Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Arena
Izdavač: Verglas Records
Izdanje: 1995
Ocjena: 4/5
Korijeni prvijenca Arene sežu u 1979., kad Mick Pointer osniva sastav Silmarillion, koji nakon dolaska gitarista Stevea Rotherya skraćuje ime u Marillion. Nakon garažnog tempa i nastupa po lokalnim binama Mickovi se snovi napokon ostvaruju ubrzo nakon dolaska karizmatičnog škotskog pjevača Dereka Dicka, koji će postati puno poznatiji pod nadimkom Fish. On sastavu posredno donosi jasno prepoznatljiv zvuk i smjer, a od tada stvari idu munjevito uzlazno. Nakon dviju dodatnih izmjena basista i klavijaturista te izlaska prvijenca “Script For A Jester’s Tear” (1983.), koji se danas smatra središnjom klasikom progresivnog rocka, legenda je rođena. Marillion su lansirani među zvukovno najzanimljivije i najnepredvidljivije sastave 80-ih i postaju slavni kao glavni nositelji novog vala progresivnog rocka. Baš kad im se širom otvaraju vrata komercijalnog uspjeha, Fish skuje “urotu” protiv Micka, koji je odjednom proglašen neprikladnim za njihov daljnji smjer. Mick, kojeg su očito cijelo vrijeme privlačili nešto tvrđi zvukovi, odjednom je prisiljen napustiti sastav koji je toliko godina marljivo gradio. No svoju viziju i zvuk originalnih Marillion nosi sa sobom u novi projekt, koji na plodno tlo pada tek početkom 90-ih, kad naleti na Clivea Nolana, prekaljenog klavijaturista kultnih neo progresivaca Pendragon. Clive je u to vrijeme već okušao sreću s vlastitim sastavom Shadowland, u kojem je ostvarivao one vizije koje nije uspio izživjeti u Pendragon. Shadowland su u mnogočemu bili embrionalna verzija Arene, kojoj je cijelo vrijeme nedostajala ona “točka na i”, odskočna daska koja razdvaja ambiciozan projekt od ozbiljnog sastava s vlastitim, prepoznatljivim zvukom. Mick i Clive tada odlučuju da je došlo vrijeme za stvaranje sastava koji bi utjelovio najbolje elemente neo progresivnog rocka i spojio ih s originalnim zvukom koji bi ih izdaleka odvajao od žanrovskih kolega. Kad im se pridruže još gitarist Keith More, basist Cliff Orsi i pjevač John Carson, Arena je rođena. Slijedi izlazak njihovog mističnog prvijenca “Songs From The Lions Cage”, koji je naglo premašio prvotno zacrtani okvir ambicioznog projekta i iznjedrio sastav moćnog zvuka i brojnih skrivenih aduta za sve ljubitelje nepredvidljivosti i tajanstvenosti iz najbolje škole britanskog (neo) progresivnog rocka. Iako će iz albuma u album rasti i usavršavati svoj zvuk, “Songs From The Lions Cage” daleko je više od uobičajenog prvijenca kakvim se postavlja prosječan novopečeni sastav, jer se na njemu cijelo vrijeme osjeća da je riječ o starim glazbenim mačkama koje spretno spajaju instrumentalne finese s nevjerojatnom ambijentalnom magijom, a pojačava je i mistična, drevnim legendama prožeta poezija. To će biti upravo ona najveća odlika koja će sastav pratiti i na njegovim sljedećim albumima.
“Out Of The Wilderness” otvara režeći, gotovo prijeteći gitarski rif podložen zvonkom linijom Nolanovih sintisajzera, koji ubrzo preuzimaju glavnu inicijativu i skladbu prebacuju u prilično kompleksan dio, gdje se melodični i profinjeni gitarski odsječci prelijevaju s atmosferičnim klavijaturama. Nakon stupnjevanog ritma upada dramatičan Carsonov vokal. On doduše ne spada među tehnički najizbrušenije pjevače (što se pokazuje osobito u višim registrima, gdje mu vokal često preuranjeno “ugasne”), ali to vrlo spretno nadoknađuje dramatičnom ekspresijom i promjenjivom bojom glasa, koja vjerno slijedi nasljeđe Petera Gabriela i (osobito) Fisha. Sličnost s potonjim često je glavni razlog zašto pojedine dionice više nego očito podsjećaju na rane Marillion; nešto što će oduševiti sve nostalgičare. Carsonova suradnja sa sastavom bit će kratkotrajna jer će ga Clive i Mick već na sljedećem albumu zamijeniti tehnički i ekspresivno puno boljim Paulom Wrightsonom, što će im posredno donijeti još puno originalniji zvuk i gurnuti ih u ligu najzanimljivijih sastava suvremenog prog rocka. Unatoč tome, treba priznati da je John svoj posao za tadašnji razvojni izgled sastava, koji je još tražio svoj pravi zvuk, obavio vrlo dobro. Njegovu vokalnu viziju u mnogočemu