Izdavač: Silver Lining
Datum izlaska: 19. 1. 2024.
Produkcija: Andy Sneap & Biff Byford
Trajanje albuma: 42.23 min
Žanr: N.W.O.B.H.M. / Heavy Metal
Ocjena: 8.5/10
“Hell, Fire and Damnation” označava početak novog poglavlja za svega zlog vajene i žilave NWOBHM veterane Saxon, jer je to njihov prvi studijski uradak bez osnivača i gitarista Paula Quinna. Njega je zamijenio Brian Tatler, šef NWOBHM vršnjaka Diamond Head, koji zasad ostaje član obaju sastava. Isprva je bilo zamišljeno da Quinn kao studijski glazbenik i dalje ostane član Saxon, a da ga Tatler zamjenjuje samo na koncertnim turnejama, no na kraju se sve zakrenulo drukčije. Quinn je, na nezadovoljstvo neprijeporna Saxon poglavara Biffa Byforda, ubrzo nakon odlaska osnovao sastav The Cards, čime je definitivno zapečaćen njegov više od četiri desetljeća dug staž kod legendi NWOBHM scene. Unatoč tome, Biff nije bio osvetoljubiv. Quinnove gitarske dionice ostale su prisutne na dvjema skladbama s “Hell, Fire and Damnation”, dok je ostale odsvirao Tatler u paru s dugogodišnjim gitaristom Dougom Scarrattom.
Odmah na početku valja istaknuti da je “Hell, Fire and Damnation”, očekivano, posve tipičan Saxon studijski uradak, kakvi su za njih karakteristični otprilike od 1997. nadalje, kada im se pridružio Scarratt. Saxon su tada, nakon razdoblja prve polovice devedesetih, kad su stilski bili bliži hard rocku nego metalu, napravili stilski ‘prijelom’ te postupno počeli njegovati sve udarniji zvuk uz povremene powermetalske avanture. Tome je pridonio velik broj odličnih albuma koji su bili na istoj razini ili čak bolji od njihovih klasičnih uradaka iz osamdesetih. Takva konzistentnost i privrženost jasnoj glazbenoj viziji rijetko se viđa u metalu.
I uz izlazak “Hell, Fire and Damnation”, koji slijedi dobro uhodani Saxon skladateljski i produkcijski recept, oduševit će se svi dugogodišnji sljedbenici Biffa i družine. Oni su, slično kao već mnogo puta na prethodnim albumima, za teme pojedinih skladbi obilato crpili inspiraciju iz brojnih više ili manje mračnih trenutaka ljudske povijesti. “Hell, Fire and Damnation” doduše ne sadrži nijedno epsko remek-djelo na razini skladbe “The Pilgrimage”, koja je na prethodnom albumu “Carpe Diem” (2022, RockLine recenzija) snažno odskakala, ali su ipak sve skladbe barem solidne, ako već nisu vrlo dobre.
Za uvodni govoreni dio na “The Prophet” Saxon su uspjeli privući legendarnog engleskog glumca Briana Blesseda, kojeg se najviše sjećamo po ulogama kralja Richarda IV. iz nezaboravne serije Black Adder i princa Vultana iz kultnog filma Flash Gordon. Za Blesseda to doduše nije bilo prvo glazbeno gostovanje u ulozi govornika, jer je prije toga već surađivao s powermetalcima Pythia i spacerock veteranima Hawkwind. Apokaliptično obojena i ritmički ‘navijena’ naslovna skladba, koja sadrži ništa manje nego biblijski okršaj anđela i demona, odnosno dobra i zla, klasična je, udarna tvorevina s pogođenim refrenom, dobrim gitarskim harmonijama, solidnim bubnjarskim obratima u režiji Nigela Glocklera i ukusnim gitarskim solom. Što ne uspije njegova izvrsno raspoložena instrumentalna družina, nadoknadi Biffov vokalni karizma, pa u međusobnom spoju stvore još jedan novi Saxon koncertni standard.
