ŠUNDR fest 2012

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Mjesto: Kulturni dom DOBROVA
Datum koncerta: 22.09.2012
Broj posjetitelja: 50
Cijena karte: 5 €

ŠUNDR fest 2012 odnosno, kako bi rekli domaćini u Polhovom Gradcu, »Šundr u Grac« tradicionalna je rock priredba koja je na inicijativu Turističkog društva Polhov Gradec i zahvaljujući trudu nekoliko nesebičnih i zagriženih pojedinaca prvi put ugledala svjetlo dana još 2003. Kao i gotovo svake godine, uz manje umjetničke stanke, Šundr je ove godine doživio već šesto izdanje. S obzirom na okrnjena i škrto odmjerena financijska sredstva koja se ulažu u njega u našem podalpskom odnosno »polhograjskom« okruženju, to je časno postignuće i poštovanja vrijedan pothvat. Ovogodišnja priredba prvotno je bila planirana za 1. rujna na već provjerenoj lokaciji u Polhovom Gradcu kao »Open air« priredba, no zbog lošeg je vremena tada otpala i na neodređeno vrijeme odgođena. Organizator nije htio riskirati dvaput pa ju je tri tjedna kasnije promišljeno preselio na lokaciju tek streljaj od našeg glavnog grada, u Kulturni dom Dobrova. Riječ je o maloj višenamjenskoj dvorani koja ima dobru akustiku, unatoč tome što je već na prvi dojam bila preslabo posjećena. Ipak je cijela priredba bila vrlo profesionalno izvedena, a tko se prprepustio promotivnoj ponudi već na početku najavljenog točenog češkog Staropramena, nije propustio ništa.

Nastup prvog benda započeo je točno u najavljenih 18:30, kad su na pozornicu stupili debitanti iz Ljubljane, Clockwork Psycho. Bend za sebe tvrdi da su mješavina neke vrste psychobilliy glazbenog žanra. Slobodno rečeno, to je glazbeni miks punka, metala, Oija, HC-a i naposljetku osnovne klasične glazbene tradicije. Nakon kratkog, ali solidno odsviranog i izvedenog nastupa dobro su nas u to uvjerili pa su nakon pola sata pozornicu prepustili sljedećoj kranjskoj postavi, koja se zove Applause Lorraine. Njihovu bismo glazbu mogli opisati kao mješavinu dobrog »old school« starog rocka sa zaraznom funk primjesom. U nastupu se u usporedbi s prethodnicima osjetilo da su se članovi prije toga kalili u raznim glazbenim sastavima i tako skupili podosta više scenskog iskustva. Nekolicinu slušatelja tako su poslužili vrhunski uvježbanom interpretacijom svojih autorskih skladbi. Slijedila je kratka stanka i sve je bilo usmjereno na premijerni nastup mlade i obećavajuće hrvatske grupe Manntra. Postava dolazi iz zapadnog dijela Istre, točnije iz Umaga, što je prilično neobično, jer su u prošlosti većinu istarske rock scene krojili prilično uspješni i markantni sastavi s inače istočne strane, tj. iz Rijeke i okolice. Još je neobičnija uvodna medijska činjenica da je u slučaju Manntre riječ o svojevrsnoj instant produkciji, smišljeno i umjetno proizvedenom proizvodu kao odgovoru na našu domaću Siddharthu. Moglo bi se reći da i dalje vrijedi izreka »Bolje ikad nego nikad« i da, ako više od desetljeća nakon nastanka Siddharte slovenski i hrvatski producenti udruže snage, od toga može nastati dinamična mješavina koja se zove Manntra. Termin »Mántra (devanagari मन्त्र)«, u prenesenom značenju je vjerski mistični slog ili pjesma koja se koristi kao duhovni vodič, riječi ili vibracije koje omogućuju usredotočenje na jednu jedinu misao._{[izvor: www.wikipedia.si]}

