Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Nektar
Izdavač: Bellaphon
Izdanje: 1973
Ocjena: 4/5
Album “Sounds Like This” od preko 70 minuta, koji je originalno, davno prije pojave CD-ova, izašao kao dvostruki album, potpuno je unikatan i zasigurno najkontroverzniji album u cijeloj Nektar diskografiji. To vrijedi i u pozitivnom smislu, prije svega za sve ljubitelje tehničkih instrumentalnih vještina i dugih improvizacijskih jamova, kao i u malo manje razveseljujućem smislu za one koji najviše vole skladbe s glavom i repom te nekom povezujućom melodijom. Svakako nema premca u povijesti grupe što se tiče snimateljskog i izvedbenog pristupa, koji je bio potpuno živ te gotovo potpuno spontan. Brojne improvizacijske domislice na kraju su ispale čak vrlo dobro, što nije nikakvo iznenađenje kad je riječ o tako izvrsnim glazbenicima kakvi su bili članovi Nektara predvođeni karizmatičnim pjevačem i gitarskim posebnjakom Royeom Albrightonom, koji je na ovom albumu ostavio neke od svojih najboljih, ako ne i najbolju gitarističku predstavu u povijesti grupe. Njegova gitara u spoju s klavijaturama Allana “Taffa” Freemana albumu cijelo vrijeme osigurava onaj njihov tajanstveni, lagano psihodelični zvuk s opsežnim melankoličnim valovanjima pomiješanim s energičnim pasažama i naoštrenim rifovima. Uz nevjerojatnu ritam liniju u izvedbi bubnjara Rona Howdena, koji ne škrtari na divljim prijelazima i rijetko viđenoj ritmičkoj fluidnosti, te svestran doprinos basista Dereka “Mo” Moorea, još i tako kompleksna improvizacija i solistički ubačaj na albumu pokazuju se kao potpuni trijumf prog rockerske nepredvidljivosti i neobuzdane potrage za instrumentalnim pustolovinama.
Tko je očekivao da će Nektar nakon majstorskog prethodnog albuma “A Tab In The Ocean” (1972) nastaviti sa svojim specifičnim oblikom space rocka, temeljenim na kombinaciji ezoterične simfonike, psihodeličnih instrumentalnih odklopa i heavy rockerskih gitarskih te orguljaških ekspadi, zasigurno je s ovim albumom doživio hladan tuš, jer bi bilo teško zamisliti još radikalniji stilski prijelom. Umjesto da produbе simfonijske prog rockerske komponente te ezoteriku i naprave još jedan konceptualni album, odlučili su tu tradiciju na neko vrijeme prekinuti te “Sounds Like This” u cijelosti snimiti kar uživo (u studiju, naravno) i odjednom, bez ikakvih studijskih korekcija i bez većih priprema. Taj iznimno hrabar potez donio je mješovite rezultate, ali većina njih se posrećila te se na albumu nalazi nekoliko najneobičnijih i najeksperimentalnijih tvorevina u njihovoj karijeri, koje predstavljaju svojevrstan izazov za svako progresivno rockersko uho te zahtijevaju potpunu otvorenost za žanrovsku i stilsku raznovrsnost.
Većina kompozicija na ovom izdanju znatno se više nego u klasičnim simfonijskim prog rockerskim vodama kreće u heavy rockerskim te unutar razlomljenih struktura sadrži dulje improvizacijske jamove u stilu nekih srodnih koncertnih orgija popularnih heavy rock grupa 70-ih kao što su bili primjerice Deep Purple ili Led Zeppelin. “Sounds Like This” se i po strukturi pojedinih aranžmana stilski više nego očito pogleduje s težim zvukovima i tradicijom grupa predvođenih Deep Purple i (možda još očitije) Uriah Heep, što se tiče vokalnog pristupa i izražajne dramatičnosti. To posebno vrijedi u onim trenucima kad nastupe dugi i kompleksni solaži na hammond orguljama u kombinaciji s naoštrenim i duhovitim gitarskim rifovima, koji su često poduprti nekim posebnim efektima. Na nekim kompozicijama zamirišu im i funkerski ritmovi, pa čak i blues boogie. Ljubitelji dugih jamova, njihovih heavy rockerskih strana i tehničkih majstorija stoga su s ovim albumom došli na svoje, dok među pristašama mekših melodija i ezoteričnih valovanja ni danas nije previše popularan. Izuzetno živ zvuk grube produkcije cijelo je vrijeme očit, što izdašno pridonosi dojmu da je album u cijelosti snimljen na nekom koncertu.
