Stonebride u Channel Zero (2008)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 12. listopada 2026.

Mjesto: Channel Zero / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 30.04.2008
Broj posjetitelja: 25
Cijena karte: 5,00€

Kad te nazove bivši rockline uberkommandoh i izda ti direktivu da moraš s njim na koncert, ne ostaje ti puno opcija. Mogao bi se zaključati u stan i nadati se da je sve bila samo noćna mora. No nakon otprilike sat vremena već sam se kao u snu pojavio ispred Channel Zero na Metelkovi. Kako sam uopće stigao dovde? Dobro, fantazije na stranu, ovaj put su u Channel Zero stigli hrvatski stoneri Stonebride. Za koncert smo moj rockline kolega i ja saznali tek u zadnji čas pa smo ušli nešto prije jedanaest, iako je koncert trebao početi već u deset. No kako je na Metelkovi uobičajeno, koncert se još nije ni približno počeo. Prije koncerta zabavljao nas je sam organizator koncerta i rockline novinar Matevž. Tako smo prokrkljali skoro cijeli sat, a onda je malo prije ponoći koncert počeo sasvim ozbiljno. Na pozornicu je naime stupio hrvatski kvartet Stonebride.

Iako ime nije baš nešto pretjerano inovativno, barem smo se glazbeno malobrojni članovi publike mogli nadati nečem boljem. A dečki su od početka dali do znanja da s njima nema šale. Počeli su teškim i dugim rifovima koji su se često nizali u poluтonskim slijedovima. Sve skupa dosta je vuklo na doom metal, no atmosfera u Channel Zero nije bila ni približno morbidna. Dečki su znali zagrijati publiku. Kasnije su malo prešli i na grunge, a povremeno su u svoju glazbu upletali i bluesovske utjecaje te tako cijelu stvar dodatno usporili. U težim trenucima podsjetili su me na Alice in Chains, što si mogu uzeti kao kompliment.

Njihove skladbe su krajnje nekonvencionalne. Često se dogodi da uopće nemaju refren i, slično kao kod progresivnog rocka, složene su višeslojno. Doista za pohvalu i vrlo maštovito. Unatoč tome, malo više melodičnosti ne bi škodilo. I ritmički je sastav svirao vrlo raznoliko. Preskakali su iz brzih u spore ritmove, a lijepo su miješali i taktove.

Stonebride su odsvirali vrlo sigurno, većih pogrešaka nije se čulo. Zvuk mi se činio vrlo dobrim, premda malo preglasnim, ali to je u manjim klubovima već prilično česta boljka. Nijedan instrument nije dominirao, a i vokal se lijepo čuo, pa mogu reći da je i za miksetom odrađen dobar posao.

Kao što rekoh, Stonebride su odsvirali dobar koncert i publika (koliko god je već bilo) bila je zadovoljna. No na kraju su dečki ipak malo pokvarili dojam. Nakon četrdeset i pet minuta nastupa opalili su nam ružnu pljusku kad su prestali svirati. Bio sam već na koncertima koji su trajali oko sat vremena, ali manje od sat vremena još nikad. Da je bila riječ o predgrupi, to bi bilo normalno, ali kad svira samo jedan sastav, koncert obično traje barem sat i pol. Ni uporno pljeskanje i dovikivanje gledatelja nije vratilo bend na pozornicu pa smo samo stajali tamo i češkali se po glavi.

Stonebride očito još nemaju previše autorskog materijala i nisu mogli odsvirati nekakav jako dugi koncert. Ipak, večer mi se učinila prilično zgodnom, pogotovo jer smo kolega i ja stigli u zadnji čas i nije mi baš bilo do toga da slušam dvosatni ili trosatni koncert. Tri četvrt sata možda je ipak bilo za nijansu premalo, ali dečkima se ne može zamjeriti da ne znaju stati. Bolje završiti ranije, dok je publika još željna više, nego beskonačno odugovlačiti, kao što su to učinili, na primjer, Rainmakers, tribute grupa Iron Maidena.

Tekst: Rok Podgrajšek
Fotografije: Aleš Podbrežnik