Ta uvodna misao bila je glavni razlog našeg ovogodišnjeg posjeta Šundru 2012, pa smo ih nestrpljivo očekivali nekoliko minuta prije 21 sat. Dvorana se djelomice već napunila i uho nam je uhvatilo da se većina pitala što nam ti dečki iz Umaga zapravo imaju reći ili, bolje, pokazati. Ne smijemo zaboraviti da dečki puno grade i na vizualizaciji zvučne slike, vlastitom imageu i izvedbi. U to smo se mogli uvjeriti već na internetu, gdje već neko vrijeme kruži njihov prvi demo hit naslova Kiša. Svojim prvijencem Kiša Manntra su se već uspješno probili na domaću scenu i tako dali najbolje moguće preduvjete za album koji dolazi. U svoju glazbu skupina uspješno uvodi komponente narodne istarske glazbe, koju promišljeno i posrećeno začinjaju teškim gitarskim »rifovima«. Upravo to Manntru čini posebnom, jedinstvenom i za slučajnog nezahtjevnog slušatelja čak i slovno (Manntra – Siddharta) usporedivom s našom domaćom Siddhartom. Slučajnosti nema, zasigurno, barem ne u menadžmentu i produkciji. Ako idemo korak dublje, u obje se postave mogu prepoznati glazbeni utjecaji imena poput Rammsteina, Laibacha, Heroes Del Silencio i naposljetku i novijih Marilyn Mansona, Linkin Parka, Papa Roacha, Korna itd. Kao i prvi, ni Manntra to vjerojatno ne bi otvoreno priznali, pa o tome ne što više. O dečkima iz postave inače ne znamo puno, jer je stvar prilično svježa, pa ni njihova web stranica s biografijom i ostalim informacijama još nije dovršena. Tako dečki zasad ostaju zaogrnuti velom tajanstvenosti i diskrecije kao neke od najvećih svjetskih zvijezda glazbene industrije. Poznato je samo da postavu od samog početka čine vokalist i gitarist Marko Matijević Sekul, basist Zoltan Lecei, bubnjar Andrea Kert i pridruženi mladi gitarist čije je ime zasad još nepoznanica. Točno u 21 sat konačno smo ih dočekali, svoj su nastup Manntra započeli višeminutnim introm u stilu mantranja sa snimljenim tipično istarskim etno-vokalnim motivom te se postupno, jedan za drugim, ukazali na pozornici. Dimni i svjetlosni efekti dodali su svoje početnom »pumpanju« ega članova postave i zagrijavanju publike. Što li će slijediti?, mogli smo se pitati, a iz bajkovite zasanjanosti uvodne mantre ubrzo nas je prenešo »techno beat« uz popratni zvuk dudâ i pištaljki uvodne skladbe Gorki San. Skladba sama svojom zvučnom podlogom uvelike podsjeća na njemačke pionire etno metala In Extremo. Odmah je postalo jasno da je poruka i poslanje Manntre jasno: šokirati i zavesti slušatelja u paralelni svijet glazbeno-zvučne kulise i napuniti zvučne receptore krepkih 120 dB i više. Dečki na pozornici djeluju vrlo svježe, uvježbano i suvereno, pa je i ona šačica početnih skeptika negdje duboko u sebi promijenila početno mišljenje da je na ovom kraju Balkana i dalje moguće stvoriti svježu, udarnu i izražajnu glazbu. Što je naposljetku činjenica, kako je nekoliko trenutaka kasnije lukavom izjavom istaknuo vokalist Marko: »Sve je to Balkan, jer svi mi to jedemo isti burek i svi smo mi isti« . Izjavu je dodatno vješto začinio dahom na dušu osiromašenih i izgladnjelih domaćih rockerskih duša, da se i u Sloveniji još uvijek radi i izvodi pravi rockn`n`roll i da tko god se usudi tvrditi suprotno, laže. Odmah nakon uvodne uslijedila je veza na sljedeću novu naslovnu skladbu Manntra. Skladbu je najlakše opisati kao svojevrsnu nu-metal mješavinu elemenata Linkin Parka i Rammsteina, koju su dečki začinili na svoj specifičan i njima prepoznatljiv način. Moglo bi se reći da vokalist Marko ne blista nekim širokim glazbenim rasponom, ali sve to vješto zamota deklamiranjem i viševokalnim snimljenim vokalom, a paralela bi se vrlo brzo mogla naći u domaćim Laibach. U pojedinim skladbama mu je tu od velike pomoći basist Zoltan, koji ga u pojedinim registrima potpuno prekrije i tako obogati glas. Jedna i u posljednje vrijeme trendovskom glazbenom jeziku izražavanja najvažnija nota jest i image te scenska izvedba, koju Manntra promišljeno obavljaju s odlikom i slušatelja lako uvjere da vjeruju i dožive svoje glazbeno izražavanje. Dečki imaju veliki ego, koji mi Slovenci uvelike možemo samo zavidjeti našim susjedima, kojima je on nekako narodno položen već u kolijevku, te scensku karizmu koju u Sloveniji, osim rijetkih pojedinaca, posjeduje samo šačica odabranih. Skladbe su se sličnog sadržaja i uz bombardiranje slušateljevih bubnjića nizale kroz cijeli repertoar, a publika je zbog odličnog nastupa te zvučnih postavki i akustike u dvorani Dobrova bila u nekakvom ushićenom stanju. Kao domine nizale su se prilično klonirane skladbe Balkanska, Vjeruj ponizno, Na svjetlu, Sin, Omen, Nebitna, sve do najave MTV-jevske skladbe Kiša zbog koje je velika većina zapravo i došla na nastup i po kojoj ih glazbena sredina zapravo i poznaje. Skladba je napravljena da služi svojoj svrsi, a svoje je na njezinoj podlozi napravio i vješto producirani MTV spot. U prenesenom smislu dečki su je na maloj pozornici Dobrove odsvirali s čistom desetkom, a neki smo samo željeli da su je malo razvukli nekom mini improvizacijom i tako nam produljili otpuštanje adrenalinskog naleta. S obzirom na sve snimljene glazbene matrice i »samplove« kojima se dečki stalno služe, to bi lako izveli, ali tu ne smijemo biti previše kritični i roditeljski zahtjevni, jer su dečki tek u usponu i razvoju, a od početka njihove sage nije prošlo ni pola godine. Za njih se sada sve događa golemom brzinom i ni sami još posve ne shvaćaju tok svega što se zbiva. Ta činjenica i slične stvari rastu i kale se prijeđenom kilometražom, na koju ćemo očito morati još malo pričekati. Nakon udarne kiše kojom su nas dobro poškropili, uslijedile su još dvije završne skladbe Horizont i outro Monstrumi. Obje su izvedene u udarnom »downtempu« kojim su nas Manntra konačno uvjerili u svoje mantranje i ujedno nas ostavili gladne do sljedećeg glazbenog druženja, kako bi rekao naš glazbeni kolega Brane Rončel. Kao što su došli i osvojili pozornicu, tako su nas i napustili, postupno i stupnjevito, član za članom, ton za tonom, konačno i nepovratno. Puni sat sviranja i bombardiranja slušnih receptora, koji se činio kao trenutak nastupa sažet u jednu jedinu skladbu s glavom i repom.

