Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Orkestrada
Izdavač: ZARŠ Records
Izdanje: 2011
Trajanje: 49:08
Ocjena: 2.5/5
Orkestrada je skup osam glazbenika koji nude ono što mi Slovenci znamo jako dobro stvarati i preuzimati, a to smo dokazali kroz mnoga izdanja poslijeratne ere! “Spusti” tu provjerenu formu donosi doduše na nešto drukčiji (u glavnoj dozi sadržaja – zahvaljujući ženskom vokalu), ali ipak prilično predvidljiv i poznat način. Zvuči slovenski. Nema što. Oktet pod isti krov okuplja razne elemente smooth jazza, u koje se nasljeđe slovenskog etno melosa uvlači gotovo neprimjetno, ali dovoljno lukavo da stvar bude puna žara (glavni akter toga je flauta i mjestimice vokalna interpretacija). Srećom, jer trivijalna uporaba jazz forme ugodne uhu doista ne budi ništa uzbudljivo što bi navodilo na otkrivanje novih glazbenih dimenzija. Za nešto takvo družina Orkestrade je previše školovana i zarobljena u školske okvire.
Kako god okrenuli, na ovom albumu ima hrpa plusova i lijepo ga je uživati! To vrijedi za manje zahtjevne glazbene konzumente! Istodobno, jasno je da ovaj oktet sa svojim glazbenim nasljeđem na pun gas zapaljuje samo kad je na pozornici.
Na albumu je puno provjerenih i predvidljivih fraza koje prate kabaretsko izvođenje stihova ženskog vokala, što vas bez problema mjestimice vremeplovom katapultira i u zadimljene noćne lokale New Yorka tridesetih godina, kad je u SAD-u vladala prohibicija.
O visokom glazbenom pedigreu glazbenika koji stoje iza emblema Orkestrada doista nema sumnje, ali ruku na srce. Zašto se drže tako grčevito izlizanih formi? Nova runda Gershwina ili još jedna rotacija Mancinijeva Pink Panthera u CD playeru, puno bolje legne. Sastav je sigurno ponosan na proizvod i sigurno vjeruje da je dodir poezije kroz glazbu postigao svoju svrhu. A ipak sa sigurnošću možemo reći da bi uz malo više glazbene pronicljivosti, duhovitosti, neobične provokativnosti, poezija udarila intenzivnije, a album kao cjelina uhvatio pedigre izazovne glazbene svježine.
Stilskoj raznolikosti skladbi ne može se prigovoriti (jazz s bluesom u skladbi Kmet, jazz s funk ritmovima koji prate odrešito izvođenje stihova u Trilogija ulice, nedoživljeno “jazzovsko ugađanje instrumenata” koje ne vodi nikamo u skladbi Košček sanj, itd…). Putovanje po rustikalnom svijetu smooth jazza. Jednostavno, ovaj put nema dovoljno izazovnosti koja bi draškala gurmanstvo uživanja u slobodnjačkom eksperimentu što ga nudi bezgranični raspon jazz glazbe. Orkestrada će s ovim izdanjem nedvojbeno ostati u rotaciji radijskih programa, jer provjereno miluju uši glazbenih masa prosjeka sivila svakodnevice, što savršeno služi volji i motivu kontrole sokolovog oka “Velikog brata”.
“Nije zlato sve što se sjaji!”
Postava
Rada Kikelj Drašler – vokal, truba
Thierno Diallo – kontrabas
Boštjan Franetič – električna gitara
Vid Drašler – bubnjevi & udaraljke
Boris Magdalenc – hang
Matija Krečič – violina
Asja Grauf – flauta
Nina Kodrič – alt flauta
GOSTUJUĆA GLAZBENICA:
Petra Onderufova – violina
Produkcija
Iztok Zupan, Dejan Lapanja & Orkestrada
Popis skladbi
1. Spusti ptico
2. Modra luna
3. Kmet
4. Trilogija iluzije
5. Košček sanj
6. Pika
7. Tisoče zvezd
8. Tiho v noč
