Nastupaju: SUM 41 (predgrupa: Lizi and the kids)
Datum: subota, 10. 6. 2023
Lokacija: Jesolo / Palazzo Del Turismo / Italija
SUM 41 je jedan od onih bendova koji je milenijskoj generaciji – pogotovo onima koji nisu imali starije braće ili sestre – pokazao da postoji i drukčija glazba, za razliku od neprestano ponavljanih Britney Spears i ostalih ‘Disneyjevih nestaša’ koji su u ta vremena vladali radijskim valovima.
Malo stariji, koji su u tom razdoblju već imali privilegij do kraja se napiti tadašnje punk-rock scene, dobili su od SUM 41 dolaskom na scenu nešto što su gotovo zaboravili. To nešto jednom se riječju zove talent. I to ne u smislu virtuoznosti, na što možda upućuje sama oznaka talenta. U vrijeme kad su SUM 41 provaljivali na scenu, u tadašnjem punk-rocku vladali su prije svega Blink 182, koji svoje neznanje sviranja gitare nikad nisu ni skrivali. Štoviše. O Tomovu neznanju sviranja gitare snimili su čak i kraći dokumentarac, koji se pojavio na sceni uz izdavanje njihova najprodavanijeg albuma »Enema Of The State«. U tom smislu koncert SUM 41 predstavlja više od neke nostalgične izvedbe. SUM 41 su svojim novijim izdanjima uvjerili i mlađu publiku, koja možda u zlatnom razdoblju punk-rock vremena, to jest u osvit 2000., uopće još nije bila među nama, što definitivno pokazuje raznolika prisutnost svih generacija na njihovim koncertima.
Primjesa metala u punk-rocku (i javna mržnja prema ‘brandiranju’ tog žanra kao pop-punk) bila je kod SUM 41 jedinstvena, o tome otvoreno govore i u svojoj možda najpoznatijoj stvari »Fat Lip«, u kojoj, citiramo:
“But what would you expect with a conscience so small?
Heavy metal and mullets, it’s how we were raised
Maiden and Priest were the gods that we praised“
Na pitanje znači li i “conscience” u tom tekstu nešto posebno, vokalist i vođa benda Deryck Whibley odgovorio je jednostavno: “Da!”. Punk-rock je bio manje-više izbor iz nužde, jer “u metalu nije bilo love osim ako nisi bio div”. Te metalske korijene ipak nikad nisu uspjeli ušutkati. Zato su 2000. godine, uz izdavanje prvog albuma »Half Hour Of Power«, prvu stvar s vrlo zanimljivim naslovom Grab the Devil by the Horns and Fuck Him Up the Ass aranžirali u metalskijem ruhu.
Za razliku od većine grupa iz tog vremena, koje su u imenima nosile neodređene brojke, SUM 41 ima stvarno značenje. Bend je jednostavno nastao 41. dana ljeta (“summer”). Budući da je na kraju broj, dečki su se malo poigrali riječju SUMMER i zadržali samo “SUM”, što su u tren oka zavoljeli i svi zagriženi korisnici Excela, jer to znači “zbroj”.
U Jesolu kraj Venecije večer su otvorili lokalni punk-rock nadi imenom Lizi and the kids. Na pozornicu su izašli u 21:15. Izvan granica svoje matične domovine prilično nepoznato ime, s pjevačicom LIZI (Elisa Gionangeli) i The Kids (Alessandro Galeti, Luca Chianella), koje je publiku vratilo u pravu eru 2000-ih. Glazbeno prilično slični slavnim Zebrahead, sastav je svojim nastupom brzo osvojio publiku u praktički rasprodanoj dvorani »Palazzo del Turismo«. Bilo je vidljivo da je riječ o lokalnom fenomenu, jer svi znaju tekstove njihovih stvari, a grupa je ne baš malo iznenadila odabirom pisanja tekstova na engleskom jeziku, što je za talijansko glazbeno tržište manje uobičajeno. Nakon samo 30-minutnog nastupa Lizzi se sa svojom djecom oprostila i počele su pripreme za SUM 41.
