The Galilean Satellites
Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Rosetta
Izdavač: Translation Loss Records
Izlazak: 2005
Trajanje: 116:54
Ocjena: 5/5
Problem koji to nije – s prijateljima iz rane mladosti osnuješ bend koji zagrize u svježu jabuku nadolazećeg post-HC-ja, dronea, avangarde i svemirske ambijentalnosti, koju su među entuzijazma punim stadom vječno gladnih glazboljubaca zasijali još Neurosis i Isis, preuzmeš formu i humoristično se prometneš u bend koji stvara “metal za astronaute”, a distanciranje od iskonskih počela ovog svijeta ti ne ide baš najbolje od ruke, usprkos svom trudu i godinama. Rosetta, američki kvartet takve glazbene avangarde iz Philadelphije, pokušava sprati etiketu post metala od prvog dana svog postojanja, a dio tog prilično mukotrpnog procesa borbe s vjetrenjačama je i prvi studijski uradak, 2005. godine izdani album The Galilean Satellites, koji, kako mu i ime kaže, i danas kruži po orbitama oko glavnih gravitacijskih središta ovog raznobojnog univerzuma.
https://www.youtube.com/watch?v=P4kAL4OJH9M
Dotaknimo se doista izvanrednog i bogatog prvijenca kojim je epopeja kroz svemir i počela. Ploča The Galilean Satellites izvanredna je već svojom formom, jer tada još posve svježa grupa pod istim naslovom veže čak dvije paralelne priče – o čvrstim masama eruptivnog metala te priču o nježnijim konturama potpunog ambijenta – na dva jednosatna CD-a. Doista izniman doživljaj, koji otkriva gotovo cijeli arsenal što ga je grupa nagomilala od svog nastanka 2003. godine, tako se prelijeva u tvoja uha na dva fizički odvojena nosača, koji u svojoj različitosti odražavaju dušu četvorice muškaraca i jednog jedinog velikog metalnog svijeta punog emocija. Rosetta odluče posegnuti za zvijezdama na način na koji su ga epski junaci i heroji iz glazbenih anala usudili sanjati i dosanjati tek nakon duljeg vremena zajedničkog bivanja. Put počinje iskonskim kozmičkim osam minuta dugim zračenjem komada Départe, koji vas lansira u sfere kataričnog bombardiranja visoko radioaktivnim izotopima glazbenog savršenstva. Na CD-u piše: “These songs are about a space man” i između redaka se iskreno zrcali odraz potpune fascinacije astronomijom, a putovanje svemirskim prostranstvima ionako teče polako. Ritam masnog i sanjivog basa Davida Grossmana lijepi se na masno reverbirane distorzije produkcijskog maga sastava, gitarista Matthewa Weeda. Vrhunska izvedba dopunjena je doista izvanrednim organskim osjećajem za bubnjarske opne i čelik činela, što ga na gotovo jazzistički način izvlači bubnjar Bruce McMurtrie Jr., a šlag na torti doista kolosalnom doživljaju daje karizmatični pjevač Michael Armine, koji je glasnice upotrijebio kao oruđe senzualnog bojanja debelih slojeva zvuka. “Across the forever night, / take me to see her, / the monolith, / that knows the tales, / dwelling inside man, / telling of the names,/ dwelling inside me” pjeva uvodna skladba, da bismo se tijekom leta po orbiti najprije približili šestom Jupiterovu mjesecu – veličanstvenoj Europi. “Finally I’m coming home / The satellites they guide me, / around your moon, / they take me in, / and I’m shouting out. / They take me in, / and onto your shores. / They take me there, / and I’m crying out. / Crying out to satellites to take me. / Cry and I’ll be saved – no way out.”