Manntra su tako i alfa i omega i svakako proračunat i promišljen glazbeni projekt, jer rock glazba srodnog žanra posljednja dva desetljeća, s rastom grunge scene i njezinih kćerinskih proizvoda, nije ništa drugo nego matematička formula raznoraznih kloniranih izvedbi rock inačica. Unatoč toj činjenici, tu i tamo kroz gustu maglu zasja i sunce, a takva svjetlina i svježina Manntra svakako jesu. Čak i ako smo im prije nastupa dali etiketu instant proizvoda, nakon gledanja nastupa to moramo nekako gurnuti u kut i dati im priznanje koje im pripada. Ako bismo povukli crtu ispod njihova nastupa, lako bismo im dali ocjenu odlično i »must see« i ubuduće. Možemo se samo nadati da će im uspjeti proboj i afirmacija te da će se uspjeti barem neko vrijeme održati na prilično suhoparnoj i krutoj rock sceni posljednjeg razdoblja. Ali za to dečki moraju ozbiljno prionuti na posao i ustrajati. Podrške im po reakcijama u Hrvatskoj, a sada i u Sloveniji svakako neće nedostajati. Ako ništa drugo, tješi nas činjenica da su nam blizu, i geografski i glazbeno-tradicijski, pa ćemo ih svakako moći još koji put vidjeti, ako ne drugačije, na nekom od nastupa na kakvom moto okupljanju, kojih kod nas i u hrvatskoj Istri svakako ne manjka i na kojima su Manntra do sada redovito nastupali. Nakon nastupa Manntre u dvorani Dobrova zazjala je nekakva praznina i tišina, koju je ubrzo prekinulo izvlačenje sretnog dobitnika, koji je kući otišao bogatiji za novu Cort električnu gitaru. Usudimo se tvrditi da je i, ako dobitnik nije gitarist, nakon gledanja nastupa Manntre vjerojatno barem načas poželio to postati. Šundr 2012 prevalio se u drugu polovicu i pozornicu su ubrzo zauzele provjerene i uvježbane ljubljanske kobasice SAUSAGES, o kojima je već gotovo sve rečeno i viđeno u ovakvim i onakvim medijima, pa možemo reći samo jedno: »ŠUNDR fest 2012 uspio je unatoč pomicanju prvotnog termina izvedbe i možemo se samo nadati da će organizatoru iduće godine uspjeti barem jednako uspješno ponavljanje kao ove« Željeli bismo si vjerojatno samo nešto veći odaziv, ali to je već od sekundarne važnosti i promotivna priča za sebe, koja nije na strani sastava poput Manntre.