Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Portogruaro / Teatro Comunale Luigi Russolo / Italija
Datum koncerta: 19.11.2015
Broj posjetitelja: 650
Cijena karte: 15,00€ (u pretprodaji) / 16,00€ (na dan koncerta)
Stef Burns je još jedan od onih posebnih glazbenika koji se kao gitarist svojim samosvojnim pristupom instrumentu, ali i komponiranju glazbe, zasigurno izdvaja na planetu rock ‘n’ rolla. Dolazi iz američkog grada Oaklanda i vrlo je cijenjen glazbenik. U karijeri je svirao za Alice Coopera, u sastavu Huey Lewis & The News te kod ekipe svojih vršnjaka iz Oaklanda – riječ je o znamenitim američkim hard rock veteranima Y & T. Burnsa je početkom devedesetih primio u svoju ekipu famozni talijanski pop rock superzvijezda Vasco Rossi. Burns se tako konačno skrasio u talijanskoj Bologni, gdje od 1993. godine zarađuje kruh kod Vasca.
Da bi se događaj u gradskom kazalištu usred starog gradskog jezgra Portogruara cijelo vrijeme odvijao u skladu s likom i djelom Vasca Rossija, pobrinuo se i organizator, koji je kao predgrupu pozvao sastav Infrarossi Tribute Band. Septet koji, kako i ime nalaže, svira obrade Vasca Rossija, uskočio je na pozornicu malo nakon pola devet navečer. Gledalište krcato. Nabijeno do posljednjeg mjesta. Kombinacija izvedbi djela Vasca Rossija s kasnijim hard rockerski nabrušenim nastavkom, za koji se pobrinuo Stef Burns, očito je izazvala dovoljno zanimanja među talijanskom publikom. Simpatičan uvodni dio u kojem su dečki među ostalim izveli i skladbe Lo show i Gioca con me, publika je cijelo vrijeme pratila znajući stihove napamet, a izvedba svih skladbi popraćena je gromkim pljeskom i gestama oduševljenja. Još jedan dokaz da je Vasco pravi kralj talijanskih koncertnih pozornica. Smjela uigranost ekipe.
Stef Burns nastupio je uz podršku još dvoje glazbenika. Trio Stef Burns League čine, dakle, Stef Burns (gitara, vokal), talijanska basistica Paola Zadra, dok na bubnjevima već niz godina svoju dužnost obavlja Juan Van Emmerloot. Izvrsno i vedro raspoloženi Stef Burns sa svojom ekipom brzo je prešao na stvar. Koncert je otvorio s dvije skladbe sa svog novog albuma »Roots & Wings«, koji je izašao početkom prošle godine. Udarna otvaračka What Doesn’t Kill Us te odmah za njom ništa manje budnička Miracle Days. Obje skladbe odmah su potvrdile Burnsovu izuzetnu glazbenu osjetljivost pri aranžiranju skladbi. Otmjeni prostor, za Stefa zapravo gotovo previše »ispeglan«, oživio je, iako su ljudi tijekom nastupa marljivo grijali svoja sjedala. Pravila kazališta su pač pravila kazališta, iako je Burns u jednom trenutku pozvao publiku da priđe bliže jer njegovoj grupi treba energija publike. Burns je među svoje autorske točke ubacio nekoliko obrada originala drugih izvođača. Već na početku iznenadilo je uključivanje hita Have Love, Will Travel britanskih garažnih (punk) rokera Crazyhead, negdje prije prve polovice koncerta Burns se prihvatio izuzetno osjećajne Still Got the Blues Garyja Moorea, nadogradio atmosferu na samom kraju izvrsnom izvedbom Cooperove Go To Hell, a nju su slijedile još dvije klasike The Who, i to Pinball Wizard te My Generation. Burns je osobito u svojim točkama pokazivao izuzetnu virtuoznu potkovanost, a u jednoj od takvih približio se čak i Hendrixovu bluesovskom »maženju« (Red House), samo što Burns tu točku naziva Burns Blues.
Bend je predstavio i posve novi singl za skladbu Heaven Is Blue, koja nekako nastavlja stvaralački trend, zvuk i stil albuma »Roots And Wings«. U jednom trenutku Burns je od publike zahtijevao više povratne reakcije. Zapovjedio joj je. »Budite toliko glasni da vas čuju i svi koji se automobilima voze nedaleko odavde autocestom prema Veneciji ili Ljubljani!« Nevjerojatno. Burns je naime spomenuo Ljubljanu. Naravno, na talijanski način: »Lubiana!« Burns je naime tijekom godina vrlo dobro naučio talijanski jezik.
Večer savršenog spajanja glazbene zaraznosti, bučne rockerske udarnosti i virtuoznih eskapada te utrganih dionica Burns je s ekipom zaključio u vražjem bisu i spretno te osebujno preuređenoj skladbi Bad is Bad, koja u originalu pripada sastavu Huey Lewis & The News, dok je koncert zaključila nabrijana Ain’t Talkin’ ‘Bout Love vječnih Van Halen. Turneja Roots And Wings tako se zaključuje nakon pune dvije godine. Oduševljavajući novi studijski album s oduševljavajućom scenskom interpretacijom. Stef Burns je izniman majstor. Dva serijski povezana Marshalla proizvode izniman fijuk i groove. Njegova gitara pokriva ogromno prostora, i tijekom solaža prostor je njime posve ispunjen. Svakako, trio sazrijeva i raste te svira od koncerta do koncerta sve složnije i kompaktnije. Burns pak nije samo izvrstan gitarski virtuoz. Tijekom godina pretvorio se i u vrlo dobrog pjevača. Njegova boja glasa nevjerojatno je ugodna i prikladna za stil koji njeguje. Novi fascinantan koncert ovog fascinantnog glazbenika. Nadajmo se da će novi album nastati uskoro i da će mu slijediti novi koncertni nastupi.
Setlista
1. What Doesn’t Kill Us
2. Miracle Days
3. Have Love, Will Travel
4. Burns Blues
5. Heaven Is Blue
6. Glass Onion
7. Still Got The Blues
8. Cover You
9. One Way Out
10. Roots & Wings
11. Echo Lake
12. Go To Hell
13. Pinball Wizard
14. My Generation
15. Begin
—bis—
16. Bad is Bad
17. Ain’t Talkin’ ’bout Love
Galerija slika
