Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: klub glasbe Jazzy / Postojna / Slovenija
Datum koncerta: 30.04.2008
Broj posjetitelja: 70
Cijena ulaznice: 0,00€ (slobodan ulaz)
Rock’N’Roll se u svojih pedeset godina postojanja razvio, izvio i preporodio u jedan od najvećih biznisa na svijetu. Danas to već odavno nije samo glazba. Uz nju su osnovni uvjeti uspjeha u tom poslu i vanjska ljepota, izgled, financijsko zaleđe i spremnost da se pokloniš trendovima. Pritom se gubi bit koja je krasila nastanak naše omiljene glazbe! A to je ljubav prema glasnoj glazbi. Pa ipak se po blatnim lokvama glazbenog podzemlja još vucaraju prikaze koje sviraju rock zbog rocka, zbog ljubavi prema paranju bubnjića, gotovo izumrla sorta rock’n’roll hedonista. Upravo u tu kategoriju spada i gitarska legenda Adam Bomb.
Postojna, zadnji dan travnja 2008.! Iznenađenje broj 1: ulaza nema! U državi u kojoj već ulaznice za “tribute to” sastave koštaju 17,00€ (i više), a sastavi s tek jednim ili dva izdana albuma traže 500,00€ (plus pokrivene putne troškove za nastup), to je bio pravi pravcati šok i još jedan dokaz potpuno DIY prizemljenog odnosa tog američkog gitarista, koji iza sebe ima više nego zavidan popis glazbenih angažmana i diskografiju u dvoznamenkastim brojkama, čiji počeci datiraju u daleku 1984. Potpuno negativno iznenađenje bio je pak broj posjetitelja, jer se domaćina (Postojna sebe smatra slovenskom prijestolnicom pravovjernog hard rocka) skupilo tek za uzorak, a većina publike bila je prisutna i na znatno posjećenijem koncertu u ljubljanskom Orto Baru. Eto toliko o podršci rock ‘n’ rollu…
Prestanimo se ljutiti! Malo nakon deset navečer špil (ovaj put bez predgrupa) je počeo i u prvom dijelu ponovila se priča iz Ljubljane. Jačina zvuka na 110%, punk’n’roll s malo glamrocka u stilu 1970. i gasa. Pills, Dangereus When Lit i It’s Only Rock’N’Roll te motorheadovska Je Taime Bebe jurile su pored slušatelja u svoj svojoj prljavosti. Nedostatak nježnosti zaista je nešto što Adamu ne možemo zamjeriti, jer pjesme, unatoč preciznosti kojom ih gitara reže, zvuče iskreno, prljavo i masno.
Prvom dijelu slijedila je kraća pauza od 20 minuta, tijekom koje se doista pokazala solidarnost glamrockera. Budući da proračunsko stanje postave Adama Bomba nije previše ružičasto, sastav naime 300 dana godišnje provede na cesti i praktički svira samo za putne troškove i hranu, Adam je odlučio malo popraviti financije pa je u Jazzyju organizirao tombolu. Gotovo svima u lokalu Jazzy uspio je prodati srećku za 2,00€, a pobjednik je potom kući ponio majicu i 2 ploče sastava. Nakon sat i pol prvog dijela i dobrih pola sata pauze uslijedio je drugi dio, koji je bio više skrojen po mjeri svijetu, jer je bend izveo obrade vječnih zelenaca rock’n’rolla kao što su: Whole Lotta Rosie, You Really Got Me, New York New York, gdje su se brinetki i plavuši od prethodnog dana u Ljubljani pridružile još i crnka, za doista lijepu gomilicu djevojaka koja je navijala za Adama ispod pozornice, he,he,…
Kad se svijet nalazio baš na vrhuncu ekstaze, Adam je odlučio označiti kraj svog nastupa. Nakon glasnih poticaja uspjeli smo ga nagovoriti na izvedbu još jedne klasike. Ovaj put riječ je o obradi sastava The Who, Won’t Get Fooled Again, nakon koje se vidno iscrpljeni Adam doista htio oprostiti. No publika ga još uvijek nije pustila s pozornice, jer su mnogi sudionici koncerta u Ortu bili razočarani izostankom pjesme I Want My Heavy Metal s Adamova prvijenca, a dvaput se to jednostavno nije smjelo dogoditi. Slijedi dakle još I Want My Heavy Metal, a za njom još i obredno paljenje roze Gibson gitare i kraj još jednog dobrog špila.
Što dodati kraju ove priče? Marc Bolan sigurno lakše počiva u miru znajući da još ima nasljednike na našem dragom planetu, koji održavaju pravu sirovu tradiciju glam rock glazbe. A svima vama koji ste ovaj dvodnevni šou propustili, u utjehu javljam da bi se po nekim šuškanjima Adam Bomb trebao vratiti na koncerte u Sloveniju opet ovog studenoga.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
