Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Marillion
Izdavač: Townsend Records
Izlazak: 2007
Ocjena: 3.5/5
Marillion su u zadnjih nekoliko godina nedvojbeno jedan od onih sastava koji traže puno slušanja prije nego što ih možeš objektivno ocijeniti i potom napisati makar donekle vjerodostojnu recenziju, jer stvaraju albume koji u ušima rastu tek polako. Da sam ovu recenziju napisao već nakon nekih triju slušanja, vjerojatno bih se žalio na premalo raznolikosti i na to da je svaka skladba na albumu previše nalik nekoj od njihovih prijašnjih. No iz iskustva znam da je kod njih jednostavno potreban posve drukčiji pristup. Zato sam si za “Somewhere Else” uzeo više vremena i slušao ga polako i postupno. Posljedica je bila slična kao kod većine njihovih posljednjih radova. Album je naime sa svakim slušanjem postajao sve bolji. Neke posebne vrhunce ipak nije dosegnuo. Snimiti ravnopravnog nasljednika remek-djela poput “Marbles” (2004) svakako nije bio lak zalogaj, a imam dojam da si Marillion, kojima taj pothvat nije najbolje uspio, time nisu previše razbijali glavu. Iako je daleko od remek-djela, ipak su uspjeli stvoriti još jedan dobar album koji ti pri svakom ponovnom slušanju otkrije nešto novo. Njegov glavni “nedostatak” mogao bi biti samo to što trenutačno za malenkost previše vuče na solo radove Stevea Hogartha, što je ponajprije posljedica toga da sadrži priličan udio njegovih vokala i razmjerno malo solaža. To mene, kao nekoga tko je oduvijek cijenio njegov izniman i jedinstven pjevački talent, uopće pretjerano ne smeta. Malo je pjevača u današnjem progresivnom rocku i šire naime koji imaju takav vokalni raspon i toliko patosa kakav može pokazati gospodin H’, osobito u naslovnoj skladbi.
Hogarth je ovaj put bez sumnje glavna “zvijezda” albuma, no ne treba zaboraviti ni ostale pokretačke snage sastava. Steve Rothery ovaj put doduše ne odsvira onoliko gitarskih solaža koliko smo od njega navikli, ali kad se odluči nešto odsvirati, to je prava fantazija. Osim toga odsvira niz odličnih dionica i dopušta si niz iznenadnih upada unutar glavne melodije, primjerice u naslovnoj skladbi. Ian Mosley je na svojim bubnjevima ponovno u vrhunskoj formi i puno više u prvom planu nego na “Marbles”. Slično vrijedi i za Trewavasov bas. Jedini koji na albumu previše ostaje u pozadini je Mark Kelly, koji se na klavijaturama većinu vremena posvećuje stvaranju golemih zvučnih zavjesa, a da ne odsvira nijednu solažu, premda će svako ponovno slušanje pojedinih dijelova otkriti poneki novi zvuk i varijaciju na njegovim klavijaturama.
“Somewhere Else” je općenito prilično stabilan i konstantan album koji sadrži i nekoliko potencijalnih radijskih hitova, osobito u prvoj polovici. Marillion očekivano i dalje plove vodama ambijentalnog art rocka, samo što su ovaj put nekim skladbama dodali malo više vatre u odnosu na prilično ezoterični prethodnik. “Somewhere Else” je tako primjetno više “na zemlji”. Ako ga već moram usporediti s nekim prijašnjim albumom, možda mu je najsrodniji “Afraid Of Sunlight” (1995). Iako se na njemu nalazi (za njihove pojmove) više kraćih skladbi i samo dvije dulje od sedam minuta, zadržali su, kako i dolikuje, svoj prepoznatljiv osjećaj za dramu, pompu i melankoliju.
