Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Regulus
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2016
Ocjena: 2.5/5
Regulus je ime iza kojeg stoje dva iznimno zanimljiva glazbenika, Marjan i Slavko Lebar. Obojica su naime legende na slovenskoj glazbenoj sceni, jer su sedamdesetih uhvatili tadašnji fenomen progresivnog rocka i u sastavima Izvir i Predmestje ga prenijeli i na slovensko tlo. Kasnije su djelovali u sastavu Spin, koji je nažalost neuspješno lovio naklonost slovenskih radijskih valova i cijelo vrijeme ostajao u sjeni uspješnijih sastava (stilski mi tu padaju na pamet Pop Design), iako bi zaslužio veću prepoznatljivost i ugled.
Prije nekoliko godina oba su brata pokušala oživjeti sastav Pirat, koji je kasnije prešao u Morning Fire, a on se naposljetku preimenovao u Regulus. Marjan i Slavko oduvijek su važili za glazbene perfekcioniste. To se osjeća ne samo u strukturi skladbi sastava Spin, nego i u filigranskom detaljiranju glazbenih aranžmana. Kad poslušaš strukturu solaža Slavka Lebara, nije nimalo iznenađujuće da bude asocijacije na Neala Schona (Journey) i još kojeg gitarskog majstora, gdje u apsolutni prvi plan dolazi održavanje pamtljivih melodija.
Ma koliko ovdje bila riječ o dvojici glazbenih odličnjaka, album »Suoni« nažalost još uvijek ne predstavlja tu kvalitetu onako kako bi si obojica glazbenika zaslužila. Kod Regulusa su naime dopustili previše demokracije. Zato je vokalist Jani Krmac odlučio da će napisati tekstove na talijanskom jeziku. Tekstove za hard rock ploču, ili radije recimo melodičnu hard rock ploču koja nosi elemente AOR glazbe, napisanu po slovenskoj glazbenoj recepturi. Riječ je dakle o jedinstvenom fenomenu u kojem Slovenci u hard rocku ne pjevaju ni na slovenskom ni na engleskom jeziku, što bi bilo očekivano, nego na talijanskom.
Album »Suoni«, unatoč potencijalu aranžmanskih struktura i odgovarajućem formatu vodećih gitarskih rifova, jednostavno ne diše. Jani Krmac preslab je vokalist i jednostavno neizražajan u miksu zvučne slike, gdje je njegova slaba vokalna izvedba katkad gotovo prekrivena pratnjom instrumenata. I melodije koje momak bira za pjevanje stihova ostavljaju golemu rezervu. Uz malo više zalaganja i produbljivanja, u ponuđenim gitarskim rifovima s vokalnim melodijama mogao je iskamčiti više melodičnog pompa, bombastike, što je u žanru melodičnog rocka i AOR-a nužan element. Znamo da je talijanski jezik vrlo melodičan i nevjerojatno pjevan. Izbor njegove uporabe nije neumjestan. Samo je interpretacija krajnje nespretna. Štoviše. Često djeluje premalo osjećajno. Kad album »Suoni« usporediš s djelima rođenog Talijana Vasca Rossija, s kojim su na albumima surađivali, među ostalima, Slash i George Lynch (Dokken), svi su odgovori na dlanu. Zato ne čudi da su vrhunci albuma tri »neitalijanske« skladbe, i to dvije koje su zadržale tekstove na slovenskom (Lahka izmena, Fenderca) i završni instrumental Orient Express. Ironično je da Krmac tek u skladbama otpjevanima na slovenskom pokazuje svoj pravi vokalni potencijal.
Album »Suoni« dakle ne kreće. Kako dalje? Donijeti odluku hoće li se tekstovi pisati na slovenskom ili na engleskom. Možda za početak snimiti isti album još jednom, s drugim producentom. Možda čak i s novim pjevačem, ali obavezno s boljom produkcijom, jer gitare, bas gitara i vokal u linijama nisu razlučivi, pa je ionako slaba vokalna izvedba dodatno često prekrivena gitarom i bas gitarom, a i »kutijasto« ispupčeni bubnjevi, koji zvuče »jednodimenzionalno«, nikako ne daju pravi »udarac« u ritmičkim ključevima skladbi. Gitare su povremeno (na pojedinim dijelovima albuma) u miksu zvučne slike postavljene pretiho. To dočaravaju osobito prijelazi, gdje jednoglasni gitarski ukrasi nad rifom ostaju u miksu zvučne slike u podređenom položaju.
Glazbenici poput Marjana i Slavka Lebara naime zaslužuju najbolje suradnike i najbolje okruženje za snimanje albuma. Solaže Slavka Lebara ostaju prava poezija i srećom jedina prava svijetla točka ovog albuma, koji bi u nekoj drugoj priči mogao zasjati znatno intenzivnije. Nadajmo se da je ovaj posrnuće dobra lekcija i da će već sljedeći stvaralački korak donijeti ono što od obojice glazbenika očekujemo i zahtijevamo. Neka im gornje rečenice udahnu još više stvaralačke zagriženosti i hrabrosti.
Regulus – Cose Che Non Esistono:
Postava
Jani Krmac – vokal
Slavko Lebar
Dušan Korbar – gitara
Marjan Lebar – bas gitara
Miro Hodža – bubnjevi
Produkcija
Sašo Kisovec
Popis skladbi
1. Cose Che Non Esistono
2. Lahka izmena
3. Re
4. La Fine
5. Stella Nel Leone
6. Specchio
7. Fenderca
8. Chi Sono
9. Miglore Amico
10. Orient Express
