Datum izlaska: 15.06.1976
Izdavač: Harvest Records
Produkcija: Soft Machine
Trajanje: 44:55
Žanr: Canterbury scene/jazz rock fusion
Ocjena: 8/10
»Softs«, deveti studijski album britanskih prog rock pionira i prvaka jazz rock fusiona Soft Machine, u zvučnom smislu ni na koji način nije odavao da odnosi unutar benda polako idu nizbrdo. Karl Jenkins se na »Softs« definitivno nametnuo kao glavni skladatelj Soft Machine, dok je posljednji originalni član, klavijaturist Mike Ratledge, kojemu je svega bilo dosta, otišao prije nego što je album snimljen do kraja i odsvirao klavijature samo na dvije skladbe. Jenkins, s kojim su godinama poslije ponovno surađivali, kaznio ga je tako da ga je u popisu zaslužnih za nastanak »Softs« degradirao u gostujućeg člana.
Ratledgeov (ne)očekivani odlazak natjerao je Jenkinsa da se u cijelosti usredotoči na sviranje klavijatura, a novog saksofonista pronašao je u Alanu Wakemanu, bratiću znatno slavnijeg Ricka Wakemana (Yes). John Etheridge (ex-Icarus, Darryl Way’s Wolf) na gitari je zamijenio Allana Holdswortha, koji je otišao ubrzo nakon izlaska prethodnog albuma, »Bundles« (1975). Ništa manje talentirani Etheridge pokazao se gotovo idealnom zamjenom za etabliranijeg Holdswortha, i to je jedan od glavnih razloga zašto je danas, uz bubnjara Johna Marshalla i basista Roya Babbingtona, jedini dugogodišnji član Soft Machine koji je svirao na njihovim studijskim albumima iz sedamdesetih. S Jenkinsonom kao glavnim skladateljem »Softs« je sadržavao više simfonijskih elemenata, koje je crpio iz klasične glazbe, što je Soft Machine u razvijanju idealnog jazz rock fusion pristupa nakon dugo vremena opet približilo progresivnom rocku.
Kratki, akustično usmjereni uvod »Aubade« sa zvukovima akustične gitare i oboe više nego na Soft Machine podsjeća na neki uradak bivšeg gitarista Genesisa Anthonyja Phillipsa, a ujedno podsjeća na Jenkinsovu ljubav prema klasičnoj glazbi. »The Tale of Taliesin«, prožet tajanstvenom i mističnom atmosferom, sadrži Etheridgeove prodorne gitarske pasaže i eterične ambijentalne zavjese na račun gusto razgranatih klavijatura. Nakon vještog prijelaza u podivljalu ritam sekciju Etheridge se posve prepušta gitarskom improviziranju i pokazuje da je već tada bio jedan od najuzbudljivijih engleskih jazz gitarista. Dinamični »Ban-Ban Caliban«, jedno od središnjih djela na »Softs«, donosi šareno eksperimentiranje s elektroničkim zvukom sintesajzera, duhovitim saksofonskim upadima i raznovrsnim udaraljkama.
»Song of Aeolus«, koja se naslovom odnosi na starogrčkog boga vjetrova Eola, izrazito je melankoličan uradak s ‘plačućim’ gitarskim pasažama koje bi odobrili i David Gilmour (Pink Floyd) i Andy Latimer (Camel). Melankolično raspoloženje nastavlja se na »Out of Season«, koja donosi skladan preplet suptilnih klavirskih aranžmana i neutješne gitare. »Second Bundle« je posve ambijentalno sanjarenje, održavano na klavijaturama. »Kayoo« je bila Marshallova već tradicionalna bubnjarska solo točka, dok je »The Carmen Tandem« bila razuzdana prezentacija neukrotivog Etheridgeova gitarskog soliranja. »One Over the Eight« duhovit je, ritmički iznimno razigran uradak u kojem inicijativu preuzima živahni saksofon. »Etka« je suptilan završetak na akustičnoj gitari koji lijepo odražava Etheridgeovu gitarsku raznolikost.
»Softs« je bio više nego solidan uradak Soft Machine iz Jenkinsove ere, koji se zbog nekoliko manje nadahnutih ideja nije uspio upisati među njihove klasike. Ipak, prilično dobro su prebrodili Ratledgeov odlazak. Nakon odlaska Babbingtona i Wakemana, do kojeg je došlo ubrzo nakon izlaska »Softs«, Jenkins, Marshall i Etheridge nastavili su dalje s brojnim nestabilnim postavama, među kojima su se našli budući violinist Fairport Convention Rick Sanders i basist Brand X Percy Jones. Kako su Soft Machine zvučali u tom razdoblju, može se čuti na koncertnom albumu »Alive & Well: Recorded in Paris« (1978). »Land of Cockayne«, snimljen bez Etheridgea i s brojnim gostujućim glazbenicima, koji je izašao 1981. i imao je malo zajedničkog sa Soft Machine u njihovim najboljim jazz fusion inkarnacijama, dugo je bio labuđi pjev za pionire progresivnog rocka i važne predstavnike canterburyjske scene, barem što se tiče novih studijskih izdanja.
autor recenzije: Peter Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Aubade (1:51)
2. The Tale of Taliesin (7:17)
3. Ban-Ban Caliban (9:22)
4. Song of Aeolus (4:31)
5. Out of Season (5:32)
6. Second Bundle (2:37)
7. Kayoo (3:27)
8. The Camden Tandem (2:01)
9. Nexus (0:49)
10. One Over the Eight (5:25)
11. Etika (2:21)
Soft Machine:
John Etheridge – električna i akustična gitara
Karl Jenkins – klavijature, orkestracija
Alan Wakeman – sopran i tenor saksofon
Roy Babbington – bas-gitara
John Marshall – bubnjevi, udaraljke
Gostujući glazbenik:
Mike Ratledge – sintesajzer (3, 4)
