Izvođač: Sunshine Trip
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2011
Trajanje: 45:00
Ocjena: 3.5/5
Sunshine Trip relativno su mlad bend iz Gorice koji puše u smjeru MTV-jeve linije nove ere poplave klišejski zvučećih post grunge / indie pop rock sastava. Studijski prvijenac “Sunshine Makes Me High” manifest je koji je nastajao duže vrijeme. Dečki su naime zajedno još od 2003., pa su skladbe kroz dulji vremenski razmak razvojno rasle u aranžmanima.
Sunshine Trip skupom od jedanaest autorskih skladbi dokazuju da su kompaktna cjelina koja raspolaže kvalitetnom mjerom instrumentacije te vokalom koji svojim pristupom suvereno vlada integralnom ulogom glazbene propovijedi benda. “Sunshine Makes Me High” je u cjelokupnom zbroju album koji kvalitativno drži vodu i prkosno odolijeva svim napadima “nevjernih Toma” da je riječ samo o jeftinom klonu mladih dečkiju koji se igraju skupim igračkama koje su im kupili imućni roditelji.
Uvodna Way Out doduše miriše sumnjivo pop-punkerski, kao da su dečki odmah na početku pokušali uloviti MTV-jevsku popularnost. Prvi štos koji mi je pao na pamet u asocijativnom korteksu jest blagi prizvuk patetike nekih novodobnih ojađenih dečkića s molećivo milostivim kokeršpanijelovskim pogledima poput Ceasar’s Rome. No srećom cijelu stvar demantira druga skladba naslova Vampires, a Sunshine Trip se od tu nadalje na albumu jasnije hvataju u koštac i sa garažerskim živim zvučnim sadržajem. Album u smislu dinamičnog razvoja preskače na višu razinu, a time još očitije izlazi na vidjelo glazbena potkovanost sastava, koji je imao iznimno kvalitetnu obradu zvuka u studiju. Zapravo su pažljivo i suptilno pazili da se živa svirka u studiju što autentičnije prenese na zvučni nosač. I to im je uspjelo. Zavidan je kontrast između debele, toplo intonirane i aktivne melodične bas linije te polaganja povremeno bijesnih gitarskih rifova, koji pak vrlo spretno rješavaju situaciju punjenja slike i upotrebom organskog čistog zvuka žica. Da. Stvar dobiva i na osjećaju opuštenosti, neopterećenosti te u povremenoj bijesnoj drskoj izravnosti punk diletantizma djeluje kao da se nadahnula prošlim radovima nekih Bad Religion (skladba Closed).
Vrijedi istaknuti da su Sunshine Trip bend s odličnim osjećajem za kombiniranje trenutačno osvojive melodičnosti, kakvu još podnosi arogancija i izravan stav alternativnih rock figura nove ere, da stvar ne ispadne zaslađena i nestvarna. Ima tu doduše trenutaka koji djeluju gotovo slatkasto popovski zbog integracije trivijalno prežvakanih melodijskih formi, kao što su skladbe Lolita sa zavidnim kombiniranjem gudačkih aranžmana i udaraljki u polazištu i njezin (daleki) albumski klon Hermit, dok u smislu osvajanja šireg kruga slušatelja mračna Shadow Man djeluje mnogo uvjerljivije i bolje prolazi. To Follow Or Not zapravo je nastavak aranžiranja u stilu skladbi Hermit i Lolita, no ne sadrži dašak popovske pretencioznosti, a tu opasnost osobito razbija odlični srednji instrumentalni dio skladbe s dodanim “Dylanovštinama” na usnoj harmonici, koji je integralno vezivno tkivo cijele skladbe. Vokal u ovoj skladbi ne skriva prijateljevanje s nasljeđem vokala vidljivijih grunge rock sastava.
Naglašavanje engleskog jezika za Slovence kova Sunshine Trip zadivljujuće je! U pozitivnom smislu. Iznimno dobro. Zato ima smisla uspoređivati “Sunshine Makes Me High” s komercijalno uspješnim sastavima glazbene industrije svjetskih razmjera. Direktiva je dakle engleski jezik, a brušenje glazbene doktrine u budućnosti s tako potkrijepljenim engleskim moglo bi donijeti važne plus bodove u probijanju na međunarodnu scenu. To naravno nije sve. Vokal nosi mjeru ukusnog doziranja melodije, melankolije, dezilizioniranosti, ali i arogancije i uzavrele buntovničke geste. U osjećajima kojima kreira raspoloženjska stanja u stihovima djeluje uvjerljivo, a taj čimbenik pridonosi tome da Sunshine Trip svojoj propovijedi djeluju autorski opipljivo i stvarno.
Skladba 5th Floor zanimljiva je smjesa post brit popa nekih Oasis (poslušajte produkciju vokala s dodanim efektom jeke) i post grunge kozmetike naslijeđene od nekih Stone Temple Pilots, kojoj je na izlazu udahnut dašak protetike stonera Queens Of The Stone Age.
“Sunshine Makes Me High” iznimno je posrećen prvijenac, temeljni korak mlade postave koja diše artistički zrak nove trendovske ere. Albumu nedostaje oštrine i naoštrenih zubi distorzirane oštrine i punk disonance, a pitanje je žele li Sunshine Trip to uopće. Istodobno melodijski trivijalno zasnovanim vodećim frazama i mekoćom organskih kolaža tjeraju prema slušljivim pop formama. Da. Moderni alter rock koji laje, a ne grize, te spaja smjernice post grungea, post brit popa i punka. Nosi zametke za razvoj u više smjerova, no vjerojatno će se Sunshine Trip i ubuduće držati temeljne razvojne usmjerenosti koju je zacrtao prvijenac. Integralna skladba albuma je Holy Taxi! Ona spaja iznimno uspješno opisane žanrovske utjecaje i u jednom komadu odmah predstavlja poantu Sunshine Trip.
Sunshine Trip posjeduju pronicljiv i talentiran vokal sa snagom uvjerljive interpretacije stihova. Istodobno je za bend važno i to da njihov izraz posjeduje mjeru melodičnosti koja nudi polazišta za kombiniranje s orkestralnim aranžmanima, što daje polazišta glazbeno-izražajne nadogradnje u budućnosti. Zato će biti zanimljivo pratiti kamo će se bend usmjeriti. U smislu usporedbe kvalitetnih proizvoda ovakve trendovske alter rock branše u Sloveniji, riječ je zasigurno o proizvodu koji kvalitativno ističe i nudi svijetao primjer sličnim slovenskim bendovima mlađe generacije kamo se trebaju usmjeriti. U alternativnom rocku elementarno je i esencijalno držanje autentično živog zvuka, što “Shine Makes Me High” uspijeva cijelo vrijeme iznimno uvjerljivo.
Postava
Marko Silič – vokal, usna harmonika
Dejan Školaris – gitara, prateći vokal
Boris Leskovar – gitara
Tilen Grandovec – bas gitara
Alan Laharnar – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Borut Čelik & Sunshine Trip
Popis skladbi
1. Way Out
2. Vampires
3. Jane’s Song
4. Iron Gates
5. Holy Taxy
6. Shadow Man
7. Closed
8. Lolita
9. Hermit
10. 5th Floor
11. To Follow Or Not
