Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Moveknowledgement
Izdavač: Goga
Izdanje: 2003
Trajanje: 67:14
Ocjena: 4/5
Hvalospjevi su super stvar, a još bolje kad su na mjestu. Iskreno priznajem da najranije, najsvježije razdoblje sastava Moveknowledgement prije nekoliko godina nisam baš najbolje poznavao, ili se zbog estetski potpuno drugačijih očekivanja s moje strane i prilično popovske ponude s druge strane (tako sam barem ja prosuđivao) nismo našli na istoj valnoj duljini poprilično dugo, a pijesak u satu prolaznosti je tekao i tekao. I tako je prošlo već punih deset godina, u kojima se štošta promijenilo, a promijenio sam se ponajprije ja sam. Da ne bude zabune – i izvanredni novomeški Muveki su se od tih prvih studijskih darova pa sve do danas preobrazili u nešto posve neslućeno drugačije, a ipak tako neodoljivo privlačno i magnetično. Pa idemo lijepo polako redom i najprije posipajmo malo činjenica koje album Sun Sun nesebično dijeli s masama. Priča o počecima sastava Moveknowledgement ide otprilike ovako: pisao se prijelaz milenija i negdje u to vrijeme mladi nadobudni raperski zanesenjak Miha Blažič upisao je studij teologije da bi upoznao središte svog duha, a pritom je brižno njegovao i strast prema glazbi i bogatom verbalnom izražavanju. U mladosti je proveo svježe godine u LA-u (ako me sjećanje ne vara, naravno), svoje srce i ukus dobro obojio bojama iskrene ljubavi prema hip-hopu, a po povratku u rodnu Sloveniju svoju ljubav i profinjen ukus dijelio s masama u Novom Mestu i, naravno, kasnije i šire. Kontekstualna pozadina je, dakle, što se repanja tiče, tu. A što je sa sočnim prog rockerskim alterom u pozadini, pitate se? Negdje u to vrijeme zazvoni Mihin telefon, a s druge strane glas Gorana Baloga, koji pita Mihu je li stvarno živio u SAD-u i sluša hip-hop, pa što misli o albumu grupe Fugees Blunted On Reality, koji su oboje poznavali do srži i voljeli taj prekrasni groove i tok misli. Riječ je dala riječ, nakon čega su se odmah našli i razgovarali kao da se poznaju cijeli život i čak prošle živote, svakog vikenda pa su u zaklonu N’Tokove sobe slušali glazbu, riječ je naposljetku dala riječ i stvar se počela odvijati. Goranov najbolji prijatelj bio je Wein, svemirski nadareni atipični rocker s dreadovima i posebnim osjećajem za gitaru, koju je poluzatvorenih očiju ponio u međugalaktičku stratosferu najprije na Goranovu tavanu. Goran je Mihu pozvao k sebi na tavan i dao mu da kuša malo vlastitog glazbenog nektara – glazbe koju je mladi raper oduvijek želio čuti, a nije znao da uopće postoji. Oduševljen i očaran upitao je: »Čija je ta izvrsna glazba?« Goran i Wein pogledali su ga začuđeno i istodobno ponosno te rekli i rekli: »Naša!« i nakon tog sudbonosnog kontakta ništa više nije bilo kao prije …
https://www.youtube.com/watch?v=R73M_L99Yzw
Ščepec romantike nužan je da bi se stvar odvila kako treba, a važan je i nadaren i potentan glazbeni kolektiv suradnika. Osim N’Toka, koji je za Moveknowledgement na papir i u zvučni eter izlio svoje srce i misli u lavinu predivnih stihova i slap riječi, tu su još nježni ženski vokali slatko zvučne Sandre Tomović, Weinove nadprosječne sanjive multižanrovski rastaljive gitare, a nakon Goranove preranе smrti bas je preuzeo mladi Tadej Rozman. Za bubnjevima je od prvih trenutaka sjedio izvrsni ritmičar David Cvelbar, a Muveki su u tom ranom razdoblju željeli i mjedene zvukove trube i saksofona braće Turk (Gec je usnama ljubio usnik trube, a Micc saksofona), točka na i osnovnog sastava bili su i udaraljkaški dodaci mladog Primoža Melanška. Da stvar bude još bolja, za potpunost su dečki bili spremni u ionako napola orkestralno okruženje pustiti i nadarene lokalne wunderkinde, koji su sastavu priložili zvukove scratcheva, klavijatura, a ponajviše svoj djelić znanja i zanosa, zbog kojeg bi tek rođeno sunce supernove moglo sjati jače od svih okolnih perifernih zbivanja tadašnje alternative već prilično opljačkane scene. 2227 su se ukinuli, Miladojka također, Heavy Less Wanted zaplovili su u prilično sigurnije, ali mlake vode gotovo komercijale, koja se odrekla oštrine i beskompromisnosti, slično sranje puhalo je iz gotovo svakog kutka scene, kojoj je Siddharta predstavljala vrhunac kreativnosti. Do 2003., kad su Moveknowledgement bacili na stol svoj prvi adut – album Sun Sun.
