Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gabriel, Peter
Izdavač: Charisma Records
Izdanje: 1986
Trajanje: 46:25
Ocjena: 5/5
“So” predstavlja monumentalni trenutak u veličanstvenoj glazbenoj karijeri legendarnog britanskog pjevača i zvučnog inovatora Petera Gabriela, jer se zahvaljujući golemom komercijalnom uspjehu pretvorio u superzvijezdu svjetskih razmjera. Projekt je od samog početka bio zamišljen izuzetno ambiciozno, uz uporabu najnaprednije snimateljske tehnologije tog vremena i suradnju cijele vojske vrhunskih glazbenih gostiju, no jedan od najuzbudljivijih, najinovativnijih i najoriginalnijih glazbenih umjetnika našeg doba nije ni približno slutio da će album postati jedan od prekretnica njegove karijere i djelo po kojem je i danas najpoznatiji. Sa “So” mu je pošlo za rukom stvoriti jedan od najboljih albuma u povijesti popularne glazbe, na kojem je punom snagom zaplovio u svijet pop rocka. Za razliku od svojeg bivšeg genesisovskog kolege Phila Collinsa, koji je obično stvarao poprilično šećerne i limunadaste oblike popa, Peter je ponovno potvrdio svoju sposobnost za nevjerojatnu zvučnu sofisticiranost i spajanje raznovrsnih glazbenih elemenata u idealnu mješavinu pop rock ambrozije. Njegov inteligentni i profinjeni oblik pop rocka lako bi se moglo označiti kao art pop.
“So” je, ako se izuzme glazba za film “Birdy” (1985), Peterov prvi album koji u naslovu nema njegovo ime. Na pitanje otkud ideja za naslov, Peter je, suprotno očekivanjima, rekao da nema baš nikakvo značenje. Naslov “So” odabran je zato što mu se svidjelo da zvuči što kraće i izravnije. Takve će se prakse držati i na budućim studijskim izdanjima.
Više od polovice albuma čine hipnotički pop rock hitovi koje bi se moglo podijeliti u dvije kategorije. S jedne strane su zabavne, društveno kritične himne s dosta engleskog crnog humora (“Sledgehammer” i “Big Time”), a s druge dirljive ljubavne balade uz koje nitko ne može ostati ravnodušan (“Don’t Give Up”, “That Voice Again”, “In Your Eyes” i “Mercy Street”). Sve te skladbe spadaju među najveća i najpriznatija postignuća njegove karijere, ponajprije u ulozi pop rock glazbenika, iako je striček Gabriel oduvijek bio puno više od jedne od središnjih figura na području zabavne glazbe. Pritom se na “So” i dalje mogu naći neki avangardnije usmjereni zvučni eksperimenti mračnijih atmosfera, karakteristični za Peterovu ranu samostalnu karijeru (“We Do What We’re Told” i “This is the Picture”). Gospodin Gabriel je, uz kompozicijsku izvrsnost, u tandemu s australskim koproducentom Danielom Lanoisom, s kojim je već surađivao na glazbi za film “Birdy, pobrinuo se za izuzetnu produkcijsku dovršenost, koja i danas oduševljava svojom dubinom i profinjenošću.
Peter je u cijelu zbirku skladbi uložio svaki djelić svojeg nevjerojatnog vokalnog karizmatičnosti, oduvijek njegovog najjačeg oruđa pri stvaranju moćnih i dubokih atmosfera. Svoje pjevačke razmjere dodatno je proširio, jer je njegov glas uz uobičajene kameleonske vještine upio i primjetnu količinu soula. Njegovoj vjernoj pratnji u to se vrijeme pridružio francuski bubnjarski velikan Manu Katché, koji je zbog svojeg odličnog razumijevanja elemenata svjetske glazbe ubrzo postao Gabeov najdraži bubnjar. Mjesto majstorovog glavnog instrumentalnog miljenika kao i uvijek je zauzimao legendarni basist Tony Levin (King Crimson). Potonji je uz uobičajene majstorije na basu ovaj put upotrijebio i posebnu, za njega specifičnu tehniku pod nazivom “funk prsti”. Za nju je karakteristično istodobno udaranje po žicama bas gitare uz pomoć posebnih štapića za prste.
