Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trst (Trieste) / Dom lučkih radnika (Teatro Miela) / Italija
Datum koncerta: 21.11.2013
Broj posjetitelja: 500
Kamelot! Simfonijski power metalci, koji djeluju od 1991. godine, a dolaze iz floridskog grada Tampe, prošle su godine objavili novi studijski album »Silverthorn«! Deseti po redu. I tako je došlo vrijeme za njegovu promociju i po Europi. Kamelot su oduvijek važili za internacionalnu postavu, unatoč tome što je njihov šef Amerikanac Thomas Yougblood. Klavijaturist Oliver Palotai živi u Stuttgartu, a novajlija u ekipi Tommy Karevik, koji je zamijenio dugogodišnjeg vokalista Roya Khana, doma je u Švedskoj. Glazbeni trag power metala opterećen simfonijskim elementima epski bombastičnih razmjera dao je u karijeri nekoliko sjajnih albuma i još više skladbi koje djeluju u korelaciji metalske udarnosti i hipnotički zarazne melodije, bliže europskim nego američkim ušima. Zato Kamelot u Europi imaju konkretnu bazu glazbenih podržavatelja – obožavatelja.
U 2013. metal je sjajniji za još više podžanrovskih oblika nego ikad prije. Letvicu nadmašivanja zvučnih ekstrema »samo-brutalizacije« postavlja iz godine u godinu sve više i više. Power metal je danas tako načelno »ljubav na prvi pogled« ponajprije onih koji tek otkrivaju carstvo metal glazbe. A to je ponajviše mladež stara prosječno 20 godina. Naravno, ima nas tu još nekoliko neumornih pristaša koji smo navučeni na pomp i melodičnu zaraznost okupljenu oko središnje vokalne figure, koja mora obvezno pjevati, a ne grcati!
Kamelot su na ovu turneju poveli dva predbenda, i to norveške Tellus Requiem te nizozemske ReVamp. Tellus Requeim otkazali su nastup u Trstu, tako da je funkcija zagrijavanja publike pred nastup Kamelot ostala isključivo na ReVamp. Oni su neka vrsta nastavka glazbene ostavštine sastava After Forever. U postavi obitava jedna od najimpozantnijih ženskih vokalnih figura kad god se povede razgovor o simfonijskim power metal sastavima. Floor Jansen.
Bend je izašao na pozornicu dupkom pune dvorane Teatro Miela negdje oko devet sati i predstavio svoj drugi studijski album naslovljen »Wild Card«, izdan ovog kolovoza kod Nuclear Blast Records. Nevjerojatno je bilo spoznati da je lijep dio publike nagurane u prednjim redovima vješto vladao stihovima i pratio Floor na svakom njezinu koraku. Ni pjevačica nije skrivala oduševljenje pozitivnim reakcijama publike. Tako je nekoliko puta prepustila mikrofon kar publici! Tri četvrt sata rutinske izvedbe, u kojoj su bili jasno vidljivi iskustvo i samouvjerena snaga čvrste dinamične figure Floor Jansen, koja je naravno privlačila glavninu pozornosti.
Zvuk za predbend prokleto dobar! Za tonskim pultom bdio je nad zvukom »presvijetli« Achim Koehler, jedan od najboljih zvučnih inženjera trenutačno u Europi kad je riječ o produkciji heavy metal glazbe. Čvrst i sipeći rifovski zid obiju gitara, malo slabije čujne klavijature, pouzdana i čvrsta ritam sekcija. Naravno, prije svega, kao što je već spomenuto, dotjerana igra te suverena vokalna pojava izuzetne Floor Jansen.
Naravno, svi su ipak došli na Kamelot. Koncert je bio rasprodan već kojih tri tjedna prije. Otvorili su čak i gornji balkon. Štoviše. Maknuli su sjedala u parteru i tako dobili dragocjen prostor za stajanje. Atmosfera je bila izvanredna. Nisam prvi put posjetio koji od koncerata u dvorani Teatro Miela, ali gotovo sa sigurnošću mogu potvrditi da takvog metalskog praznika u toj dvorani još nije bilo. A izniman odaziv širom otvara vrata budućoj organizaciji ovakvih metal spektakala, što znači da će u budućnosti na svoje doći i hrpa slovenskih ljubitelja metal glazbe.
