Svijet glamura
Autor: Urban Bolta
Izvođač: Hladno pivo
Izdavač: Menart Records
Izdanje: 2011
Trajanje: 42:56
Ocjena: 3/5
Priča o Hladnom pivu uspješna je priča o malom punk bendu koji se teškim radom popeo na sam Olimp ne samo Hrvatske, nego i šire, “jugoslavenske” rock scene. Nakon što se činilo da su postigli sve što se postići može, dogodio se iznimno uspješan album “Knjiga žalbe” (2007) i koncert na zagrebačkom Jarunu. U rujnu 2008. u stilu naše Siddharte napunili su jedno od najvećih koncertnih prostora u Hrvatskoj i dokazali da ni radikalniji zvuk na radiovalovima ne znači nužno stalno prosjačenje po malim, smrdljivim beznadnim rupama od klubova. Sjećam se kako su početkom tisućljeća svirali po skučenim klubovima na Metelkovi, a na krilima uspjeha prije tri godine aktualni su album promovirali u neusporedivo većim Križankama. Hladno pivo postali su divovi glazbene scene naših prostora i u tom ih je smislu čekao možda čak i najzahtjevniji zadatak u njihovoj već više od dvadesetogodišnjoj karijeri: snimiti album koji će opravdati novostečeni ugled i zadovoljiti šarolik spektar njihovih slušatelja.
Zaustavimo se načas kod simbola koji na nas utječu još prije nego što ubacimo ploču u uređaj. Naziv albuma “Svijet glamura” posretno obuhvaća posljednje razdoblje, kada su se članovi grupe kao rock zvijezde počeli pojavljivati u raznim žutim medijima uz bok Petru Grašu i ostalim kalibrima “vrhunca” hrvatske estrade. Nove promotivne fotografije na kojima su našminkani u klaunove i naslovnica u cirkuskom stilu sarkastično pogađaju u sridu i govore što članovi Hladnog piva misle o samoproglašenom najvišem sloju hrvatskog društva.
No tu se mjera sarkazma i završava. Lirika, odnosno tekstualna komponenta Miletovih tekstova bila je u prošlosti jedan od najjačih elemenata glazbe Hladnog piva, ali ovaj će put vjerne sljedbenike grupe ostaviti hladnima. U vrijeme kada je život za prosječnog čovjeka zbog teških društvenih prilika na svim područjima sve teži, zaobilazi se teme na kojima bi Hladno Pivo trebalo na svoj način izravno provocirati ili barem sarkastično upozoravati na svakodnevne trulosti i nepravde sustava. I izražajno i glazbeno “Svijet glamura” ruku pod ruku je krenuo u prijateljevanje s glazbenim valovima i ni pod koju cijenu nije želio zamjeriti se općoj publici, navikloj na MTV-jevsku glazbu upitnog sadržaja. Provokativnost i oštrina ustupile su mjesto promišljenoj zrelosti, zbog čega bi se Hladno Pivo u tom segmentu moglo usporediti s našim, jednako ublaženim Nieta.
“Svijet glamura” treći je i završni dio trilogije koju čine još prethodni albumi “Šamar” (2003) i “Knjiga žalbe”, trilogija dakle obuhvaća razdoblje u kojem su dečki iz Gajnice postali dio hrvatske svakodnevice. Album glazbeno slijedi nasljeđe trilogije i obuhvaća cijelu paletu utjecaja iz različitih vjetrova koji računaju na dopadljivost što šireg kruga ljubitelja glazbe. Svoj je račun pri stvaranju albuma prijaznog radijskim ušima imao i producent Edi Cukerić, koji je svoj posao odradio odlično. Snažne bas linije, naglašene granice među instrumentima i uglačan zvuk prate moderne smjernice popularne glazbe. Punkerski napadi poput Cirkusa (Šamar) prošlost su, blagi punkrockerski zvuk oprezno udara već uvodnom, naslovnom skladbom albuma. Jasno, ni ovaj put nije prošlo bez balada poput Fotoaparat ili Može, u kojima Hladno pivo ulaže u akustične pasaže i šarmantnu pjevnost svojih stihova. Glasniju opoziciju čini komad Evo mene na ručku, jedina konkretnije začinjena poskočica koja doista potrese slušateljeve bubnjiće. Osim osnovnih rockerskih instrumenata, Hrvati se za dopunu zvučne slike okreću i upotrebi Stipeove trube, a primjerice u skladbama Lift i Slobodni pad i Dedinih sintesajzera, koji su se kao odlično ambijentalno sredstvo pokazali već na prethodniku “Knjiga Žalbe”. Upravo motivom s tog albuma počinje i zasanjana pjesma Kirbaj i kotlovina, u kojoj Hladno pivo stihom “večeras Hladno pivo, sutra Severina” zaključuje da su postali ciljna meta estradne publike, koja se počela pojavljivati i na njihovim koncertima te time pokazivati svoju umišljenu vrijednost. Nažalost, album ne nudi intenzivne glazbene doživljaje jer su sve skladbe rađene po istom kalupu, neke mjestimice djeluju čak kao tipični “fileri” i našle su se na albumu samo radi popunjavanja standardne satnice.
Sedmi studijski album Hladnog piva profesionalno je dorađen proizvod, ali nažalost previše predvidljiv i izrazito podređen tržišnom uspjehu i radijskim valovima. Ne treba sumnjati da će doživjeti prodajni uspjeh i iznjedriti nekoliko hitova, no ipak udaljavanje od prepoznatljivih elemenata njihove glazbe nije korak koji bi višegodišnji obožavatelji grupe prihvatili raširenih ruku. I ne, nisam još jedan konzervativac koji bi najradije vidio da se od vremena “Džinovskog” ništa nije promijenilo, ali treba pogledati istini u oči i priznati da je upravo njuškanje za zelenašima Hladno pivo usmjerilo s puta kojim su hodali dugi niz godina.
Postava
Milan Kekin – Mile – vokal
Zoran Subošić – Zoki – gitara
Stipe Mađor-Božinović – truba
Milko Kiš – Deda – klavijature, sintesajzer
Krešimir Šokec – Šoki – bas gitara
Mladen Subošić – Suba- bubnjevi
Produkcija
Edi Cukerić
Popis skladbi
01. Svijet glamura
02. Ima da te lajkam
03. Fotoaparat
04. Premali grad
05. Evo mene na ručku
06. Pravo ja
07. Kirbaj i kotlovina
08. Može
09. Lift
10. Bilo koji broj – SURF (bitch boys)
11. Slobodni pad
12. Ezoterija