Za veličanstveno otvaranje albuma pobrinuo se “Red Rain”, jedna od najdirljivijih i emocionalno najbogatijih skladbi u Peterovoj karijeri. Gabeovo pjevanje, kojim održava središnju melodiju, cijelo je vrijeme nabijeno izuzetnom čulnošću i melankolijom. Izvrsno raspoloženje, koje u ritmičkom segmentu podsjeća na padanje kiše zahvaljujući uporabi hi-hat bubnjeva u izvedbi posebnog gosta Stewarta Copelanda (The Police, ex-Curved Air), lako dočarava lirsku pozadinu skladbe. Inspiracija za naslov i tekst potječe iz Peterovih neobičnih snova u kojima je vidio sebe kako pliva usred bazena i pije crno vino. Djelomice se naslanja i na Gabrielov imaginarni lik, koncept i potencijalni filmski projekt pod nazivom Mozo, koji se inače neizravno odnosi na više skladbi iz njegove karijere. Taj dio priče o Mozu navodno se odnosi na posebno selo u kojem su seljani za svoje grijehe kažnjeni pljuskovima u obliku krvavocrvene kiše.
Sljedeća stvar je super hit “Sledgehammer”, jedna od Peterovih najpoznatijih i najomiljenijih klasika, na kojoj se na izniman način iskazuje u ulozi karizmatičnog zabavljača. Ovaj neuništivi pop rocker, koji se oslanja na elemente svjetske glazbe, soula i r’n’b-ja, krasi Peterov neobično duhovit način pjevanja u tandemu s temperamentnim puhačkim aranžmanima, Levinovim “funk prstima” na basu i ženskim prateće-vokalnim harmonijama. Oduševi već originalni uvod na japanskim frulama, dok u nastavku slijedi prava temperamentna bomba s nestašnim seksualnim aluzijama u tekstu i plesnim ritmovima. Velike zasluge za to da je “Sledgehammer” postao njegov najuspješniji hit singl ima i fenomenalan video, koji je u vrijeme izlaska bio čudo animacijske tehnike i osvojio nagradu za najbolji video godine. Nju je, ironija nad ironijama, odnio pred nosom bivših suboraca iz Genesisa, koji su se za nagradu borili videom za skladbu “Land of Confusion”. Taj “udarac” zadesio ih je ubrzo nakon što je “Sledgehammer” na prvom mjestu glazbenih ljestvica istisnuo “Invisible Touch”.
Za to da se album u nastavku “uozbilji” pobrinula se dirljiva ljubavna balada “Don’t Give Up”, na kojoj Peter zajedno s posebnom gošćom Kate Bush izvodi jedan od najboljih i najutjecajnijih muško-ženskih dueta u povijesti popularne glazbe. U tekstu se Peter uživljava u ulogu osobe koja je izgubila povjerenje u gospodarski sustav i zbog toga gaji duboki pesimizam prema ljudskom društvu. U refrenu mu Kate Bush odgovara mudrim i hrabrećim savjetom kojim razbija njegove mračne misli. Zahvaljujući izuzetnoj interakciji između obaju pjevača, ovo je jedna od Gabrielovih najljepših balada, aktualna za sva vremena, koju svatko može interpretirati na svoj način. Niz odličnih ljubavnih balada nastavlja se s “That Voice Again”, koja sadrži jednu od Peterovih najboljih vokalnih izvedbi uopće, i emocionalno i tehnički. U tekstu se nepretenciozno dotiče teme izgubljene ljubavi. Za izvrsnu pratnju pobrinuli su se Levinove zveckave bas linije, dramatične klavijaturske teksture i moćni gitarski rifovi u izvedbi Davida Rhodesa.
Dramatični hit singl “In Your Eyes”, koji se u tekstu odnosi na Peterovu bivšu djevojku, poznatu američku filmsku glumicu Rosannu Arquette (nju dobro poznaju i svi sljedbenici grupe Toto), još je jedna izvanredna balada, nabijena dubokim pjevačkim emocijama i ritmičkim elementima svjetske, odnosno afričke glazbe. Peterovu otužnu pjevačku izvedbu u pozadini cijelo vrijeme prate hrabreći prateći vokali. To je idealna skladba za sve vas koji ste se nedavno rastali od partnera, jer na odličan način izražava pjevačeve emocije nakon što mu je propao pokušaj obnove veze s famoznom glumicom. Od svih balada na albumu, spokojna “Mercy Street”, posvećena američkoj pjesnikinji Anne Sexton, daleko je najezoteričnija, jer se u pozadini cijelo vrijeme prelijevaju suptilni zvučni uzorci i profinjena udaraljkaška pratnja. Peter se opet iskazuje dirljivom pjevačkom izvedbom u kojoj dočarava sjećanje na pjesnikinjino sretno djetinjstvo, a skladbu se može shvatiti i kao vrlo lijepu alegoriju na “stara dobra vremena”.