SUM 41 su u 22:15 za svoju ulaznu pjesmu odabrali snimljeni intro T.N.T. legendarnih AC/DC, a na pozornicu su udarili autorskom Motivation, koja je već od samog početka posluživala obilje vatre i dima. Slijedi mračniji nastavak s The Hell Song, koja govori o bliskom prijatelju benda koji je oboljeo od neizlječive vrste raka. Nakon Over My Head (Better Off Dead) uslijedio je kraći MC, koji je samo naglasio ono što smo svi već znali – ova koncertna setlista bit će posvećena oldschool fanovima benda i neće sadržavati novije skladbe. Njih naime »šparaju« SUM 41 za svoju oproštajnu turneju, koja će predvidivo u veljači sljedeće godine obuhvatiti Europu.
U svim euforičnim poskocima i motivaciji publike koju frontman Deryck posjeduje, možda bi novi fan ili slučajni promatrač zaboravio da je on već četrnaest puta imao ozlijeđenu kralježnicu i pati od kroničnih bolova još od 2007., kad je prvi put slomio kralješke na koncertu s kojeg su ga morali odvesti u invalidskim kolicima.
Vratolomna i poskočna energija grupe, koja je svojom drskom probojnošću djelovala poput hipersenzibilne loptice za stolni tenis na steroidima koja je pregrijana preko ruba, nesputano je skakala po pozornici svih 19 stvari te večeri i s lakoćom bi razoružala i osvojila i kojeg novopečenog glazbenog entuzijasta, izvukavši ga iz statičnog stanja u apsolutnu sferu slobodne kinetike.
Publika je naravno jedva čekala da bend najavi album »All Killer No Filler«, jer su uz te riječi točno znali što ih čeka! In Too Deep. Publika je poludjela, zrakom je letjelo pivo, sigurnosne ograde su popustile. Zaštitari su publiku jedva zadržavali da ne upadne na pozornicu. Više od deset zaštitara podupiralo je jedan drugoga da bi ogradu otprilike vratili na mjesto i držali je sve do kraja koncerta.
Zaštitari se još nisu posve pribrali u zadnje tri minute, a SUM 41 su dalje provjeravali njihovu izdržljivost u smislu da zaslužuju plaću za svoj posao, jer su jurili dalje na krilima klasika Makes No Difference – skladbe koja je grupi zapravo donijela prvi ugovor. I opet je sve otišlo u franje. Ogradu je razvalilo i zaštitari su se počeli pitati je li doista trebalo ići u taj fah posla i kako će se ovo završiti. Publika je napokon malo popustila kad je bend zaplovio u nježnije vode stvari Pieces.
SUM 41 su te večeri održavali vedrinu i odlično raspoloženje i integracijom obrada poznatih standarda (Queen, Rage Against the Machine), a večer su zaključili svojim ponarodjelim hitom Still Waiting, koji se u svojoj poruci pita zašto još uvijek čekamo kraj međusobne mržnje. U toj skladbi SUM 41 su u refrenu pokazali i utjecaje thrash metala.
Publici to naravno nije bilo dovoljno! Kako i ne, jer još nisu čuli stvar večeri! To je naravno bila Fat Lip. Ali na nju se trebalo još malo pričekati. Bis je grupa otvorila s Machine Gun. Kod Fat Lip koncertni se spektakl rasplamsao do vrhunca ponovne pune euforije, što se za skladbu takve detonacije i pristoji. Komad kalibra All The Small Things, koji pripada konkurentima Blink-182, te je večeri vidio više piva nego David Hasselhoff na dan kobnog ‘cheeseburgerskog’ incidenta i više poskakivanja nego što ga vidimo na svim olimpijskim igrama. Vriska dvorane bila je možda usporediva jedino s vriskom Ace Venture kad pronađe albino šišmiša. Za kraj se prizorište ovilo u salve vatre i dima, čemu bi izazovno pozavidjeli i vatrogasci na svojim intervencijama, te naravno malha zahvala grupe svojim obožavateljima.
Autor: Helena Medved & Denis Paradiž
Fotografije: Denis Paradiž
SUM 41 setlista:
1. Motivation (+88 outro)
2. The Hell Song
4. Over My Head (Better Off Dead)
3. We’re All to Blame
4. Out for Blood
5. War
6. Summer
7. Sleep Now in the Fire (orig. Rage Against the Machine)
8. Underclass Hero
9. Walking Disaster
10. With Me
11. In Too Deep
12. Makes No Difference
13. Pieces
14. No Reason
15. We Will Rock You (orig. Queen)
16. Still Waiting
—bis—
17. Machine Gun
18. Fat Lip
Lizi and the Kids
SUM 41