Kamelot su udarili pred publiku s nasilnom koračnicom nove ploče »Silverthorn« zvanom Thorn. Narod u zrak! Talijanski temperament preplavio je prizorište i od prvog do posljednjeg trenutka koncerta publika je fanatično nosila na krilima svoje heroje. Nevjerojatna je strast talijanske publike, kao i predanost u ovom slučaju. Skovali su čak i navijačku pjesmu – prepoznatljiv napjev nogometnih stadiona, naravno prilagođen opjevavanju dolaska »veličanstvenih« Kamelot u Trst! Karevik se kao novi vođa »Kamelot teatra« pokazao suverenom zamjenom za nedostajućeg Roya Khana, koji je zbog iscrpljenosti odlučio trajno napustiti skupinu 2012. Ulja na vatru dolila je ubrzo na početku i Ghost Opera, iznimno vrućkast početak nastupa, a na nekoliko trenutaka prekinuo ga je šef skupine Thomas Youngblod, koji je tom prilikom uvodno pozdravio publiku. U duet s Tommyjem Karevikom u skladbi The Great Pandemonium prikrada se prateća pjevačica Alissa White-Gluz, dakle najljepši dio cijelog pogleda na pozornicu! Bend je održavao izvanrednu atmosferu izdašnim oslanjanjem na svoj klasični repertoar, koji je do danas naravno među obožavateljima posve ponarodio. Izniman je bio doživljaj suradnje publike i skupine. Pjevanje stihova, poznavanje svake skladbe. A salve oduševljenja nad najavom balade Don’t You Cry nikako nisu htjele jenjavati. Kareviku je publika jela iz ruke. Na sredini je bend lagano predahnuo, povukao se iza pozornice, a kraću solo točku u tim je trenucima na bubnjevima priložio divlji Casey Drillo.
Šou teatar preko svih granica! Režija. Sve je na pedalj proračunano. Sav pomp, svaka sekunda nastupa. Sve je jedan veliki teatar. I kad utvrdiš da je uz svu tu profesionalno usklađenu »estetiku« prisutan i konkretan dosje korištenja matrica, onda ti ta »plastika« može pokvariti zdrav okus. Da. Bas gitara i gitara. Čudila je već činjenica da su gitare predbenda zvučale dinamičnije i življe od gitare Thomasa Youngblooda u nastavku. Klavijature su u prvoj trećini koncerta bile odlučno potisnute u pozadinu. Nije se ništa čulo što to radi »tamo negdje u pozadini« Oliver Palotai. U nastavku su tu karakteristiku popravili. No cijeli zvuk tijekom nastupa skupine nije bio optimalan. Rifovi su djelovali zamućeno, zaprljano. Mogu reći da nije »disalo« kako bi trebalo. To nikako ne čudi ako se skrivaš iza matrice.
Da dojam nije pokvarila uporaba matrica, čovjek bi rekao da je riječ o nezaboravnoj heavy metal veselici, na kojoj svi zakleti čvrstim zvukovima metal distorzije za ugodu svoje duše ne bi tražili ništa više. No ostao je tračak gorkog priokusa. Unatoč činjenici da je Karevik suvereno popunio Khanove cipele i da je »Silverthorn« odličan studijski domet, vrijedan umjetničkog nasljedstva tradicije svih prošlih Kamelot djela, koja je obilježio izvrsni Khanov vokal. Dodatno uskoči u duet s Tommyjem još jednom čarobna Floor za izvedbu skladbe The Haunting, a bend dovodi predstavu na sam vrhunac u nastavku izvedbom dviju iznimno željenih Kamelot klasika, i to Karma te, očekivano, završna March Of Mephisto (s Alissom i Tommyjem u duetu). Publika je bila vidljivo oduševljena. I oduševljenje nije jenjavalo. Još dugo nakon koncerta ne. Na kraju krajeva, bez obzira na nepotrebno uzetu dozu “plastike”, bitno je da je većina otišla kući zadovoljnih lica, punih vedrine i radosti u srcima, zar ne?
Setlista
KAMELOT:
1. Torn
2. Ghost Opera
3. The Great Pandemonium
4. The Human Stain
5. Soul Society
6. Song for Jolee
7. Veritas
8. Center of the Universe
9. Sacrimony (Angel of Afterlife)
10. When the Lights are Down
11. Rule the World
12. My Confession
13. Keyboard and Drum Performance
14. Forever
—dodatak—
15. Bass Solo
16. The Haunting (Somewhere in Time)
17. Karma
18. March of Mephisto
Continuum (taped outro)
REVAMP:
1. The Anatomy of a Nervous Breakdown: On the Sideline
2. The Anatomy of a Nervous Breakdown: The Limbic System
3. Head Up High
4. Wild Card
5. Sweet Curse
6. In Sickness ‘Till Death Do Us Part: Disdain
7. The Anatomy of a Nervous Breakdown: Neurasthenia
8. In Sickness ‘Till Death Do Us Part: Disgraced
9. Wolf and Dog
Galerija slika