No već na početku albuma čini se da će se usmjerenje s “A Tab In The Ocean” nastaviti. Otvarajući, vrlo solidni i melodijski usmjereni “Good Day” ima naime poprilično zajedničkih osobina s “Waves” s prethodnog albuma. U uvodu ga resi Albrightonova nježna gitarska pratnja i izražajan vokal, nakon čega preko tutnjavih bubnjeva prelazi u energičnu sekciju s opsežnim pasažama na orguljama i udarnim rifovima. Royeovo melodramatično pjevanje i vrlo lijep središnji gitarski rif vode u melodičan refren. S vremenom slijede dva odlična uzastopna gitarska solaža te vrlo dobar instrumentalni završetak. Album na visokoj razini nastavlja i vrlo dobra “New Day Dawning”, koja se otvara kao nježna folk balada s vokalom nabijenim izuzetnim patosom te melankoličnim pasažama na gitari i klavijaturama. I tu ne manjka vrlo lijep melodičan refren. Zatim slijedi kompleksna instrumentalna sekcija s izuzetno duhovitim gitarskim solažom. Iznenada se unutra na duhovit način nađe i upleteni, preuređeni motiv iz klasika grupe The Beatles “Norwegian Wood”, nakon čega nastupa gitarski solaž. Slijedi još nekoliko odličnih pasaža na orguljama i basu te elegantan instrumentalni završetak.
Posve izvan konteksta je “What Ya Goona Do?”, koja je dosadan blues boogie rocker i ni u čemu ne odstupa od plejade sličnih tvorevina u izvedbi cijele legije grupa tog vremena. Freeman doduše u srednjoj sekciji demonstrira odličan solaž na orguljama, koji provede preko središnjeg rifa na gitari i basu. Nektar su si tu priuštili kraću zabavu, manju duhovitost te su se nakratko zaputili u kauboјski salon, ali bi svejedno posve bez problema mogli preživjeti i bez tog bizarnog eksperimenta. Slijedi još jedan neobičan, ali ovaj put znatno posrećeniji eksperiment “1-2-3-4”, koji u uvodu sadrži duhovit funky rifing na gitari i basu, što se tradicionalnom zvuku Nektara pristaje mnogo bolje nego blues. Tu ponovno poslužuju brojne izuzetne pasaže na gitari i orguljama. Funkerske pasaže na gitari i pojedine solaže cijelo vrijeme prati odlična ritam sekcija. Slijedi duga jam sekcija s opsežnim solažama na gitari i klavijaturama, koja traje sve do završetka skladbe. “Do You Believe in Magic?” sadrži odličan, pomalo mističan uvod na moćnom gitarskom rifu i tutnjavim orguljama. Pojedini stihovi i refren odlično su otpjevani. Slijede brojne izmjene naelektriziranih rifova, divljih pasaža na orguljama i kompleksnih gitarskih solaža. Za kraj Roye nudi još jedan, poprilično psihodelično začinjen solaž. Slijedi završni dio albuma, koji je originalno predstavljao njegovu drugu polovicu.
Melankolična “Cast Your Fate” još je jedna vrlo lijepa tvorevina s divnim stihovima preko dramatičnog Royeova pjevanja, domišljatim gitarskim rifom i izuzetno punim zvukom hammondica. Završni dio postaje primjetno udarniji i sadrži moćan gitarski rifing. “A Day In The Life Of a Preacher”, koja je podijeljena na tri sekcije (Preacher, Squeeze, Mr. H), jedan je od klasika Nektara i poslastica za sve ljubitelje tehničkih vještina te opsežnih improvizacijskih jamova, jer jednostavno pršti od raznovrsnih rifova i kompleksnih solaža, osobito na gitari i hammond orguljama. U uvodnoj sekciji, “Preacher”, sadrži gotovo southern rockerski gitarski rif i ritam, nakon čega već u idućim trenucima prelazi u udarnije i kompleksnije motive. U srednjoj sekciji, “Squeeze”, nastupa opsežan instrumentalni jam s hrpom gastronomskih gitarskih i orguljaških solaža. Završna, nešto mirnija sekcija, “Mr. H”, nudi još nekoliko dodatnih izvrsnih instrumentalnih ubačaja i improvizacija.
