Spin It Again
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Saga
Izdavač: Ear Music Records
Izdanje: year
Ocjena: 5/5
Kanadski art rock velikani Saga posljednji su datum turneje iz 2012., usred koje su među ostalim predstavljali nove skladbe s albuma »20/20«, odabrali za snimanje dvostrukog koncertnog CD-a i DVD-a, kojeg su nazvali »Spin It Again«, što je ujedno i naslov jedne od novih kompozicija. Taj se koncertni nastup dogodio u poznatoj münchenskoj dvorani Muffathalle, koju neki članovi Rockline-a već jako dobro poznajemo i u kojoj smo prije pet godina bili prisutni i na (privremenom) oproštaju karizmatičnog Saginog pjevača Michaela Sadlera. Posljedica tog velikog koncertnog događaja prije pet godina bio je dvostruki koncertni CD i DVD »Contact – Live in Munich« (2009), dok smo, spletom okolnosti ili možda i ne, s obzirom na to da je München vjerojatno najdraža europska koncertna pozornica članova tog legendarnog kanadskog sastava, ovaj put sa svojim glasnim bodrenjem iz publike prisutni i na »Spin It Again«.
Saga su s povratnikom u postavi, jedinstvenim i nezamjenjivim Sadlerom, te s novim bubnjarom Mikeom Thorneom u koncertnom smislu bili snažniji nego ikad otkako smo ih prvi put pogledali uživo. Njihov je setlist te večeri bio takoreći sanjski i iznimno uspješno je zahvatio praktički sva razdoblja sastava, a istodobno su u njega vratili neke stare favorite koje godinama nisu izvodili. Dvorana Muffathalle ponovno je pucala po šavovima, što se tiče glasnoće i broja posjetitelja.
Otvaranje s »20/20« bombom »Anywhere You Wanna Go« predstavlja autoritativan početak koncertnog snimka i dokaz da su Saga i te kako ponosni na najnoviji studijski album, s kojeg su te večeri odsvirali tri skladbe. Popis izvedbi te je večeri sadržavao poveći broj ugodnih iznenađenja, ponajprije skladbi koje godinama nisu izvodili, poput epske »Images At Twilight« (1979) remek-djela Mouse in a Maze, u kojem Saga najviše oduševljavaju sviranjem sintesajzerskih multi-harmonija. Tu se naime svaki za svojim klavijaturama istodobno nađu klavijaturist Jim Gilmour, basist/povremeni klavijaturist Jim Crichton i Sadler, koji je sve skupa otpjevao s izuzetnom mjerom emotivnog patosa i te večeri dosegnuo jedan od vokalnih vrhunaca.
Uz neka nadasve ugodna iznenađenja i dostignuća s »20/20«, na »Spin It Again« ne manjka ni izvedbi dugogodišnjih klasika, ponajprije s prvih pet, ‘klasičnih’ Saginih albuma, kao što su sjajne verzije standarda Careful Where You Step i The Perfectionist. Pri izvedbi Careful Where You Step Gilmouru se odmah na početku dogodila neugodna stvar: sa svojom je sintesajzerskom linijom malo zakasnio i to pokušao brzo popraviti. U završnoj produkciji ovog dvostrukog koncertnog snimka Saga su taj gotovo simpatični kiks uklonili.
You’re Not Alone, među većinom fanova najpopularnija Sagina klasika, koju obično izvode pred kraj nastupa ili kao dodatak, iznenađujuće je odsvirana već u prvom dijelu koncerta. Sadler tu po tradiciji poziva publiku da pjeva refren te pritom organizira ‘natjecanje’ između muških i ženskih vokala, pri čemu je na kraju, očekivano, pobjedu dodijelio potonjima.
Skladbom Spin It Again, obdarenom nešto mračnijom atmosferom, Saga se ponovno vraćaju u 2012., kad su sve suze već odavno uzaludne, a jedino rješenje ostaje samo još u (po)smijehu nad apsurdnošću svakodnevice. Slijedi vjerojatno najveće iznenađenje cijele večeri, progresivnorockovski instrumental Corkentellis, izvorno s albuma »10,000 Days« (2007), koji zbog svoje tehničke zahtjevnosti uvijek predstavlja priličan izazov. Sadler se u tom trenutku privremeno oprašta s pozornice, dok Gilmour, oba brata Crichton i bubnjar Thorne dočaravaju nezaboravnu improvizacijsku magiju. Tu valja posebno istaknuti zapanjujuće gitarske improvizacije vječno previđene gitarske legende Iana Crichtona.
