Tales of the Weird
Autor: Rok Klemše
Izvođač: Paradox
Izdavač: AFM Records
Izdanje: year_month
Trajanje: 54:58
Ocjena: 4.5/5
Charly Steinhauer je bez sumnje jedna od najuporniji figura njemačke metal scene. Charly je 1986. osnovao thrash metal sastav Paradox, koji je na sebe ozbiljnije skrenuo pažnju već svojom prvom pločom Product of Imagination (1987), a još uspješnije nezaboravnom kultnom thrash klasikom Heresy (1989). Melodičan vokal, tehnički pristup i obilje sola Paradox su, više nego agresivnosti njemačke svete thrash trojke Destruction, Kreator i Sodom, približili Bay Area thrash metalu, no i Paradox je, kao i mnoge suvremenike, krajem osamdesetih zadesila prerana smrt. Ali Charly se 2000. vratio i s tri izdana albuma dokazao da je energija Paradoxa besmrtna. Album Tales of the Weird, izdan u posljednjim danima prošle godine, to samo potvrđuje!
Zvuk grmljavine na početku naslovne skladbe više nego primjeren je početak albuma, jer nas nakon njegova završetka Paradox bacaju u gotovo sat dug vihor monstruoznih rifova i impresivnih sola. Glavna odlika sastava od početka je melodičan pristup thrash metalu, što Paradoxu daje blagi okus power metala, ponajviše zbog obilne dvostruke igre dah oduzimajućih gitarskih linija. Ni ovaj put nije drukčije, samo što je kompleksna rifaža i tehničko soliranje još nadograđeno, jer je Steinhauser na Tales of the Weird dobio vjerojatno najboljeg gitarističkog partnera u cijeloj karijeri sastava. Christian Muenzner (Obscura, Spawn of Possession, Necrophagist) je, baš kao Marty Friedman 1990. u Megadethu, u Paradox udahnuo novi život. Ne da je prethodnim pločama Electrify i Riot Squad nešto nedostajalo, ali ovako dobro Nijemci nisu zvučali još od Heresy! Muenznerovi prsti u Paradox su donijeli kidajuća sola koja ubijaju od prvog do zadnjeg komada. Shreddanju, sweepanju i nadzvučnoj brzini nema kraja, a Christianu uspijeva sa svakim solom ispisati novu, drukčiju priču. Fuzija melodičnih gitarskih i vokalnih linija s agresivnim i brzim thrashom opet je savršena, a Charly je zarazno melodičnim vokalom u stilu Davea Whitea (Heathen) i mladog Jamesa Hetfielda opet do srži uvjerljiv i pobjednički. Bend ovaj put nevjerojatno dobro djeluje i u duljim, progresivnije obojenim skladbama (Tales of the Weird, Fragile Alliance, Brainwashed) i u jednostavnijim, »straight-to-the-point« speed/thrash metal rušilicama (Brutalized, The Downward Spiral). Oba »tipa« Paradox uspijevaju zahvaljujući baroknom zvučnom zidu, plejadi rifova i moćnim gitarskim harmonijama stvoriti epsku atmosferu koja prožima Tales of the Weird od prvih sekundi. Tome dosta pridonosi živ i istaknut bas, čije dinamično i razigrano rokanje lijepo nadopunjuje i popunjava gitarske linije, a i bubnjevi svoj posao odrađuju solidno, iako se u genijalnoj igri beskrajnih gitarskih eksplozija pomalo izgube. Snažna produkcija, koja svakom dijelu Paradoxa daje dovoljno prostora da zasja u svoj svojoj veličini, posljednji je čimbenik koji Tales of the Weird postavlja na pijedestal najboljih izdanja prošle godine.
Paradox je s Tales of the Weird uspio ponovno, nakon reformacije već četvrti put zaredom. Album briljantno spaja tehničku vratolomnost Heresyja s iskonskom thrash agresijom Riot Squada i uz Dark Roots of the Earth vjerojatno je najbolja thrash ploča 2012. Možda mu se može zamjeriti samo za koju minutu predugo trajanje i jedna ili dvije skladbe koje ostalima ne sežu do koljena, ali i taj »nedostatak« uz ostale odlike albuma blijedi u ništa. Charly Steinhauser očito ne poznaje zaustavljanje, nadajmo se da njegova nedavno preboljela operacija srca neće zaustaviti ni povratak Paradoxa na pozornice.
Postava
Charly Steinhauer – vokal, gitara
Christian Muenzner – solo gitara
Daniel Buld – bubnjevi
Olly Keller – bas
Produkcija
V. Santura
Popis skladbi
1. Tales of the Wierd
2. Day of Judgement
3. Brutalized
4. Fragile Alliance
5. Escalation
6. Brainwashed
7. Slashdead
8. Zeitgeist
9. The Downward Spiral
10. A Light in the Black (japonski bonus)