“Wings” je još jedna odlična skladba, zapravo napola balada, koja ne skriva svoju melankoličnu narav i sadrži srcedrapateljsku Royeovu vokalnu predstavu te prelijepe aranžmane na gitari i orguljama. Skladba koja demonstrira njihovu lakšu stranu i istodobno malo smiruje pošteno razgrijano raspoloženje koje su do tada izazvali opsežni jamovi. Završna kompozicija “Odyssee”, koja je podijeljena na tri dijela (Rons On, Never, Never, Never te Da- Da- Dum), improvizacijski je vrhunac albuma, opsežan jam u kojem nastupa onaj pravi psihodelični odklop, gdje nema smisla detaljno analizirati pojedine instrumentalne sekcije, jer se pri svakom slušanju uvijek nađe nešto novo. Tu je sve što poželi srce zaljubljenika u improvizacijske tehnikalije, od opsežnog improvizacijskog rifinga, raznolikih solaža na gitari i orguljama, kompleksnih ritmičkih prijelaza te eksperimentalnih gitarskih zvukova. Završna sekcija “Da- Da- Dum” u prvom planu sadrži fenomenalan i opsežan Howdenov bubnjarski solo, koji na djelu demonstrira jednog od najunikatnijih bubnjara svojeg vremena.
“Sounds Like This” je, unatoč tome što nije bez nedostataka i što se neke ideje nisu previše posrećile, osobito u trenucima kad su si poželjeli priuštiti malo opuštajuće “zabave”, odličan uradak, koji je imao tu smolu da je izašao stisnut između majstorija “A Tab In The Ocean” te “Remember The Future” (1973), što je bitno pridonijelo njegovoj sveopćoj previđenosti. Album resi ponajprije spomenuti, izuzetno živ produkcijski pristup bez ikakvih uljepšavanja i time sveopća nepredvidljivost i spontanost živog nastupa, kad su pojedine ideje dolazile kar usput, što pokazuje nevjerojatnu uigranost i tehničke vještine pojedinaca te nevjerojatne postave. To je album kod kojeg su moguće samo dvije opcije: ili vam se sviđa ili ga ne podnosite, srednjeg puta nema. Kome smrde dugi i spontani improvizacijski jamovi u stilu onih kakve nalazite na koncertnim klasicima kao što su “Made In Japan” te “The Song Remains The Same”, okrenut će mu se želudac uz “Sounds Like This”, dok će za ljubitelje takvih psihodelično/space rock/heavy rockerskih instrumentalnih pustolovina postati nezamjenjiv dio sobne opreme. “Sounds Like This” nadilazi mnoge glazbene “tabue” i neke žanrove time što tvori divan most između proga (preciznije space rocka) i heavy rocka. Zato bi u budućnosti zasigurno zaslužio barem malo više poštovanja i pažnje od strane ljubitelja obiju spomenutih vrsta.
Postava
Roye Albrighton – vokal, gitara
Derek “Mo” Moore – bas gitara, prateći vokal
Allan “Taff” Freeman – klavijature, prateći vokal
Ron Howden – bubnjevi, udaraljke
Mick Brockett – scenska rasvjeta
Produkcija
Nektar i Peter Hauke
Popis skladbi
1. Good Day (6:45)
2. New Day Dawning (5:02)
3. What Ya Gonna Do? (5:24)
4. 1-2-3-4 (12:47)
5. Do You Believe In Magic? (7:17)
6. Cast Your Fate (5:44)
7. A Day In The Life Of A Preacher (Preacher, Squeeze, Mr H.) (13:01)
8. Wings (3:46)
9. Odyssee (Rons on, Never Never Never, Da-Da dum) (14:31)
Trajanje albuma: 74:17