https://www.youtube.com/watch?v=YkzDCNivHh4
Dodiri kozmičke hladnoće i pištanje elektronike razapinju prazno platno skladbe Absent preko tamnog noćnog neba, a Rosetta čvrstom rukom ispisuju nove retke priče o čovjeku koji je nezadovoljan svijetom oko sebe te traži mjesto svog mira daleko od ljudi, pritom za sobom ostavljajući i mnogo stvari bez kojih ostaje bitno prazniji i bez svog unutarnjeg smisla. Rosetta to kažu na način posve prirodan progresivcima, a u prilično matematičku strukturu udahnjuju iskonsku sirovost te umjetničku komponentu eksperimentima sklonog metala. U tom je svjetlu priča i konceptualno ispunjena i glazbeno besprijekorna, a Rosetta svojevrsno intelektualiziranje nastavljaju bez većih odstupanja. “Europa, / set my sails, / on your oceans of ice tonight” unutarnji je trenutak preokreta unutar skladbe Itinérant, kako bi putnik potražio svoj smjer prema davno izgubljenoj domovini. Au Pays Natal zaključuje prvi dio putovanja gorkim statičnim osjećajem melankolije i razočaranja. Orbita idealnog spuštanja je izgubljena, a s njom i snovi o љepšem, krasnom novom svijetu daleko od ovozemaljskih briga. “Look to the sky for Mary. / Bleed up to the light. / Shell of a man forgotten, / his human form at last, / shell of man, / forgotten human form. / Your dream died today …” poziva na rezignaciju i napuštanje nade u artefakte prisilne renesanse. Prvi dio pun je eksplozija i atmosferske grmljavine čulne brutalnosti, u kojoj se krije savršena ravnoteža između naizgled kaotične rastrganosti i potpunog mira i spokoja. Naizgled savršena cjelina ipak ima još prostora za doradu.
Senzualniji početak drugog dijela putovanja kao da je prelazak granice na kojoj se iz fizičkog nekad nesalomljivo tvrdo tijelo prelijeva u mekšu formu i postaje potpuno predano metafizičkom. Tijelo lebdi, a vrijeme se na droneovski način kolosalno sporo odbrojava. Daneb je prva maglica koja nas pozdravlja na posve instrumentalnom letu daleko od doma, u ledeno krilo mističnog univerzuma. Inspiracija koju su Rosetta pronašli u astronomiji seli se iz naše domaće galaksije i međuplanetarnog plesa u sferu visokoletećih zvijezda, a nazivi skladbi zapravo su stvarna imena tih plinskih masa i dalekih svjetala na nama slabo poznatom nebu. Nakon Danebe titra Capella, šesta najsjajnija zvijezda na noćnom nebu te, nakon Arkturusa i Vege, treća najsjajnija na sjevernoj nebeskoj hemisferi. Zatim nas Rosetta nose do zviježđa Orla i zvijezde Beta Aquilae, kako bismo stigli do crvenog patuljka koji sa sotonskom zlokobnošću pokazuje svoje konture u skladbi Ross 128. Izniman let slabo poznatim i prije svega tako hladno tuđim i ispražnjenim nebom završava u samom srcu središta naše galaksije. Skladba Sol zapravo je svojevrsni glazbeni poklon svjetlosnom izvoru našeg života ovdje i sada. Erupcije sunčevih oluja i vatreni jezici nemirne površine sa statikom izvrsno se spajaju u savršenu cjelinu. Nakon neuspjelog bijega od svijeta kojemu je zapisan, bjegunac ovog prvog glazbenog putovanja izgorio je tijekom leta prema usijanoj površini nama najbliže zvijezde. A sada slijedi otkrovenje: iako su oba diska tako različita, imaju jednu zajedničku točku. Rosetta su vam servirali oba diska odjednom kako biste ih uživali simultano, a doista nevjerojatno prikrivanje jednog i drugog dijela zvučnog spektra namijenjeno je istodobnom puštanju i komplementarnoj fuziji zvuka. Genijalno!
Već sam koncept takav je da ti lako izbije tlo pod nogama i uljuljka te u potpunu ekstazu, zbog koje ćeš morati priznati da su Rosetta puno više od samo još jednog iz beskonačnog niza bendova iz umjetno nastajućeg žanra. Rosetta su praotci i elita ovog glazbenog svijeta, a kao stvarni nadmašujući čimbenik valja istaknuti doista nadahnut artizam te misli i osjećaje pjeneći intelektualizam. The Galilean Satellites posjeduju toliko unikatne i doista sočne izvanrednosti da ćeš se nakon preslušanog još dugo teško oporaviti, ili rečeno drugačije – ako u tebi ima makar malo radoznale duše koja voli metal, onda ćeš si ovu dozu eklektične briljantnosti nabaviti po samoj definiciji riječi nužnosti! Rosetta ti uloženi trud vraćaju višestrukim slušateljskim orgazmima, nakon kojih ćeš nazorno znati kako je osjetiti širom otvoreno treće oko!
Postava
Michael Armine – manipulacija zvuka, vokali
David Grossman – bas
Bruce McMurtrie Jr. – bubnjevi
J. Matthew Weed – električna gitara
Produkcija
Matt Weed
Popis skladbi
CD 1:
1. Départe
2. Europa
3. Absent
4. Itinérant
5. Au Pays Natal
CD 2:
1. Deneb
2. Capella
3. Beta Aquilae
4. Ross 128
5. Sol