Prvi dio albuma primjetno je komercijalniji u odnosu na nastavak, iako se ne treba “bojati” da bi njime zamijesili štrene modernih pop ljestvica. “The Other Half” je gotovo zaštitni Marillion uradak koji je većinom vođen srednjim tempom. Zatim se prepuštaju stupnjevanju središnjeg motiva, gdje su Hogarthov vokal i ambijentalni sloj klavijatura glavni nositelji cjelokupnog ugođaja. U srednjem dijelu posve mijenjaju tijek skladbe i pobrinu se za nekoliko iznimno ukusnih dionica, koje na kraju zaokružuje i odlična Rotheryjeva solaža. “See It Like A Baby”, koji su objavili kao singl, također polako gradi atmosferu i drži se srednjeg tempa, sve do trenutka kad nastupi prvi refren. Tu u pozadini koriste i nekoliko vrlo zanimljivih zvučnih ukrasa koji tvore vrhunski ambijent. “Thank You Whoever You Are” je solidna, razmjerno jednostavna, emotivna balada prožeta otmjenim Hogarthovim pjevanjem, odličnim gitarskim dionicama i ukusnim aranžmanima na klaviru, sa sjajnom gitarskom solažom u završnici. “Most Toys” bi u rukama nekog modernog pop rock banda zacijelo bila veliki hit. Za Marillion, “najbolje čuvanu britansku glazbenu tajnu”, to je pak samo još jedan iznimno jednostavan, ali solidan pop uradak s primjetnim alternativnim prizvukom. Već dugo nisu stvorili nešto tako kratko (manje od tri minute) i jednostavno, a opet udarno, što se brzo uvuče u uho. Osobno mi je drago što ne stvaraju puno ovakvih skladbi, iako je to najudarniji komad na albumu koji dobro zagrije atmosferu. Kako je već nekako u njihovoj tradiciji, naslovna “Somewhere Else” jedna je od najboljih skladbi na albumu, u kojoj polako grade izniman ambijent koji u završnici doseže klimaks. Nakon mirnog uvoda na klaviru, preko Rotheryjevih dionica i visokog Hogarthova pjevanja prelazi u melankolično-pompozno raspoloženje, koje se zatim još nekoliko puta mijenja. Pojedini aranžmani na klavijaturama rječito svjedoče o tome da se Marillion posljednjih godina sve više oduševljavaju nekim idejama koje su obično bile bliže Porcupine Tree, ali srećom ne u mjeri da bi ih oponašali. “Somewhere Else” je pravo remek-djelo, kojih na albumu inače nema puno. Na “A Voice From The Past”, još jednoj vrlo dobroj skladbi, ponovno se prepuštaju melankoliji koju u uvodu stvaraju klavir, golemi soundscapei, vokal i ujednačen ritam, nakon čega slijedi niz domišljatih prijelaza. “No Such” Thing”, koji se otvara i stupnjuje Hogarthovim vokalom i akustičnom gitarom sve dok ne pređe u ambijentalno valovanje, namijenjen je ponajprije sanjarenju ili meditaciji. Izbor je vaš. Znatno življa skladba je “The Wound”, koja djeluje kao prava Marillion klasika, nabijena dramatikom, zvučnim uzorcima i energičnim izmjenama raspoloženja, a oduševljava ponajprije moćan ritam i do kraja uživljen vokal. Slijedi jedna od najzanimljivijih skladbi na albumu, “The Last Century Of Man”, u kojoj iznenađujuće veću pozornost od glazbe izaziva tekst. Marillion su naime rijetko kada tako radikalno iznijeli svoje stavove o aktualnim svjetskim događajima, pa je utoliko neobičnije da su si ovaj put dopustili otvoreno podsmjehivanje predstavnicima “slobodnog” svijeta. Pomalo je ironično da je taj društveno kritični tekst većinu vremena podložen iznimno krhkoj melodiji, koju pritom cijelo vrijeme prati pomalo podrugljivo Hogarthovo pjevanje, osobito u refrenu. Završnica, koja sadrži i izvrsnu Rotheryjevu solažu, odlična je. Završna “Faith” vrlo je jednostavna, ali lijepa akustična balada, građena na emotivnom Hogarthovu vokalu i klaviru. U srednjem dijelu upadaju akustična gitara i udaraljke koje joj daju lagani havajski prizvuk. U završnici u pozadinu uključuju još nekoliko lijepih orkestralnih aranžmana. “Faith” smo inače imali priliku čuti već na koncertnom albumu “Mirrors” (2006), ali u njezinoj ranoj verziji. Izvorno potječe iz razdoblja nastanka albuma “Afraid Of Sunlight”, koji je, kako sam već spomenuo, barem po duhu još najsličniji albumu “Somewhere Else”.
“Somewhere Else” bi za većinu modernih sastava zacijelo bio izniman komercijalni uspjeh. Za Marillion je to “samo” još jedan dobar album koji od slušatelja zahtijeva (osobito njegov drugi dio) da mu posveti malo više vremena nego što je inače navikao. To će nažalost mnoge uskratiti za to da upoznaju sve njegove skrivene odlike, koje se otkrivaju tek postupno. Marillion su i ovaj put stvorili izražajno bogat i raznolik album koji, bez obzira na to što glazbeno ne nudi ništa revolucionarno novo, ponovno donosi poneku do sada neiskorištenu zamisao koja će oduševiti sve njihove ljubitelje. Širem krugu slušatelja, odnosno pristašama glazbenog mainstreama, gotovo će zasigurno i ovaj put ostati neprimijećeni, dok će većina ljubitelja progresivnog rocka uživati u albumu koji Marillion iznova potvrđuje kao jedan od rijetkih sastava njihove generacije koji unatoč dugogodišnjem stažu glazbeno još uvijek nije prestao razvijati se.
Postava
Steve Hogarth – vokal
Steve Rothery – gitara
Mark Kelly – klavijature
Peter Trewavas – bas-gitara
Ian Mosley – bubnjevi & udaraljke
Produkcija
Michael Hunter
Popis skladbi
1. The Other Half (4:24)
2. See It Like A Baby (4:29)
3. Thank You, Whoever You Are (4:42)
4. Most Toys (2:44)
5. Somewhere Else (7:46)
6. Voice From The Past (6:12)
7. No Such Thing (3:58)
8. The Wound (7:11)
9. The Last Century For Man (5:26)
10. Faith (4:09)
Trajanje albuma: 52:00