je slijedio i njegov tehnički impresivniji nasljednik. Nolanov mistični zvuk orgulja i sintisajzera cijelo vrijeme skrbi za osjećaj tajanstvenosti i nepoznatih iščekivanja, koja se prepliću s poezijom obdarenom antičkim temama. U drugom dijelu preko suptilnih gitarskih pasaža i ukusnih sintisajzera slijedi veseo prijelaz, koji skladbu prebacuje u veličanstvenu sekciju, a zaokružuje je energičan i ekspresivan Carsonov vokal. Slijedi kratka akustična skladba “Crying For Help I”, prvo od međusobno povezanih, konceptualnih poglavlja pod imenom “Crying For Help”, koja služe ponajprije za povezivanje pojedinih dijelova te kao romantične uvertire u dulje ep-skladbe. Prvi dio je nešto više od minute zalogaja prije veličanstvene “Valley Of The Kings”, odličnog neo progresivnog epa, gdje najviše oduševljava smjenjivanje mirnijih, profinjenih sekcija i energičnih motiva. Glavna putnica da u slušateljevoj glavi oživi slika antičkog Egipta jest odličan Moreov gitarski rif, energičan i lirski vokal te Nolanove majstorije na klavijaturama, koje su često glavni izvor prepoznatljivosti i vlastitog zvuka sastava koji bi inače prije ili poslije zvučao kao dobra kopija ranih Marillion. U srednjem dijelu nastupa kraći jezivi dio, gdje zvonki sintisajzeri i “preplašen” vokal pojačavaju dramatiku sve do trenutka kad to stanje energično presiječe melodična gitara i preko bogatih ravnica klavijaturskih zavjesa ga povuče sve do konačnog klimaksa. Romantična i barokno zamišljena “Crying For Help II” preko izuzetno lijepe melodije klavijatura i akustične gitare ponovno pokazuje nježniju stranu sastava i ponovno ga udaljava od usporedbi s ostalim neo progresivnim sastavima. Zatim slijedi veličanstveni ep “Jericho”, jedno od najboljih djela na albumu. Otvara se kao melodramatična balada, gdje je u prvom planu izuzetno ekspresivan Carsonov vokal, nakon čega na izvrstan način upadaju višeslojni sintisajzeri dok gitara cijelo vrijeme drži središnju melodiju. Najbolje nastupa u drugom dijelu, kad na iznimno duhovit i originalan način upadaju zvukovno nevjerojatno ukusni i bogati sintisajzeri koji potpuno mijenjaju tijek skladbe i prebacuju je u puno mističnije i kompleksnije vode. Pojedini motivi se cijelo vrijeme mijenjaju, dok se na elegantan način preko energičnog ritma i odličnog Carsonovog vokala kompozicija iznenada potpuno neočekivano završava. To stvara dojam kao da se odjednom srušio zid središnjeg lirskog subjekta, prvog opasanog grada u ljudskoj povijesti i još i danas najnižeg grada na svijetu (250 m ispod razine mora), koji su prema Bibliji srušili zvuci opsadnih fanfara. “Jericho” je doista jedna od njihovih prvih klasika na koju mogu opravdano biti ponosni jer je cijelo vrijeme krase nevjerojatna energija, promjenjivost i bogata lirska ekspresija. “Crying For Help III”, koja se oslanja na ambijentalne sintisajzere i klavir, a u drugom je dijelu prekidaju i zvonjava budilice i pritiskanje tipki telefona, još je jedan mistični odklop i priprema za još jedno djelo, bogato zvučnim ekspresijama. Arena nastavljaju svoju fascinaciju mitologijom i tajanstvenim povijesnim događajima preko “Midas Vision”, još jedne prave klasike koju otvara mahniti gitarski rif, zavijajuće klavijature i bogata Carsonova lirska ekspresija. Vrhunac kompozicije zacijelo je odličan, melodičan refren, koji nazorno odražava starogrčku priču o tom materijalno proždrljivom frigijskom kralju, kojeg su bogovi predvođeni Dionizom i Apolonom pošteno kaznili za njegovu oholost (prvi “darom” zlatnog dodira zbog kojeg se sve što bi dotaknuo pretvaralo u zlato; drugi ga je “nagradio” parom magarećih ušiju zato što je kao sudac pripisao Panu više vještine u sviranju frule). Nostalgična balada “Crying For Help IV” od svih četiriju “Crying” poglavlja na albumu daleko je najzanimljivije strukturirana jer je uz tankoćutne klavijature i bogatu vokalnu ekspresiju (u kojoj se ipak mogu primijetiti i neke tehničke slabosti koje sam već ranije spomenuo i koje će njegov nasljednik vrlo uspješno nadoknaditi) krasi i izuzetno suptilna gitara. Svoje toj magiji zacijelo pridonosi i posebni gost na gitari, koji nije nitko drugi nego stari, već ranije spomenuti Mickov