Potencijal i strastvenu želju za poboljšanjima čovjek osjeti već nakon prvog akorda albumskog prvijenca, a novomeški oktet (ili čak nonet, ako baš želite) u multižanrovski talionik ukusnog glazbenog boršča bez straha je bacio i hip-hop, jungle, dub, drum’n’bass, ukusni potentni funk, reggae, slobodno leteći impro free style, ponajprije pak tonu autorske glazbe kojoj granice, ograničenja, purizmi i potreba za pravilima ne predstavljaju polje po kojem bi ikad željeli hodati. Multižanrovski glazbeni ekscesi bili su prije više stvar domene već etabliranih zrelih glazbenika koji su nakon kratkih eksperimenata izgubili potenciju, vezu sa slušateljskom bazom i postali većinom sami sebi svrha, a time su, naravno, otjerali slušateljstvo željno plesa i prave ritmike. Stvar tako počne, baš kao zaboravljena juha skinuta s štednjaka, brzo gubiti svoju hranjivu vrijednost, hladiti se, a naposljetku slijede ili zaborav ili ukidanje, terminiranje djelovanja, jer su pravi razlozi za djelovanje već davno zamrli. Moveknowledgement su već imenom nagovijestili da te postulate ne namjeravaju zanemarivati i da su lekcije dobro naučili. Nakon uvodnog Intra, koji Miha otpjeva kar u vlastitoj sobi, snimljen svojom akustičnom gitarom na vanjski mikrofon kućnog kasetofona, slijedi pravi spektralni prelijev ljepote. Sun Sun oduševljava Sandrinim vokalom, koji se lijepi na svemirsku magiju Weinove gitare i razigrane Davidove bubnjeve, a u igru se lijepo uključuje i Mihin oštri stihoklepni jezik, koji na tim prvim koracima skladbe najprije samo lagano boji. Sun Sun je prilično popovskiji, prilično sunčanije svijetao proizvod, koji ukazuje na vizionarstvo i nažalost nepotpuno iscijeđen potencijal izvanrednog Gorana Baloga, koji je postavio prva pravila igre i nadprosječne gravitacije u Moveknowledgement svemiru. Tu je zvuk na prvom mjestu, a igra više asociranjem na Fugees podsjeća na ulazak u Morcheebin svijet prelijevajućih fraktala, kojima se pridružuju puni funk beatovi Jamiroquaija, a kolektiv u konačnici vibrira i rezonira samo sebi svojstven izraz, koji nije napuhan. Slovenski glazbenici iz funky fonky voda znali su ga poprilično često puhnuti krepko pored, a uspjeh su htjeli kovati tuđim jajima, jer vlastitih očito nisu imali, ili što, a Muveki se rado ukrašavaju samo vlastitim perjem. I to je ukusno i estetski. Nakon ukusnog sanjivog i nježno klizećeg štikleca Connect Your Mind i slatkog supstrata malo previše mainstreamovske skladbice Turn, tu je gotovo psihodelični šećer super pjevnog i plesno otrovnog komada Universe, gdje N’Toko otvara sve svoje registre, a Sandra je namijenjena, uz zvukove metalofona i masnog basa, samo milovanju i hipnozi. Muveki dobivaju malo više oštrine, a ujedno znaju i mogu progresivno klizati u sfere sanjive nedefiniranosti. Badoo Badoo juri u uši kao neka skladba s MTV valova, a da pritom ne želim vrijeđati sentimente alternativne kreativne strane novomeških wunderkinda. Skoro RHCP sexy funky groove (s ranijih ploča s Hillelom Slovakom ili pak tada još djevičanski neiskvarenim Frusciantejem …) ili okus nekog Jamesa Browna nasipa i nudi predivan spjev skladbe Sonic Fruits, na kojoj svoj pečat ostavljaju prljavi podtonovi brass sekcije, a Sandra cijelom strukturom dominira svojim punim glasom.
