Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Freedom Call
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 2002
Ocjena: 2.5/5
Prije dvije godine, kad sam prvi put čuo za ovaj bend, odmah sam pomislio – još jedna od mnogih kopija Helloween i Gamma Ray, kojih u power metalu ima na pretek. Pogotovo kad sam se o tome početkom 2001. na vlastite oči uvjerio, kad su bili predgrupa za Virgin Steele i Hammerfall. Već na prvom refrenu osjećao sam se kao da slušam nešto u stilu starih Helloween iz razdoblja “Sedam ključeva”, što me nije ni malo iznenadilo jer je riječ o bendu Dana Zimmermanna, poznatijeg kao bubnjar Gamma Ray. Ta je skupina ionako još jedna izvedena iz nasljeđa Helloween, baš kao Gamma Ray, Iron Savior i Primal Fear. U Freedom Call je Dan zajedno s Chrisom Bayom (glavni vokal, gitara, klavijature) odlučujući temelj benda jer je producent te autor većine glazbe, tekstova i njihovih laganih priča za laku noć o besmrtnom ratniku koji putuje kroz čarobne zemlje. “Eternity” je treći dio sage o njegovim djelima na putu do besmrtnosti, koja će mu vjerojatno postati prava sitnica kad jednom zgrabi svoj mač i ratni rog.
Već od uvoda usporedbe s ostalim power metal bendovima kiše na sve strane, počevši s “Metal Invasion”. Nakon rhapsodyjevskog, latinski obojenog uvoda, počnu jurcati u svijet ultramelodičnog metala s tipičnim ala Helloween pasažama i kristalno čistim vokalom. Taj dosta podsjeća na vokal Tobiasa Sammeta (Edguy), koji je ovdje inače dao svoje prateće vokale. “Flying High” je očito posveta ranim Helloween, začinjena melodičnim klavijaturama, gitarskim solažama te refrenom u stilu nekog “March Of Time”. Isto bih mogao reći za “Ages Of Power”, koja zvuči kao neka vikinška himna, prošarana brzim trzanjem u glavnim rifovima, tipičnim za stare Helloween. “Warriors” zvuči kao neko otvaranje albuma Gamma Ray, kojim je Dan opet dokazao Kaiju da Gamma Ray odavno nisu više samo Hansenov bend. Svi su refreni kao i obično ultramelodični, a njima Freedom Call revno brane svoj ugled pravih metalskih veseljaka. “Bleeding Heart” istaknuo bih kao najoriginalniju stvar na ploči, ponajprije zahvaljujući simfonijskim aranžmanima. I “Land Of Light” blista u punom veseljačkom sjaju, a klavijaturist je odradio vrlo dobar posao. Posljednja skladba na albumu, “Turn Back Time”, balada je koja srećom nije ni približno tako slatkasta i bezukusna kao većina power metal balada (uvijek jedna od slabih točaka ovog glazbenog žanra). Dobro su napravili što su je ostavili za kraj, jer tako ne kvari zavidno visok tempo cijele ploče.
Freedom Call pravi su power metal veseljaci koji svojim pozitivističkim pristupom čine oštar kontrast uobičajenoj metalskoj “crnini”. Tekstovi će se nekima činiti poprilično djetinjastima i naivnima, jer uglavnom opisuju junakovo putovanje u mistični ledeni svijet i njegove osjećaje pritom, što je pak još jedan power metal kliše. Ipak, na “Eternity” su pokazali primjetno veći udio vlastitih ideja, što je sigurno plus. Pogotovo su neki orkestralni aranžmani zanimljivi i lijepo uklopljeni u gitarske rifove. Međutim, s obzirom na zasićenost tržišta sličnim bendovima tog žanra, nalaze se na granici. Granici koja ih može gurnuti u more neprepoznatljivosti i klišejskog oponašanja. “Eternity” znači određeni pomak u traženju vlastitog izraza i uz malo više strpljivog rada mogli bi im čak uspjeti i proboj, kao primjerice prije spomenutim mladim hiperaktivcima Edguy. Nažalost, još uvijek leže u trenutnoj milosti metalskog glazbenog tržišta, koje onemogućuje pretjerane inovacije.
Postava
Chris Bay – vokal, gitara, klavijature
Cedric Dupont – gitara
Ilker Ersin – bas-gitara
Dan Zimmermann – bubnjevi
Produkcija
Dan Zimmermann i Chris Bay
Popis skladbi
1. Metal Invasion
2. Eyes Of The World
3. Flying High
4. Land Of Light
5. Warriors
6. Ages Of Power
7. Turn Back Time
8. Island Of Dreams
9. Spell
10. Bleeding Heart
11. Flame In The Night