Corkentellis u njihovoj karijeri predstavlja onaj rijetki instrumentalni trenutak kad su se usudili spustiti najdublje u nedra tradicionalnog, improvizacijskog prog rocka s utjecajem fusiona. Iznimno popularni zimzeleni The Flyer s »Heads Or Tales« (1983), gdje je publika ponovno zdušno pomagala u pjevanju refrena, donosi vrlo posrećen kontrast i ističe njihovu dugogodišnju vjernost melodičnoj glazbenoj komponenti. Temperamentni Six Feet Under, jedno od boljih dostignuća s novog albuma »20/20«, sve ponovno podsjeća da su Saga i danas velesila na svom području, dok neočekivana izvedba skladbe The Cross s njihova konceptualnog remek-djela »Generation 13« (1995), koja je predstavljala još jedno veliko iznenađenje te večeri, izaziva val urnebesnog oduševljenja među publikom. Tu posebno oduševljava Sadler, koji je svoj pjevački nastup na posebno proživljen način popratio teatralnim gestama, kojima se potpuno uživio u ulogu izgubljenog dječaka Sama, glavnog junaka prije spomenutog konceptualnog magnum opusa.
Nakon oduševljavajuće solističke točke novog bubnjara Mikea Thornea naslovljene Fish Beat na sceni ostaju samo Sadler i Gilmour, koji sjajno izvode akustičnu verziju klasika Time’s Up s »Worlds Apart« (1981). Zatim Sadler odlazi i Gilmouru prepušta ulogu središnje ‘zvijezde’, kako na klavijaturama tako i na glavnom vokalu. Nakon kraće solo predstave na električnom klaviru ‘Jimbo’ superiorno otpjeva kultnu baladu Scratching The Surface, jedan od rijetkih Saginih zimzelena koji sadrže njegov glavni vokal. Nakon što se na pozornicu vrati s preostalim trojicom kolega, Michael si dopušta manju zafrkanciju kad na klavijaturama odsvira uvodni aranžman legendarnog epa Images s »Images At Twilight«, nakon čega se ‘predomisli’ i odsvira početni aranžman klasika No Regrets s »Worlds Apart« te time među publikom budi žudnju.
U trećem pokušaju, kad je Sadlerovih šala ipak dosta, unutra upadaju svi članovi benda te superiorno iznenađuju zimzelenom Tired World sa »Saga« (1978), kojeg primjereno slijedi njegov ‘družbenik’ Humble Stance, na kojem je Michael prihvatio i bas gitaru. To je, uz It’s Time i No Regrets, kojih te večeri nije bilo ‘na programu’, jedan od rijetkih trenutaka kad se karizmatični pjevač odluči zasvirati i na bas gitari.
Koncert Sage ne bi bio potpun da nisu odsvirali barem još nekoliko skladbi sa svog komercijalno najuspješnijeg albuma »Worlds Apart«, i to očekivane dugogodišnje favorite On the Loose i Wind Him Up. Završetak večeri, a time i ovog snimka, predstavljaju izvedbe Framed, još jednog klasika s »Worlds Apart«, te zimzelena Don’t Be Late sa »Silent Knight« (1980).
Saga su usred moćne atmosfere dvorane Muffathalle na »Spin It Again« još jednom dokazali da su s Michaelom Sadlerom u postavi čvrst monolit koncertne perfekcije i da idealnim setlistom oduševljavaju i najzahtjevnije fanove. Uz Gilmoura, koji je u njihovim redovima od 1980. nadalje (između 1986. i 1992. ih je doduše privremeno napustio), tri izvorna člana, to jest Sadler i oba brata Crichton, i u studiju i uživo još uvijek su glavni motor tih kanadskih progresivnorockovskih legendi, što im, unatoč tome što sa svakim novim albumom pokušavaju u svojoj glazbi predstaviti nešto novo (što je naravno pohvalno), omogućuje maksimalnu konzistentnost, zbog čega je svaki odlazak na njihov koncert posebno doživljaj za svakog ljubitelja dobre, duhovno ispunjavajuće i inteligentne glazbe.
Postava
Michael Sadler – vokal, klavijature, bas gitara
Jim Gilmour – glavne klavijature, prateći vokal
Ian Crichton – gitara
Jim Crichton – bas gitara, klavijature
Mike Thorne – bubnjevi
Produkcija
Saga
Popis skladbi
- Anywhere You Wanna Go
- Mouse in a Maze
- Careful Where You Step
- The Perfectionist
- You’re Not Alone
- Spin It Again
- Corkentellis
- The Flyer
- Six Feet Under
- The Cross
- Mike Thorne drum solo
- Time’s Up
- Scratching The Surface
- Tired World
- Humble Stance
- On the Loose
- Wind Him Up
- Framed
- Don’t Be Late