TangoApasionada

Izvođač: Zornik, Vesna
Izdavač: Celinka
Izdanje: 2012
Trajanje: 38:32
Ocjena: 4.5/5

Iako s malim zakašnjenjem, ipak. Ovaj uradak nedvojbeno zaslužuje svu pozornost. Riječ je o sudaru standarda tanga, točnije argentinskog tanga, s europskim prihvaćanjem i doživljajem tog žanra. Pa odakle bi drugdje mogla stići ideja za nešto takvo nego baš iz Slovenije? Vesna Zornik, koju svi znamo kao pjevačku domaće neukalupljene folk postave Katalena, odlučila se na iznimno hrabar potez, koji je uz prave, istančane, oprezne i prije svega inteligentne aranžerske  zahvate ispratio na put samostalni studijski album »TangoApasionada«. Riječ je dakle o albumu  prearažiranih standarda tanga, koji se sada sjaje u osebujnom glazbenom ruhu, a vodilja im je prepoznatljivi vokalni pečat Vesne Zornik.

Zadatak prelijevanja svih ideja koje su odjekivale u Vesninoj glavi nije bio lak. Ime Aldo Ivančič ime je koje je trenutačno možda najveći majstor elektroničke zvučne produkcije u Sloveniji. To se ime samo od sebe nameće u ulozi idealnog spasitelja na albumu »TangoApasionada«. Rezultat rada osebujan je spomenik slovenskom prihvaćanju poante tanga, koji je prije svega ogledalo Vesnine srčane pripadnosti žanru, njezinih bogatih iskustava stečenih suradnjom u raznim projektima i s različitim umjetnicima na slovenskom prostoru, kao i u matičnoj postavi Katalena. I naposljetku, a prije svega, treba vratiti film unatrag, kad je Vesna već provjereno koketirala s naslijeđem tanga. To je dokumentirano u obradi skladbe A Las Cinco De La Tarde za predstavu Don Kihot, koja je našla mjesto i na albumu »TangoApasionada«. Riječ je dakle o novom razvojnom koraku Vesnine umjetničke duše, koji je odmjeren posve prirodno.

Središte cijelog svemira »TangoApasionada« je dakle nastup Vesne Zornik. Očito se u odabranoj ulozi osjeća izvrsno. U dahu kabaretnog šansona Vesna vodi slušatelja, u sjaju sofisticiranog vokalnog poskakivanja osjećajne razdražljivosti i drhtave milujuće mimikrije slatko-gorkog iskušavanja ranjivosti srca do osjećaja zaljubljenosti, kroz album »TangoApasionada«, suvereno lagano, a njezina punokrvno osjećajna interpretacija ostavlja slušatelju duboko opipljiv dojam, sažeto napunjen prelijevanjem iskreno podastrtih emocija u stihovima. Južnoamerički je temperament poslovično vruć. Nikakva novost, zar ne? Tekstovi su dakle usmjereni isključivo prema srčanoj boli i ne podnose racionalizirane izljeve. Ispijanju opojnog eliksira iz čaše opterećene valovitom žarkošću osjetilnog erotizma dakle nećete moći pobjeći. Vesna je izvrsna u stupnjevanju dramskog elementa kroz stihove, koje slika s preširokom dozom strastvene dinamike . Što da se kaže. Španjolski jezik u tom je pogledu njezinoj interpretaciji naprosto skrojen po mjeri. Tango De Lengue primjer je optimalnog albumskog suživota Vesnine vokalne strasti, španjolskog jezika i tango melosa.

Među svim skladbama najmanje uvjerljivo zvuči aranžman za skladbu Libetango – za izvornik »crne antilope« Grace Jones. Obrada ni u čemu nije loša, naprotiv. Zadržava slikovitost i uvjerljivost uratka. No upotreba engleskog jezika u toj se skladbi ne veže tako intenzivno u žanrovski spoj tango glazbe kao u ostalim točkama albuma »TangoApasionada«, koje vodi španjolski.

