Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Velden am Wörthersee / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 22.11.2014
Broj posjetitelja: 70
Zapravo ne prođe godina koncertnog programa znamenitog bluesovskog svetišta u Veldenu zvanog Bluesiana Rock Cafe a da se u njemu ne pojavi i sjajni gitarski vračar apaških korijena Stevie Salas. Posljednjih godina vrlo često u društvu ništa manje znamenitog vokalnog pomoćnika iz razvikanog sastava Rolling Stones, Bernarda Fowlera, koji je ovaj put ostao kod kuće. Salas je za novu turneju odlučio u repertoaru izvoditi pretežno autorski materijal. Taj je potez diktirao drukčije taktičke poteze i rješenja. Salas je za turneju, na kojoj je u repertoar naveliko vratio izvedbu svog studijskog prvijenca »Colorcode« (1990), oblikovao trio. Na honorarima će uštedjeti više novca, no istodobno zaraditi manje (ali o tome više u nastavku). Tako je s njegove desne strane na pozornici opet stajao basist Jara Harris, inače Salasov vjerni suradnik koji gitarista prati po pozornicama već godinama, a za bubnjeve je Salas regrutirao »indijanskog brata« Michela Bruyerea, koji korijene vuče iz plemena Mohawk.
Subotnja večer nažalost nije u Bluesianu privukla veći broj posjetitelja, pa je i trio malo odgodio nastup u nadi da će se na prizorištu pojaviti još koji glazbeni entuzijast. Sat je otkucao točno deset navečer kad su do svojih glazbenih oruđa dokoračali Stevie, Jara i Miche . U šegavom obraćanju brojčano skromnoj publici Salas je pokazao velike govorničke vještine, začinjene zabavnom dozom crnog humora i vedrim raspoloženjem koje ovog glazbenika oduvijek prati. Nakon nekoliko »teatralnih« trenutaka ugađanja Framus gitare, bend je krenuo u »Colorcode« klasiku Tell Your Story Walkin’ i vrlo brzo se razbjesnio u prostoru.
Izvanredna ritam sekcija Bruyerea i Harrisa pokrila je golem prostor u pozadini zvučne slike, uz to briljirajući u nizanju snažnih i filigranski precizno odmjerenih ritmičkih impulsa! Stevie Salas, koji je vrlo brzo počeo s konkretnim zagrijavanjem prstiju, tog dana nije imao osobite sreće sa zvučnim kalibriranjem svog instrumenta. Gitara je cijelo vrijeme zvučala neuštimano, što je nagovijestila već prva stanka nakon izvedbe uvodne skladbe. U tim je trenucima kormilo preuzimao Jara Harris, koji je svojom mekoćom i izuzetno spretnom gipkōšću, s iznimnom toplinom baršunaste zvučnosti svoje bas gitare, punio prostor Bluesiane.
Stevie Salas i kompanjoni kroz sat i deset minuta nastupa (zajedno s bisom) razvili su paklensko koncertno iskustvo. Vražje su začinili nafunkiranu rockersku ekstravaganciju, u kojoj je publika uz visoko zarazan ritmički pokret spontano odmjeravala njihanje u plesnim koracima. Salas zna biti bučan, no svoje distorzirane trenutke vješto odmjerava »prštanjem« čistih funkovski naoštrenih akorda, pri čemu ritam linija dobiva debeo groove! Zato ne čudi da je taj osjećaj, koji gitarist posjeduje u krvi, bio toliko po volji u suradnji s imenima kao što su, među ostalima, Mick Jagger, Buddy Miles, Rod Stewart, Steve Vai, Zakk Wilde, George Clinton, Bootsy Collins, Duran Duran, Terence Trent d’Arby i Jordin Sparks.
Te su se večeri u repertoaru našle samo dvije obrade Jimija Hendrixa. On za Salasa vrijedi kao veliki uzor, što se osjeća i u tehnici, ali i u autorskim frazama njegova sviranja. Unatoč tome što se Salas tijekom koncerta nije mogao posve opustiti i otresti nelagode zbog neposlušnosti svoje Framus gitare, trio je ipak predobar i prekaljen da bi išta moglo poći po zlu. Salas je stvorio osjećaj jedinstvene magije, koja artizam ovog funkovskog zanatlije smješta na posebno mjesto rockerskog univerzuma, i to je bilo upravo ono po što su posjetitelji došli! Iznenadila je samo činjenica da je trio koncert završio tako brzo. Zasigurno je na to utjecala nelagoda zbog lošeg zvuka gitare, a drugi element svakako slabiji posjet kluba.
Gledati Salasa kako izvodi vlastiti materijal i uživati u odlikama njegova albuma »Colorcode« pravo je sladostrasće. Iako je Salas na prijašnjim koncertima (u kombinaciji s Fowlerom) većinom izvodio obrade izvođača s kojima je surađivao u prošlosti, zapravo najviše vrijedi upravo njegov autorski glazbeni dosje, jer on na najljepši mogući način pruža autentičan uvid u artističku esenciju ovog briljantnog glazbenika. Na koncertu su se osjećale rezerve, to je neosporno. Nadajmo se samo da će Salas pri sljedećem posjetu Bluesiani naići na bolji odaziv. Da ga majstor gitarskog sviranja zaslužuje i više nego dovoljno, nije potrebno posebno isticati.
Setlista
1. Tell Your Story Walkin’
2. Stand Up
3. Bring It Easy
4. Crack Killed Applejack
5. Indian Chief
6. Sex Machine
7. Power of Soul
8. Pumpin’ It Up
9. Nichi Girl
10. Start Again
—bis—
11. Little Wing
12. Two Bullets And A Gun
Galerija slika