kompanjon Steve Rothery, koji poslužuje svojim karakterističnim, suptilnim solom, ujedno najboljim solom na albumu. Uz ovu kratku, ali vrlo simboličnu suradnju čovjek se ozbiljno zapita zašto Rothery ne uloži malo energije i u moguće solo projekte, jer je riječ o gitaristu kojeg se jednostavno ne možeš naslušati, bilo to u Marillion ili drugdje. Zanimljivo je da skladba ima onu pravu retro atmosferu i doista zvuči kao da su je izvukli iz 80-ih; u duhu onih power balada koje su upravo Marillion potencirali do simbola ambijentalne perfekcije. Veliki, trijumfalni završetak i pravo nebo za sve ljubitelje progresivnih melodija i nepredvidljivosti donosi nezaboravni, više od 14 minuta dugi mistični ep “Solomon”, najbolje djelo na albumu, pun nevjerojatnih preokreta i zapanjujućeg intenziteta, koji se u svakom trenutku može mjeriti s najboljim djelima Mickova bivšeg sastava i najavljuje da Arena ne poznaju šalu. “Solomon”, koji govori o legendarnom kralju Izraela i Judeje, Davidovu sinu, koji je slovio kao ideal mudrog i moćnog vladara, a pripisuju mu se i brojni dijelovi Staroga zavjeta, poslužuje sve glavne elemente koji će sastav krasiti i u njegovoj budućnosti. Nakon mirnog uvoda odlična igra Carsonova vokala (koji tu više nego igdje na albumu podsjeća na Fisha), višeslojne gitarske pasaže, nesramno režeći bas i dinamični bubnjevi prenose je u uzburkane i nepredvidljive vode. Nevjerojatno je koliko su lijepo ovdje uskladili smjenjivanje mirnijih, ambijentalnih sekcija, gdje kraljuje pun zvuk klavijatura i slide gitare, s puno prljavijim ritmovima, koji su obično bliži progresivnom metalu nego progresivnom rocku (potonje će u budućnosti još pojačati). Na kraju smo svjedoci izuzetno melankoličnog, ali i veličanstvenog završetka, kad se skladno smjenjuju plačne gitarske pasaže i dramatični sintisajzeri, a dopunjuju ih i moćni prijelazi na bubnjevima, koji nazorno pokazuju koliko se Fish prevario glede Mickova talenta. Za ljubitelje legendi i mistike tu ne nedostaje baš ništa, a glavni dojam nakon završetka albuma je poput konačnog otkrovenja nakon dramatičnih pustolovina.
“Songs From The Lions Cage” naravno ima i svoje “nedostatke”, , koji se najviše očituju u tome što često više nego očito ima srodan zvuk i smjer legendarnog prvijenca Marillion. Iako je svjetlosnim godinama daleko od toga da bih ga proglasio kopijom jer sadrži niz prepoznatljivih, ranije spomenutih elemenata koji su Arenu već na početku oblikovali kao unikatan sastav. Koga ta sličnost s Marillion ne smeta, uživat će u ovoj poslastici koja će mu dozvati pravu neo progresivnu magiju 80-ih spojenu s modernim zvukom. U budućnosti su se Arena (kao što je već rečeno), ponajprije kroz izmjene, latili brojnih poboljšanja i s vremenom su potpuno nestale sve usporedbe s Marillion. Na kraju slijedi neizbježan zaključak da je “Songs From The Lions Cage” još uvijek prilično previđen album (i od strane ljubitelja sastava), unatoč tome što je riječ o jednom od boljih izdanja progresivnog rocka s prijelaza na 90-e, ali i jednom od najboljih prvijenaca. Zato ga mogu mirne duše proglasiti klasikom neo progresivnog rocka, koju ne smije propustiti nijedan ljubitelj ovog glazbenog žanra. Ako bi se htjeli nauživati Salomonove mudrosti, otkriti Midasovu tajnu, drhtati za zidinama Jerihona te osjetiti dašak besmrtnosti u Dolini kraljeva, zavrtite skladbe iz lavljeg kaveza i zajedno s Arenom zaputite se u svijet nezaboravnih legendi, gdje nikad nećete morati plakati za pomoć pred svom mogućom plitkoćom i okrutnom stvarnošću kojom vas plaše na većini današnjih radijskih postaja.
Postava
John Carson – vokal, prateći vokal
Keith More – gitara
Clive Nolan – klavijature, prateći vokal
Cliff Orsi – bas gitara, prateći vokal
Mick Pointer – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Steve Rothery – gitara (skladba #8)
Tracy Hitchings – prateći vokal
Tosh McMann – prateći vokal
Martin Albering – prateći vokal
Marc Van Dongen – prateći vokal
Popis skladbi
1. Out Of The Wilderness
2. Crying For Help I
3. Valley Of The Kings
4. Crying For Help II
5. Jericho
6. Crying For Help III
7. Midas vision
8. Crying for help IV
9. Solomon
Trajanje albuma: 58.22
