Izdavač: Silver Lining Music
Datum izlaska: 01.02.2019
Produkcija: David Castillo & Iñaki Marconi
Duljina albuma: 51.54 min
Žanr: Progressive Rock / Progressive Metal
Soen su 2012. podigli poprilično prašine svojim prvijencem »Cognitive«. Mnogi i premnogi nisu ih uopće shvatili ozbiljno jer su im odmah zalijepili etiketu prosječnog Tool klona. Daleko od toga. Istina, Tool su im oduvijek bili inspiracija, dakle kreativni poticaj grupi, a to potvrđuje i najnoviji album »Lotus« (već naslovnica postavlja tu asocijaciju), no bend je kroz nasljednike »Tellurian« i »Lykaia« hrabro i nesputano produbljivao svoj izgrađeni art stav i prepoznatljiv izražajni stav, koji se s »Lotus« postavlja na novu kvalitativnu razinu.
Depresija i melankolija, urezane po »švedski«, ostaju netaknute, općepoželjne pratilje i na novom albumu. Mračna atmosfera je zapakirana u ultra-zarazne glazbene forme. Podupire je zarazna paljba rifova i višekratno sinkopirani ritmovi, pri čemu je zanimljivo da izniman Martin Lopez sa svojom inače nabrušenom i nevjerojatnom bubnjarskom finomehanikom te karizmom ni jednom ne preuzima središnje mjesto, iako je cijelo vrijeme iznimno fokusiran u plasiranju izrazito slojevite i raznolike začinjenosti ovladavanja vještinom bubnjeva. I ovaj se album njiše na sinkopiranim ritmovima, no zanimljivo je da pritom teče nevjerojatno tečno i trenutačno osvojivo, iako iza njega stoji tehnička složenost i aranžerska progresivnost. To je garancija da će za »Lotus« i Soen zagristi i oni slušatelji koji u prvom redu traže grabežljivo raspoloženjsko stanje i pritom ne zahtijevaju progresivno strukturiranu složenost (čega Soenu nikako ne manjka).
Možda je »Lotus« od sva četiri albuma Soena još najcjelovitije fokusiran u zauzimanju odabranog artističkog stava. Stoga najkompaktniji i najkoherentniji uradak. Tako djeluje na slušanju. Izniman »feeling« album. Svakako i ovaj put blago podsjećaju na Tool, i zbog Ekelöfova pristupa vokalnoj prisutnosti, i zbog nekih skladateljskih trikova, no kao što rekoh: Soen ne znaju »težiti«. Nisu težaci, ne idu u fragmentaciju motiva, niti su eksperimentalni. Njihova priča je predanost oblikovanju hipnotičkih atmosfera. Pred nama je opojna glazbena odiseja koja te uljuljka u osebujno raspoloženje, ponesena odličnom organskom produkcijom koja stvara nevjerojatno kontrastnu uravnoteženost gradivnih elemenata zvučne slike. Gitarske fraze su odebljale i masno uperene u nižu ugodbu, u pozadini im savršen okvir pripremaju progresivno razgolićeni bubnjevi Martina Lopeza te prodornost toplog zvuka odebljalih linija bas gitare. Za pravi kontrast brinu se staroškolski usmjerene klavijature, koje crpe poprilično iz Hammond zvuka, čak i melotrona, te jedinstven, pečatan i nevjerojatno zarazan vokal karizmatičnog vokalista Joela Ekelöfa. Po tom sloju Ekelöf djeluje uvjerljivo kao nikad dosad. Njegov performans pršti od emocija i, kao što rekoh, Ekelöf je osnovni gradivni element te melankolije, raskošne melankolije, koja personificira ne samo ovaj album nego i prethodna tri. Depresija koju kreiraju Soen usporediva je? Sa švedskom ostavštinom depresivnih priča. Katatonia.
Martyrs je u toj melankoliji i istodobnom glazbenom ulovu (osobito refren), kao i vokalnom dometu Joela Ekelöfa, kandidat za hit broj jedan novog albuma. Zapravo je glavni element koji preuzima pozornost na albumu ovaj put Joel Ekelöf, koji je u skladbama izborio izrazito povoljnu poziciju jer u svim točkama redom razvija svoj vokalni zenit.
Soen su iznimno uspješni u preokretanju atmosfere. To postižu gradirano, pravi preokret atmosfere i njezin krešendo razviju u pravilu upravo u refrenskim napjevima. Puno je mirnih pasaža kojima se brinu za izrazit dinamički razvoj pojedinih točaka albuma. Oduvijek su slovili kao majstori ovladavanja tim elementom. Upravo »Lotus« kao cjelina djeluje najuvjerljivije u naglašavanju tog elementa. S te strane definitivno najzreliji album grupe do danas.
Depresivna energija, osobito u mirnijim i akustikom poduprtim pasažama (River), odnosi sažetost slušatelja prema transcendenciji, uz moguće isključivanje razuma, pa ostvaruje učinak te atmosferične hipnoze tim uspješnije svoj izvorni cilj. Glazba koja dotakne slušatelja. U tim se mirnim pasažama energija i vibracija novih Soena brzo spoprijatelji sa stvaranjem energije koju na novim albumima ostvaruju bendovi tipa Riverside ili Opeth, čak i Steven Wilson. To Soen postižu na svoj način, no moguće je naći poprilično atmosferičnih paralela s melankolijom izražajnosti nabrojenih grupa. »Lotus« je četvrti album grupe, a na njemu se predstavlja novi gitarist Cody Ford. I ovaj put album povremeno posegne za ostavštinom progrokera sedamdesetih, poput Pink Floyd i Camel. U tom pogledu novi gitarist duguje poprilično zahvala za inspiraciju Davidu Gilmouru i Andrewu Latimeru (npr. naslovna skladba albuma). No Soen su i na prošlom albumu vukli amo-tamo prema Floydima, tako da to više nije novost. Cody Ford je, kao novajlija u ekipi, ipak zapisan odlučnom povlačenju nekih niže ugođenih i izdašnije raspjenjenih rifova koji kreiraju odlučan masivan zid, kao što je to već naravno u uvodnoj Opponent, ili u drugoj polovici albuma s Convenant i pred kraj Rival. Zanimljivo je da kao novi gitarist ne donosi posebnu promjenu u glazbi grupe.
»Lotus« je još jedan odličan studijski album grupe Soen. Njime i dalje učvršćuje svoj artistički fokus i izražajni stav. Djeluje iznimno cjelovito i najfokusiranije od svih dosad izdanih ostvarenja. Prava mješavina složenosti i teatralne mračnjačke atmosferičnosti, nad kojom dominira opojna glazbena privlačnost kojom Soen trenutačno zalaze pod kožu. Fanovi će biti oduševljeni, a bend se na općoj proggerskoj sceni novim albumom vjerodostojno jača i izrasta u sve važniji član te scene.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.0 / 10
Popis skladbi:
01. Opponent
02. Lascivious
03. Martyrs
04. Lotus
05. Covenant
06. Penance
07. River
08. Rival
09. Lunacy
Postava:
Joel Ekelöf – vokal
Martin Lopez – bubnjevi
Lars Åhlund – klavijature, gitara
Stefan Stenberg – bas gitara
Cody Ford – gitara
