SUM 41 (predgrupa: The Lunar Year)
Lokacija: Opatija / Ljetna pozornica / Hrvatska
Datum: 11. 6. 2023
SUM 41 opet, samo dan nakon koncerta u talijanskom Jesolu (reportaža dostupna ovdje), još i na opatijskoj Ljetnoj pozornici. Pokrivati bend dan za danom možda nema previše smisla, ali je ekipa Rocklinea bila prisiljena popraviti okus nepitkog piva s prethodne večeri, pa je takva odluka bila potpuno opravdana.
Kao što smo već spomenuli u reportaži s jučerašnjeg koncerta, SUM 41 definitivno su jedni od onih koji su definirali generaciju. Zajedno s Blink 182, Green Day, The Offspring i nekolicinom drugih, početkom 2000-ih izbacili su punk-rock žanr u mainstream. Vjerojatno nema milenijalca koji barem jedno od gore navedenih imena nije presnimavao na kasete i pritom se derao na člana obitelji neka bude tiho – ahhh… koliko je mojih školskih kolega imalo na pjesmi “Fat Lip” u pozadini glas mame “što to, dovraga, radiš”.
SUM 41 je u Opatiji naravno imao veliku posjećenost i među svojim slovenskim fanovima, koji su ih nakon više od dvadeset godina slušanja mogli drugi put (prvi put su nastupili prije deset godina u Zagrebu) vidjeti tek otprilike sat i pol od naše prijestolnice. Slovenaca se na događaju dralo i povremeno bi stvarno mogao pomisliti da nas je bilo čak i više nego Hrvata – kao zanimljivost možemo spomenuti da su i stage pripremali Slovenci. Bend je više nego očito pun fanova u našoj maloj okolici, jer je kupnja merchanda i ovaj put već tijekom samog showa bila praktički nemoguća – uglavnom je bio rasprodan već prije početka koncerta.
Večer su ovaj put otvorili The Lunar Year. Bend se službeno predstavlja kao britanska rock postava, no odgovor na pitanje kako to da je predgrupa britanska, a ne hrvatska vrlo se brzo razjasni kad frontman Connor Ball najavi bubnjara grupe. To je Saša Maček (Cheat Codes) iz Hrvatske.
Energičan i karizmatičan nastup trija inače je zagrijao publiku, koja je ipak dosta svoje energije sačuvala za zvijezde večeri. Frontman Connor Ball, koji je većim pozornicama već prilično vješt, jer je prethodno bio dio gitarske ‘boyband’ atrakcije The Vamps. Pozornicu i publiku dodobra je zavladao i svojim stasom i vještinom oduševio ponajviše žensku publiku.
Točno u 21 sat na red smo napokon došli svi subjekti stariji od 30 godina, nafilani ibuprofenom i pivom! Bilo je vrijeme za akciju! Šalu na stranu. Na koncertu se vrvjelo i mladih i starih. Dobni raspon izuzetno širokog intervala, koji počinje negdje kod četiri godine, a završava malo iznad osamdeset. Početni riff pjesme Motivation odradio je svoje i već smo bili u punoj ekstazi.