U nastavku albuma striček Gabe se s legendarnim pop rock hitom “Big Time”, koji bi se moglo označiti i kao bratića “Sledgehammera”, vraća u nestašno-podrugljive vode. Njegov tekst je zajedljiva kritika na račun malograđanštine i egoistično-materijalističke kulture, koja se punom snagom razvila u 80-ima i čije posljedice osjećamo i danas. Sve na ovoj klasici vrijedi čiste desetke; od Peterovog pjevanja u kojem glumi naivnog malograđanskog budalu, uvjerenog “da je veći od života”, preko poskočnih ritmova i temperamentnog spoja Levinovih “funk prstiju” i Copelandovih bubnjeva, do zavodljivih ženskih vokalnih harmonija. “Big Time” je pri izlasku pratio izuzetno duhovit video o kojem bi se moglo nadugo i naširoko pisati. Po količini duhovitih animacija može se postaviti uz bok “Sledgehammeru”, iako nije postigao toliku popularnost.
Za veliki stilski kontrast u nastavku albuma pobrinuo se “We Do What We’re Told (Milgram’s 37)”, lako najmračnije i najeksperimentalnije djelo na albumu, gdje u pozadini prevladavaju melodramatični zvučni uzorci i dramatične vokalne harmonije. Naslov i tekst skladbe odnose se na grotesknu, više puta osuđivanu, eksperiment u režiji američkog socijalnog psihologa Stanleya Milgrama. Milgram je na sveučilištu uz pomoć volontera provodio etički sporne pokuse kojima je htio utvrditi do koje se mjere ljudi mogu podrediti moralno spornim odlukama autoriteta. Ti su pokusi uključivali i metodu uporabe elektrošokova. Završni “This is the Picture (Excellent Birds)”, na kojem se Peteru u ulozi prateće vokalistice pridružuje avangardno/pop rock pjevačica Laurie Anderson, mogu opisati kao zanimljivo i izdvojeno ambijentalno-avangardno djelo. Predstavlja posve nekonvencionalan završetak pretežno pop rockerskog albuma.
“So” je jedan od najboljih pop rock albuma u povijesti popularne glazbe, koji je ikonu progresivnog rocka katapultirao među glazbene superzvijezde. Njime je Peter postigao jedan od svojih najvećih umjetničkih trijumfa, zahvaljujući kojem se njegov dotadašnji stvaralački opus mogao približiti i široj publici. Ono što bih mogao označiti kao najveću vrlinu albuma “So” jest to što je na njemu stvorio osebujan oblik art rock popa kojim je uspio zadržati ili čak povećati poštovanje svih onih koji nisu zaboravili njegovu prog rock prošlost s Genesisom i početke samostalne karijere. Na “So” je legendarni umjetnik nadmašio samog sebe i dokazao da i pop rock može iskoristiti kao jednako uspješan poligon za ostvarivanje naprednih umjetničkih vizija, kao što je to činio na svojim prijašnjim eksperimentima kojima si je izklesao status besmrtnog progresivnorockerskog titana.
Postava
Peter Gabriel – vokal, sintesajzer, klavir, synclavier, Linn
Tony Levin – bas gitara
David Rhodes – gitara
Jerry Marotta – bubnjevi
Manu Katché – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Kate Bush – vokal (3)
Stewart Copeland – hi-hat bubnjevi, bubnjevi
L. Shankar – violina
Daniel Lanois – gitara, tamburin
Wayne Jackson – truba, kornet
Mark Rivera – tenor saksofon, procesuirani saksofon
Reggie Houston -bariton saksofon, distorzirani saksofon
Don Mikkelson – trombon
P. P. Arnold – prateći vokal
Coral Gordon – prateći vokal
Dee Lewis – prateći vokal
Richard Tee – klavir
Simon Clark – sintesajzer, orgulje, bas gitara
Larry Klein – bas gitara
Youssou N’Dour – vokal
Michael Been – prateći vokal
Jim Kerr – prateći vokal
Ronnie Bright – bas vokal
Renard Poche – piccolo truba, prigušena truba
Djalma Correa – surdo, kongasi, triangl
Jimmy Bralower – Linn
Laurie Anderson – vokal (9)
Bill Laswell – bas gitara (9)
Nile Rodgers – gitara (9)
Produkcija
Peter Gabriel, Chris Hughes i Daniel Lanois
Popis skladbi
1. Red Rain
2. Sledgehammer
3. Don’t Give Up
4. That Voice Again
5. In Your Eyes
6. Mercy Street
7. Big Time
8. We Do What We’re Told (Milgram’s 37)
9. This Is The Picture (Excellent Birds)
