Izvođač: Reece / Kronlund
Izdavačka kuća: AOR Heaven Records
Izlazak: year
Trajanje: 41:01
Ocjena: 3.5/5
Sjeća li se tko albuma “Eat The Heat”? Bila je 1989. godina. Naravno. Accept album. E pa ovo što držim u rukama album je projekta dvojice glazbenika! Odličnog američkog vokala Davida Reecea i producenta, skladatelja, aranžera te multiinstrumentalista Martina Kronlunda (Gypsy Rose, Dogface). Suradnja u Gypsy Rose na albumu “Another World” (2008) zbližila je oboje glazbenika. Kronlund, koji je Gypsy Rose osnovao još davne 1981., kasnije je pomogao i na samostalnom studijskom izdanju Davida Reecea “Universal Language” (2009), a očito je sazrelo vrijeme da zajedno sklope album kakav zaokružuje njihov samostalni projekt pod markom Reece/Kronlund i naslovom “Solid”.
David Reece, koji na rock globusu nije nepoznato ime, jer se po njemu vrzma već poprilično dugo i recimo debitirao je s vokalom na prvijencu grupe Dare Force 1984., nakon što su ga Accept otpustili iz sastava, početkom devedesetih osnovao je sastav Bangalore Choir, koji je također prošle godine objavio svoj povratnički album “Cadence” (2010).
Očito Reeceu ide iz albuma u album sve bolje i bolje. Naravno, iznimno je važno da se s Kronlundom poznaju već dulje vrijeme i da se više nego očito ta partnerska veza vrlo dobro slaže u hvatanju svih onih ideja glazbenog univerzuma koje bi željela preliti na snimateljske vrpce. Zapravo je bolje da u današnje doba kažemo kar “na mp3 datoteke”.
Osjeti se da Kronlund dolazi iz klasične švedske škole poimanja hard rocka, odgojene na naslijeđu sastava Rainbow, Deep Purple, Thin Lizzy,… Aranžmani na albumu “Solid” ni ovaj put ne mogu izbjeći te opaske i paralele. Najizravnije na to upozoravaju u skladbi kao što je Edge Of Heaven.
Reece sazrijeva poput starog dobrog vina. Kroz “Solid” je u nizanju osjećaja i izvođenju poezije raznolik koliko god može. Njegov vokal na mjestima unosa grlenosti u tren podsjeti zašto je bio izabran za vokalista Accepta, a istodobno može pristupiti i čistim vokalom te tako razgolićuje i nadograđuje sam melodijski doseg skladbi.
Kronlund je u ulozi producenta oduvijek slovio po tome da su ga u zvuku najviše oduševljavale gitare. Ni ova produkcija ne skriva činjenicu da je Martin dao nešto više prostora gitarskom rifu i postavio ga u središnji položaj pratnje Reeceova vokala. To niti ne čudi, jer je Kronlund prvenstveno gitarist. Klavijature ovaj put služe u drugom planu i u funkciji punila pozadine. Zato ovaj put nisu preliminarni faktor koji bi morao po svaku cijenu učinkovito utjecati na dinamične obrate raspoloženja. Glavni akter valovanja raspoloženja je Reeceov šareno oblikovan vokal, osnažen uključcima pratnje višedijelnih vokalnih harmonija. Klavijature istupaju u prvi plan tek u polubaladnoj Could This Be Madness, gdje griju osobito u kitici toplim orguljaškim zvukom “prozebli”, ali puteni Reeceov vokal. Ti se osjećaji ponavljaju i u sljedeće dvije poluebaladne ljubavne drame I Remember i I Would. Reece na trenutke u uporabi grlenog vokala pristupa tako da čak i nehotice podsjeća na legendarni vokal Nickyja Moorea (Samson). To izlazi na površinu osobito u ubrzanoj jurišnici Animals And Canniblas. Ako sam se načas zagledao u “Moore eru” Samson potencije, onda nije suvišno zaključiti da se Reece vrlo dobro snalazi i kad Kronlund u šablonu hard rocka ubaci bluesovski aranžman. Takav potez nadasve posrećeno utjelovljuje Magic Pudding, smještena pred kraj albuma.
Deset skladbi može se pohvaliti visokim stupnjem koherentnosti i pedigreom kvalitetom ravnopravnog aranžiranja, s atmosferskim vrhuncima u grabežljivim refrenskim napjevima. Melodični rock odvezen u skandinavskom maniru dakle! Zabeljen pompozno, a istodobno riffovski osjetno navijen! Pompoznost osobito izbija u bombastičnom početku albuma s redoslijedom skladbi My Angel Wears White i Samurai, posebno naraste u mračnoj Paint The Mirror Black i visoko atmosferski pogubnom maršu The Dead Shall Walk The Earth na samom zaključku albuma.
“Solid” je album na kojem je Kronlund odlično uklopio i iskoristio raznoliki doseg vokalnih karakteristika Davida Reecea. Riječ je o atmosferskom melodičnom rock albumu koji stoji na naglasku gitarske fraze u produkciji i koji preko minutaže drži raspoloženje mračne drama teatra. Tko poznaje izdanja sastava Gypy Rose, Dogface, a i Bangalore Choir, neće mnogo promašiti od opisanog “formata” ni nakon što zavrti album “Solid” u svom CD playeru. Riječ je naime o najzrelijem albumu dosadašnjeg studijskog djelovanja partnerskog dueta David Reece i Martin Kronlund.
Postava
David Reece – vokal
Martin Kronlund – gitara, bas gitara
Hans in’t Zandt – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Tommy Denander – gitara
Andy Susemihl – gitara
Christian Tolle – gitara
Rikard Quist – klavijature
Produkcija
Martin Kronlund
Popis skladbi
1. My Angel Wears White
2. Samurai
3. Could This Be Madness
4. Animals And Cannibals
5. Remember You
6. Paint The Mirror Black
7. I Would
8. Edge Of Heaven
9. Magic Puddin’
10. The Dead Shall Walk The Earth