Trend obračuna s trendizmima na samba rap način, a prijatno iznenađuje predivna meditacija skladbe Deep Cosmo Marathon Jam. Bas može zvučati kao sitar u rukama majstora meditacije, a progresivni element lijepo pjeni strasti masa i na koncertima već u tom ranom razdoblju osobne izgradnje i definiranja. Pinkfloydovski uvod na delayima baziranog basa i predivnih bubnjeva gradi suspenzivni most, koji daje plošni izgovor za ponovni skok u nepoznato. Ako to nije starinski slatkasti Given The Gift, nakon gitarske uvertire skladbe Meditation nedvojbeno je izvanredni Monolith, koji već u tom ranom razdoblju nagovještava obrise onoga što će u nastavku nekoliko koraka nastati iz Moveknowledgement. Osjeti se mistika, malo tame i nedorečenosti koje izvorno zadana forma ne dopušta najbolje. Sandrin vokal nalik je šapatu nimfe, a prljavi groove Moveknowledgement kolopleta tu se neslućeno približava konceptualnim teksturama Nebukadnezara! Pa ostavimo buduće vrhunce po strani i mislimo da vrijeme ovdje nije važno, da je ovaj put riječ o posve svježem djelu koje konzumiramo prvi put i ne možemo ga uspoređivati s kasnijim radovima. Belly je korektan komad, kojem točku na i daje uistinu izvanredna počast nadarenom vizionaru sastava Goranu. Crystal Tears pokazuje domet muzikalne razigranosti i izvanredne kemije, koju je Moveknowledgement kolektiv uspio čvrsto ukorijeniti u svoju bit već s prvim sjemenkama vlastite genijalnosti. Poseban bonus povrh bonusa na ploči je i skriveni komad s beat box umetcima nestašnog N’Toka, koji se dalje poigrava idejom potpune igre misli, ideja, a verbalni supstrat ovaj put umjesto engleskim pjeni lucidnim tokom misli, kovanim u slovenskoj riječi. I tu se pokazuje prvi obris tada najavljene verbalne egzegeze ploče Cesarjeva Nova Podoba, koja je, kao za šalu, pomela svu glupavu i bezidejnu, mekušnu konkurenciju, ali to je već druga priča.
https://www.youtube.com/watch?v=4k0tm9VyMaI
Činjenice su, dragi moji, takve da i najpopovskiji uradak ispod prstiju nadarenih ljudi, što Moveknowledgement nedvojbeno jesu, može biti više dužina ili više svjetlosnih godina ispred svog larpurlatističkog sranja i krama koji neselektivni »ovladači« tako rado gomilaju da bi pokazali i dokazali svoju izvanrednost. Muveki ovaj put ne propovijedaju i ne onaniraju na svoju funky izvanrednost, što je kod naše bijele Ljubljane, a i savinjskih derivata bilo prilično samorazumljivo, nego dolaze u suglasje sa svojom kreativnom, svijetlom, neuhvatljivom i neporobljenom naravi. Sun Sun je ploča koja im je dala krila i kojom su se mogli dostojno pokloniti sjećanju na svog preminulog suputnika i idejnog oca, izvanrednog Gorana Baloga. Pitanje što bi bilo da je Goran još živ ovaj put nije na mjestu. Činjenica je da je evolucija, i zbog tragičnih slučajnosti, išla svojim putem. Moveknowledgement 2013. zvuče bolje nego ikad, a potentnu tinkturu vlastite genijalnosti utrljavaju u uši i na srca mase željne dobre glazbe sa samopouzdanjem i niti za pedalj iskvarenom oštrinom. Sun Sun bio je trenutak prije kvantnog skoka u budućnost, a kvantitativnost članstva nije kratila kvalitativnu sliku kolektiva, koji je tada još bio u fazi idejne izgradnje i brušenja. Prvi korak bio je tako učinjen i nakon tog prvog ulaska na slovensku scenu moglo se sigurno tvrditi da se Ljubljana i cijeli svijet opravdano tresu, jer se na kartu kreativne superiornosti upisuje i ime dolenjske prijestolnice – zlatnim slovima sunčanom pozitivom obasjane i kreativnosti koja prosječnost, mediokritetstvo, ako hoćete, ne trpi, a s njom se rado konstruktivno obračunava! I to je jedini put kojim mogu hodati pobjednici!
Sastav
Uroš Weinberger – Wein: gitara
Miha Blažič – MC N`Toko: vokal
Sandra Tomović: vokal
Tadej Rozman: bas gitara
David Cvelbar: bubnjevi
Primož Malenšek: udaraljke
Gregor Turk: pozaune
Mitja Turk: alt saksofon
Goran Balog – bas gitara na skladbi #14
Gostujući glazbenici:
DJ Dado – scratchevi i efekti
Gorazd Tompa – klavijature
Tomislav Jovanović – Tokac – prateći vokali
Andrej Resnik – klavijature na skladbi #14
Produkcija
Tomislav Jovanović – Tokac
Popis skladbi
1. Intro
2. Sun Sun
3. Connect Your Mind
4. Turn
5. Universe
6. Badoo Badoo
7. Sonic Fruits
8. Trend
9. Deep Cosmo Marathon Jam
10. Given The Gift
11. Meditation
12. Monolith
13. Belly
14. Chrystal Tears (bonus song)