S jedne strane, elektronski prizvuk koji se druži sa slatko izvirućim ritmovima vrućeg latino temperamenta smisleno se veže uz prošle eksperimente skupina poput Gotan Project pa čak i Portishead (recimo skladba tipa Glory Box – pogotovo ako skladbi oduzmeš distorziranu gitarsku zvuk u refrenu), ali to je samo daleka paralela, koja je ipak dovoljno istaknuta da u albumu »TangoApasionada« zna probuditi zanimanje i kod ljubitelja spomenutih skupina. Produkcija Alda Ivančiča, koja uključuje i ukrašavanje dodatnim programskim uzorcima (Noche Transfigurada), tu doskočicu produbljuje kroz cijeli album. Pritom su »mali trikovi« velikih majstora, kao što je među ostalim podlaganje osnovnog ritma podritmičnim zvučnim djelovanjem oponašanja zvuka kastanjeta (Noche Transfigurada), iznimno dobrodošli potezi koje majstor Ivančič vješto implementira u aranžmansku zamisao pojedinih točaka. Spomenuti (izlazni) »elektronski« prizvuk produkcije, koji se u velikoj mjeri oslanja na uporabu programskih uzoraka i klavijaturnu pratnju, u odabranim je melodijama odlično vezan uz Vesnin vokal, često stvara osjećaj pop zaraznosti, zato je u ovom slučaju riječ o lako dostupnom albumu koji bi svojom srčanošću trebao zadobiti naklonost šire glazbene mase (barem) u Sloveniji.

Por Una Cabeza u prijelaznom napjevu, koji vodi refren natrag do kitice, nudi moguće doskočice aranžerskih rješenja s glazbenom podlogom melodrama španjolske filmske produkcije, što ne skriva ni u nastavku albuma nježni melankolični patos dijaloga violine i Vesninog vokala u skladbi Vuelvo Al Sur. Srednji instrumentalni dio ritmički je podložen programskim uzorkom koji budi osjećaje kao da je u tango formu udahnuo starodavne »1983-84« zvučne trikove Depeche Mode, no to naravno ne stupa u prvi plan jer mu primat uzima solo violine, koji spomenuti zvučni učinak »prikriva«. U toj se skladbi u samoj kitici nalazi više prostora i za gitaru, koja tako kontrastno naglašava ritmičku figuru skladbe, a dodatni gitarski instrumenti (u zvučnoj slici u pozadini prikriveni »vah-vah solizmi«) iznimno poželjno nadograđuju dinamički razvoj same skladbe, kao i albuma. Klasicizam tango škole na albumu je u najvećoj mjeri sačuvan upravo u završnoj skladbi albuma, već spomenutoj A Las Cinco De La Tarde, koja je navodno starijeg podrijetla. Ona posjeduje najviše organskog tena u dijalogu instrumenata na relaciji usporene forme ritma i vodećeg aranžmana za klavir, koji se maksimalno razbuja kroz skladbu. Ta je skladba zbog svoje supstancije zato namjerno postavljena na kraj albuma.

»TangoApasionada« jedinstven je dokument. On simbolički sažima reaktivnu gipkost samog odgovaranja intelekta glazbene umjetnosti u slovenskom (a time i u širem europskom) prostoru na fenomen naslijeđa argentinskog tanga, koji na taj način doživljava osebujan i neponovljiv oblik na  europskom tlu. I ovaj uradak dokazuje da je slovenski glazbeni intelekt vrlo širok, a njegove reakcije na izvornu poruku tanga vrlo gipke. Vesni je uz društvo uspjelo oblik tanga podastrijeti na izrazito uvjerljiv način, novo i drukčije. U takvom glazbenom ruhu ta forma zvuči svježe, posebno, jedinstveno. Središnje smještena izvrsna vokalna kolizija Vesne s jezgrom tango glazbe pak ne bi nosila takve posebnosti da Vesni u studiju nisu pri ruci bili izvrsni i iskusni glazbenici koji su s Vesnom već surađivali u prošlosti. Među njima se osobito ističe doprinos istančane budnosti Alda Ivančiča.

U tom smislu nadajmo se da se Vesna kod sličnih pothvata ubuduće neće zaustaviti i da će »TangoApasionada« dobiti svojeg (karakterno bliskog) nasljednika. Prostora za ovakvo izazovno milovanje ušiju mnoštva naime ostaje još napretek. Pogotovo ako pomislimo da žanrovske provalije između portugalskog fada, kakvog trenutačno na planetarnoj pozornici sažima vruća Mariza, nisu više tako udaljene. Naravno, ovdje je riječ o potencijalnim opcijskim natuknicama. Tko zna, možda se srčana širina u ljubavi prema općoj planetarnoj glazbenoj folklori Vesne Zornik sa sljedećim uratkom zaustavi baš tamo.

Postava

Vesna Zornik – vokal
Aldo Ivančič – programiranje ritmova
Ana Duša – prateći vokal
Andraž Mazi – gitare, banjo, dobro, pedal steel
Erik Marenče – klavijature
Metod Banko – prateći vokal
Nikola Matošič – kontrabas

SURADNICI:
Adonai Meru – vokal
Boštjan Gombač – truba, vokal
Davor Herceg – klavir
Marko Turšič – drugi kontrabas
Oksana Pečeny – violina
Polona Janežič – ploski
Ricardo Delgado – drugi kontrabas

Produkcija

Aldo Ivančič

Popis skladbi