobri prijatelji. Jako sam cijenio Talisman. Oduvijek. Još i danas, kad gledam videosnimke sastava i kad na njima gledam Marcela Jacoba, na licu mi se pojavi osmijeh jer uvijek ustanovim koliko je odličan bio taj glazbenik i na kako poseban način je odrađivao većinu sviranja bas gitare.
RockLine: Kad smo već kod Talismana u to vrijeme se na sceni događa još jedan fenomen. Novi val AOR i melodic rock glazbe iz Skandinavije također je na pohodu. Vratili su se Treat i sl… Kako to ti doživljavaš?
Andreas: Upravo tako! AOR i melodic rock! Uvijek smo Johan (Johan Liefvendahl, Seventh Wonder, gitara op.p.) i ja bili veliki ljubitelji te vrste. To je naša zajednička točka. Nas dvojica s Johanom jedini smo originalni osnivački članovi danas u Seventh Wonder. Za nas je taj glazbeni žanr vrlo važan, jako ga poštujemo, iako u Seventh Wonder sviramo progresivni metal. Upravo ti veliki himnični napjevi u refrenima, ta melodičnost, upravo tome se želimo i mi u Seventh Wonder u našoj glazbi približiti.
RockLine: Taj se atribut osjeti u vašoj glazbi već sada. Ti refreni u nekim skladbama točkasto su istaknuti i brzo zarazni kad ih slušaš. Ako oduzmemo inače kompleksnu figuraciju koja prati vaše aranžmane.
Andreas: Da. Tommy ima uho za melodičnost i osjećaj da u skladbu dovede dobru melodiju. Dobro stojeću melodiju, melodiju u smislu da je se ne možeš zasititi. Često kad mi Tommy pošalje ideje kako bi pjevao strofe, to jest ideju za melodije pjevanja strofa, dogodi se da mi se isprva ideja ne sviđa previše, ali mi prirasta srcu nakon nekoliko slušanja. Dakle, takva melodija mora biti dostupna, dovoljno jednostavna i, kad te jednom dotakne pri slušanju, dotaknut će te uvijek. Pri svakom daljnjem slušanju.
RockLine: Već večeras u rano jutarnje sate nastavljate put prema jugu Italije. Slijede nastupi u Torinu, Firenci, Rimu,…. Kakva su tvoja očekivanja?
Andreas: U Torinu smo nekoć već nastupali. To je jedan od gradova nove turneje koji poznajem od prije. Smatram da će ta turneja našem sastavu donijeti puno zabave. Za nas je i večerašnji nastup ovdje u Trstu bio vrlo uspješan početak turneje. Tu moram izuzeti zvučne uvjete, koji su bili očajni, i nadam se da više nikad nećemo naletjeti na takve tonske majstore kao večeras ovdje u Trstu. Tijekom nastupa sam naime na pozornici čuo samo bubnjeve i baš nijedan drugi instrument. Srećom, dovoljno smo uigrani jer smo nedavno izveli hrpu koncerata, pa sam cijelo vrijeme znao što radim na pozornici, i na ovom nastupu u Trstu. Naravno, problem je nastupio kad je trebalo istaknuti određeni osjećaj. Tada smo naišli na priličnu muku. Često je rezultat u takvim zvučnim uvjetima sličan. Uvijek kad se nađeš u takvim klupskim prostorima, kakav nam je bio ovdje u Trstu. Inače, očekivanja na ostatku turneje su da se nadamo da će nas posjetiti jednako mnogo divnih ljudi kao što nas je posjetilo večeras ovdje u Trstu. Istodobno ćemo svi u sastavu izdašno moliti za dobre zvučne uvjete.
RockLine: Ljeti pak idete na festivale?
Andreas: Zapravo ne, jer će ovaj tip (pokaže prstom na gitarista Johana, op.p.) ljeti postati tata, pa ćemo napraviti stanku i u tom razdoblju nećemo nastupati. Inače, ova turneja je za ovaj obnovljeni sastav, kad nam se pridružio još i Stefan Norgren, naš novi bubnjar, prva prava koncertna turneja pa ne skrivamo veliko zadovoljstvo što našim obožavateljima možemo predstaviti i skladbe s našeg posljednjeg studijskog albuma »The Great Escape«! Nakon završetka turneje usredotočit ćemo se na stvaranje novog materijala za naš budući novi studijski album.
Na fotografijama: Andreas Blomqvist tijekom nastupa sastava Seventh Wonder, dana 11.04.2012, u tršćanskom klubu Etnoblog (Italija) – RockLine koncertno izvješće OVDJE (RockLine fotoarhiv 2006-2012, sva prava pridržana).
Galerija slika
