Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Yes
Izdavačka kuća: Frontiers Records
Izdanje: 2015
Trajanje: 83:39
Ocjena: 4/5
»Like It Is: Yes at the Mesa Arts Center« posljednji je koncertni dokument legendarnih Yes s nezaboravnim basistom Chrisom Squireom u postavi, prije nego što je on preminuo od posljedica leukemije. Ujedno je to nastavak koncertnog albuma »Like It Is: Yes at the Bristol Hippodrome« (2014), koji je također snimljen tijekom turneje »Heaven & Earth« (2014), a ona je trajala od 2014. do 2015. godine. Spomenuti koncertni dokument sadržavao je cjelovite izvedbe klasičnih albuma Yesa »Going For the One« (1977) i »The Yes Album« (1971), dok »Like It Is: Yes at the Mesa Arts Center« donosi cjelovite izvedbe remek-djela »Close to the Edge« (1972) i »Fragile« (1972). Za razliku od uobičajene koncertne prakse, Yes su skladbe s albuma »Close to the Edge« te večeri odsvirali originalnim redoslijedom.
Tijekom nastupa u dvorani Mesa Arts Center, koja se nalazi u gradu Mesa (dio američke savezne države Arizone), izveli su i dvije skladbe s albuma »Heaven & Earth«, no kasnije su odlučili da ih neće uključiti u ovaj koncertni dokument, što je bila dobra odluka jer bi uz puno ambicioznije i više od četiri desetljeća staro gradivo s albuma »Close to the Edge« i »Fragile« djelovale gotovo egzotično, ako već ne i neprikladno.
Jon Davison se, suprotno očekivanjima skeptika koji se nikako nisu pomirili s odlaskom, odnosno otpuštanjem originalnog pjevača Jona Andersona, zaista izvrsno uklopio među ‘staru gardu’. Sličnost njegove boje glasa s Jonovom je fascinantna, a visoke dionice mu ne zadaju probleme, pa bez poteškoća otpjeva i neke zahtjevnije skladbe iz bogate riznice Yesa.
Posebnu pohvalu ovaj put zaslužuje i Geoff Downes, na kojeg je od povratka u bend palo cijelo more pomalo nerealnih kritika zato što nikako nije mogao odsvirati pojedine klavijaturske aranžmane u stilu svog slavnog prethodnika, klavijaturističke legende Ricka Wakemana. Ovaj put je Downes, kojeg većina zbog njegova dugogodišnjeg članstva u skupini Asia povezuje s karakterističnim sintesajzerskim zvukom osamdesetih, bio odlično raspoložen i tijekom izvedbe zahtjevnog superepa »Close to the Edge«, gdje je suvereno odsvirao tražene klavijaturske teksture i uspješno pokrio njihov tradicionalni zvuk. Rick Wakeman je doduše samo jedan, a najprikladnija ‘zamjena’ za klavijaturskog maestra svakako je njegov sin Oliver, koji je već bio kratko član Yesa između 2008. i 2011., ali ni Downes nije ‘od muhe’ i očito se sve bolje prilagođava očekivanom, ako već ne i zahtijevanom zvučnom konceptu.
Steve Howe i Alan White, koji su nakon Squireove smrti preuzeli vodstvo benda, bili su te večeri standardno učinkoviti na gitari odnosno bubnjevima, s tim da je Howe u trzanju žica ovaj put bio možda čak malo nadahnutiji nego tijekom većine turneje »Heaven & Earth«. Lijepo je nakon dugo vremena čuti i neke opskurnije skladbe s albuma »Fragile«, poput kratke instrumentalne »Five Per Cent For Nothing«, koju je ‘prije davnih vremena’ napisao originalni bubnjar Yesa Bill Bruford kao satiru na glazbenu industriju.
Chris Squire se na svom posljednjem koncertnom dokumentu iskazao u velikom stilu. Posebno dobro zvuči njegova omiljena instrumentalna »The Fish (Schindleria Praematurus)«. Nijedan nasljednik na bas-gitari neće je moći odsvirati onako kako je to mogao Chris, čiji specifični zvuk Rickenbacker modela bas-gitare jednostavno ostaje neponovljiv, a isto vrijedi i za njegov prateći vokal, koji nije bio ništa manje važan u izgradnji klasične zvučne slike Yesa.
»Like It Is: Yes at the Mesa Arts Center« predstavlja najbolje što je »Heaven & Earth« verzija Yesa bila u stanju ponuditi na pozornici. Yes su nakon Squireove smrti ostali bez posljednjeg originalnog člana, kojeg su prema pokojnikovoj želji zamijenili starim suradnikom Billyjem Sherwoodom. Od tada se, očekivano, među fanovima ne stišavaju rasprave o tome ima li uopće još smisla da legendarni progresivci nastave karijeru. Neki su naime uvjereni da su nakon Chrisova odlaska postali tek nekakav samosvojni tribute band koji je odavno trebao odložiti instrumente. No Chrisova posljednja želja morala se poštovati i sad je kako je; Yes, unatoč svim polemikama, nastavljaju svoju priču, makar se iz skupine sve više pretvaraju u bezvremenski glazbeni koncept koji će vjerojatno nadživjeti i ostale dugogodišnje članove. A to je točno ono što je Rick Wakeman jednom davno u nekom intervjuu i najavio.
Ova je recenzija posvećena u spomen na Chrisa Squirea (1948.-2015.).
Postava
Jon Davison – vokal, akustična gitara, udaraljke, klavijature
Steve Howe – električna i akustična gitara, prateći vokal
Chris Squire – bas-gitara, prateći vokal, usna harmonika
Geoff Downes – klavijature
Alan White – bubnjevi
Produkcija
Yes
Popis skladbi
CD1:
1. Close To The Edge
2. And You And I
3. Siberian Khatru
CD2:
1. Roundabout
2. Cans and Brahms
3. We Have Heaven
4. South Side Of The Sky
5. Five Per Cent For Nothing
6. Long Distance Runaround
7. The Fish (Schindleria Praematurus)
8. Mood For A Day
9. Heart Of The Sunrise
Disc: 3
1. Close to The Edge
2. And You and I
3. Siberian Khatru
4. Roundabout
5. Cans and Brahms
6. We Have Heaven
7. South Side Of The Sky
8. Five Per Cent For Nothing
9. Long Distance Runaround
10. The Fish (Schindleria Praematurus)
11. Mood For A Day
12. Heart Of The Sunrise