“Madame Guillotine” ide u nešto sporijem tempu, što spletom okolnosti, primjerice profinjenih gitarskih solaža, dovodi do nezaboravnog refrena koji se naravno odnosi na zloglasnu giljotinu i krvavo vrijeme Francuske revolucije, kad su glave bahatih tirana i posve nedužnih pojedinaca padale kao na oklade. Na “Fire and Steel”, posvećenoj čeličanama u Sheffieldu, Saxon ponovno prebacuju u ‘petu brzinu’ s nakostriješenim gitarskim dionicama i borbenim ritmom. Iako je riječ ‘čelik’ vjerojatno najizlizanija riječ u metalskim tekstovima, riječ je o solidnoj tvorevini koja će biti po volji dugogodišnjim sljedbenicima. Nešto je domišljatija “There’s Something in Roswell”, koja se vrti oko još uvijek nerazjašnjenog incidenta u novomeksičkom Roswellu 1947. godine. I Saxon, koji se povremeno rado vraćaju hladnoratovskim temama, vjeruju u poznatu teoriju zavjere da je američka vlada tada prešutjela postojanje izvanzemaljaca.
“Kubla Khan and the Merchant of Venice”, koja govori o susretu poznatog mletačkog trgovca Marca Pola i jednako poznatog kineskog cara mongolskog podrijetla Kublaj-kana, epski je usmjerenija tvorevina u odnosu na ostatak materijala na albumu, no nije na istoj razini kao neke prošle Saxon tvorevine povezane s povijesnim likovima, ako se samo prisjetimo nezaboravnih standarda poput “Lionheart” i “Atila the Hun”.
Na “Pirates of the Airwaves”, još jednoj hladnoratovski obojenoj tvorevini koja govori o slušateljima zabranjenih radijskih postaja s istočne strane tzv. željezne zavjese, Saxon se približavaju nekim svojim hardrockerski usmjerenijim uradcima iz prve polovice devedesetih. Nešto powermetalskiji “1066”, jedan od boljih trenutaka ovog albuma, tekstom je izravno povezan s imenom ovog legendarnog sastava, jer govori o bitci kod Hastingsa, odnosno o dolasku normanskog vojvode Vilima II., koji je porazio anglosaksonskog kralja Harolda II. i postao novi engleski kralj kao ‘Osvajač’. Sukladno tome, riječ je o jednoj od tvrđih skladbi na albumu.
I “Witches of Salem”, koja govori o salemskim procesima protiv vještica i masovnoj histeriji koja je krajem 17. stoljeća u gradu Salemu zahvatila američke puritanske vjerske fanatike, spada među zanimljivije trenutke ovog albuma. Završni “Super Charger” doduše nije usklađen s prevladavajućom povijesnom tematikom albuma, ali je posve u skladu s ‘motorističkom’ Saxon tradicijom, jer se vrlo rijetko dogodi da na njihovu albumu nema barem jedne skladbe posvećene ‘čeličnim konjićima’. Svi dugogodišnji sljedbenici bit će zadovoljni ovom brzom skladbom, koja stilski pomalo podsjeća i na Judas Priest. Oni će zajedno s Uriah Heep pratiti Saxon na koncertnoj turneji 2024. godine.
Teško je povjerovati da je “Hell, Fire and Damnation” već dvadeset i četvrti studijski album engleskih metalskih prvaka, da od njihova prvijenca prolazi već četrdeset i pet godina i da će iduće godine slaviti pedesetu obljetnicu postojanja, jer su Biff i njegova družina, usprkos ‘dinosaurskom’ stažu, još uvijek u odličnoj kondiciji. Iako novi album ne donosi ništa novo, izbjegava svako eksperimentiranje i na njemu nema posebno istaknutog remek-djela, riječ je o još jednom vrlo dobrom uratku koji neće ostaviti ravnodušnim nijednog dugogodišnjeg sljedbenika.
Autor: Peter ‘Dr. ProgRock’ Podbrežnik
Popis skladbi:
1. The Prophecy
2. Hell, Fire And Damnation
3. Madame Guillotine
4. Fire And Steel
5. There’s Something In Roswell
6. Kubla Khan And The Merchant Of Venice
7. Pirates Of The Airwaves
8. 1066
9. Witches Of Salem
10. Super Charger
Postava:
Biff Byford – vokal
Doug Scarratt – gitara
Brian Tatler – gitara
Nibbs Carter – bas-gitara
Nigel Glockler – bubnjevi