Ništa drukčije nije reagirala ni publika kad je grupa nastavila s The Hell Song – obožavatelji grupe tu skladbu označavaju kao četvrtu najprepoznatljiviju SUM 41 pjesmu. Ona je inače napisana spontano kao “pomoć” prijatelju, koji je u to vrijeme otkrio da je HIV pozitivan. Deryck inače navodi da isprva o tome uopće nije htio pisati, ali da se pjesma napisala sama. I naziv albuma povezan je s pričom. Naziv “Does it look infected” uz takvu informaciju dobiva puno značenje. Staroligaši su i ovaj put došli na red sa starim komadima Over My Head, Underclass Hero, Walking Disaster, koji su publiku svaki put iznova pozvali na urlajući odgovor, sve do… In Too Deep. Eto nas tamo. Zaštitari opet mole, a prodavači piva pali su u depresiju, jer su se svi posjetitelji koncerta odjednom okupili ispred pozornice i napravili gigantski circle pit. Kad je dosegnuo svoj vrhunac, uslijedilo je upozorenje hrvatske meteorološke agencije o približavanju razornog tornada. U međuvremenu je bend poslužio i We’re All to Blame – predstavnicom albuma “Chuck”, koju su fanovi po izlasku proglasili ‘preozbiljnom’, previše “metalski” obojenom. Pritužbe su ‘potresle’ i Davea “Brownsounda” Bakshа, koji je uz frontmana javno izrazio želju za sviranjem jačih riffova. Potom su odlučili da će sljedeći album izdati u duhu svog prvog, što Brownsoundu nije odgovaralo, pa je na razdoblje od devet godina napustio grupu i ponovno joj se pridružio 2015. Unatoč kritikama ljubitelja punk-rock žanra, album se popeo na drugo mjesto američkog Billboard charta, koji je unatoč masovnom uspjehu albuma “All Killer No Filler” do 2007., kad ga je pretekao “Underclass Hero”, bio najuspješniji album benda. I naziv albuma “Chuck” ima u pozadini prilično zanimljivu priču. Naime, nazvan je po UN-ovom mirovnjaku Chucku Pelletieru, koji je 2004. (točnije 27.5.) radio na području Demokratske Republike Kongo. SUM 41 je Chuck spasio živote tijekom snimanja dokumentarca za neprofitnu organizaciju “War Child Canada” u Kongu, gdje je u to vrijeme trajao višegodišnji rat, kad je tijekom snimanja ‘iz vedra neba’ počelo sa svih strana ‘grmjeti’: https://www.gg.ca/en/honours/recipients/121-62990) (donja slika jedina je u opticaju, u rezoluciji 200x250px)
Koncert je svoj vrhunac dosegnuo upravo sa završnom pjesmom regularnog dijela Still Waiting. Otorinolaringolozi u okolici dvorane vjerojatno su već kupovali jahte, jer su po onome što su čuli znali da su instantno dobili barem 2000 novih pacijenata. Sum 41 nije se na pozornicu vratio odmah, kao što je to inače slučaj, očito su uživali u lovorikama, odnosno u jedinstvenom skandiranju: “SUM 41”, koje se razlijegalo daleko preko zidova Ljetne pozornice. Publika se na sekundu već prestrašila da pjesmu Fat Lip neće čuti, kad su dečki dojurili na pozornicu i odsvirali inače manje poznatu pjesmu Machine Gun. Za time slijedi naravno vrhunac večeri i ujedno najslušanija pjesma grupe – to je naravno “Fat Lip”. Mislimo da euforiju nije potrebno dodatno opisivati. Topovi uz pozornicu radili su punom parom. Vatre i magle više nego u nekom Marvelovu filmu. Sve skupa zamotano u prekrasan završetak i za mnoge je to postao zadnji koncert ovog benda. Postkoncertna depresija sudeći po izgledu udarila je odmah. Publika u ekstazi! Euforija ne jenjava! A u srcima sljedbenika ne gasne spoznaja o tužnoj najavi iz tabora SUM 41 da je najvjerojatnije riječ o posljednjem koncertu u Hrvatskoj. Utjehu koja bi ublažila ta neugodna osjećanja morbidne najave sljedbenici su pokušavali pronaći u prosjačenju trzalica i polagano su počeli napuštati prizorište.
Autor: Helena Medved & Denis Paradiž
Fotografije: Denis Paradiž
SETLISTA:
1. Motivation (+88 outro)
2. The Hell Song
3. Over My Head (Better Off Dead)
4. We’re All to Blame
5. Out for Blood
6. War
7. Summer
8. Sleep Now in the Fire (Rage Against the Machine cover)
9. Underclass Hero
10. Walking Disaster
11. With Me
12. In Too Deep
13. Makes No Difference
14. Pieces
15. No Reason
16. We Will Rock You (orig. Queen)
17. Still Waiting
—dodatak—
18. Machine Gun
19. Fat Lip
Open air koncert SUM 41 uz more pružio je drukčiju atmosferu nego večer prije. Unatoč identičnoj setlisti i sviranju na pozornici, ovaj je koncert bio doista nešto jedinstveno. SUM 41 inače se nakon 29 godina stvaranja oprašta od pozornica. Godine 2025. imat će naime posljednji koncert u rodnoj Kanadi, a ovog studenoga i posljednji u Europi. Pariški oproštajni koncert rasprodan je u svega jednom danu, kad je prodano 80.000 ulaznica. Na posljednjem koncertu bit će prisutan i Rockline.si! Za sada drugih datuma (osim festivalskih) za nastupe u Europi još nisu objavili. Deryck je inače nagovijestio da njegove glazbene karijere još nije kraj i da će nove uspjehe tražiti u težim metalskim vodama.
