Talijanski gitarist Matt Filippini velikopotezno o svom djetetu Moonstone Project, radu s legendar
Datum intervjua: 07.02.2007.
Ambiciozni talijanski gitarist Mateo “Matt” Filippini, čovjek koji je prošle godine objavio svoj samostalni studijski Moonstone Project prvijenac naslovljen “Time To Take a Stand” (RockLine recenzija TU), poznat je po suradnji s brojnim zvučnim imenima rock glazbe, koja su kroz sedamdesete suoblikovala “rock” i čije doprinose možemo naći i na spomenutom Filippinijevom albumu. Frajer se u veljači 2007. predstavio na pozornici s legendarnim bubnjarom Ianom Paiceom (Deep Purple) – reportažu s koncerta u Trevisu (Italija) pročitaj TU, nakon čega je uslijedila talijanska turneja s House Of Lords, a ovih se dana sprema za novu turneju na kojoj će na svojim koncertnim nastupima ugostiti još jednog “Purplemana”, velikog Glenna Hughesa.
RockLine: Zdravo Matt, kako si?
Matt: “Odlično Aleš! Lijepo je imati prijatelja u Sloveniji. 2003. sam posjetio Ljubljanu, stvarno mi se sviđa Ljubljana.”
RockLine: Sigurno si u 100% radnom pogonu. Pišeš novu ploču, stalni koncerti?
Matt: “Istina je. Trenutno imam posla preko glave, ali veselim se svemu što dolazi. Zapravo nije bila prava turneja s Ianom Paiceom, nego samo skup od pet koncerata. Nakon toga je krajem veljače uslijedilo 7 koncerata koje smo otvarali prije nastupa House Of Lords. Sada, sredinom svibnja, na koncertima moje grupe Moonstone Project gostuje Glenn Hughes. Ostatak ove godine posvetit ću radu na novom Moonstone Project albumu, drugom po redu. Jako bih volio, između ostalog, nastupati i u drugim državama, a ne samo u Italiji.”
RockLine: U tvojoj glazbi mogu se naslutiti korijeni koji sežu u klasični heavy/hard rock s osjetnim utjecajima bluesa na svakom koraku. Koji su najveći glazbeni utjecaji kroz koje si oblikovao vlastiti glazbeni izraz i pristup glazbi kao izvođač – glazbenik?
Matt: “Blues je sve što radim! Nisam moderni rock gitarist, inspiraciju crpim od gitarista kao što su Paul Kossof, Jimmy Page, Jimi Hendrix…. Odrastao sam na 60’s/70’s klasičnom hard rocku, uz grupe kao što su Free i Led Zeppelin. Na taj način i komponiram glazbu, inspiriran britanskim bluesy hard rockom!”
RockLine: Gdje počinje tvoj glazbeni put?
Matt: “Svirao sam u mnogim lokalnim grupama, ali ni s jednom od njih nije bilo odlučnog proboja naprijed. Nikad nisam bio studijski gitarist, nisam dovoljno dobar za tako nešto, he, he, he! Uvijek sam tražio ozbiljne ljude za rad u ozbiljnim grupama, ali s vremenom shvatiš da u 99% slučajeva imaš posla s tupanima…. Zato sam ozbiljno počeo razmišljati o solo karijeri i tako se dogodio Moonstone Project.”
RockLine: Kakvu opremu koristiš?
Matt: “Od gitara uglavnom Fender Stratocaster i pojačala Mashall JCM 800. Volim “stratokastere”, kao da su stvoreni za mene. Uz to se služim i ručno izrađenim gitarama talijanske tvrtke Jim Reed, koju i službeno zastupam.”
RockLine: Tvoj gitarist br. 1?
Matt: “Bez sumnje Hendrix! On je sve započeo!”
RockLine: Matt, sigurno si jedan od onih rijetkih sretnika koji su dobili priliku surađivati s velikim imenima rocka kao što su Ian Paice, Eric Bloom, Steve Walsh Glenn Hughes, Graham Bonnet, Kelly Keeling, James Christian, Carmine Appice i Paul Shortino. Svi ti ljudi dali su svoj doprinos na prvijencu Moonstone Project. Je li te koštalo puno truda da ih “zbubnjaš” zajedno?
Matt: “Da! Trebalo je puno truda! Ekonomskog i fizičkog. Nisam bogataš i glazba nije jedino čime bih se prehranjivao. Svi ti ljudi koje si gore nabrojao, znaš… ne zadovoljava ih to što im se sviđa materijal koji im nudiš, nego zahtijevaju i plaću za svoj rad. Za sve to moram se pobrinuti sam. Ali nikako ne žalim. Daleko od toga! Sretan sam i počašćen radom koji je objedinjen na mom prvom Moonstone Project albumu “Time To Take A Stand”, ne računajući izdavačku kuću Majestic Records, koja je bila jedina greška koju sam napravio kad sam se odlučio za suradnju s tom kućom. Ti si prvi kome to uopće govorim. Izdavačke kuće su sranje! Mi umjetnici radimo kao ludi na svakom albumu, a u izdavačkim kućama boravi šačica potpuno nezainteresiranih budala. Neka idu do vraga!”
RockLine: Reci nam nešto više o Moonstone Project, koja je bila glavna svrha stvaranja projekta?
Matt: “Ovaj opus tretiram kao da mi je sin! Volim ga. Glavni razlog i svrha zbog koje sam ga se prihvatio jest to da sam na taj način mogao djelovati i stvarati potpuno samostalno, bez pritisaka. Pa, druga, možda umjetnička svrha ovog opusa, jest ponovno okupljanje Paicea i Hughesa nakon gotovo 30 godina!”
RockLine: Tebi kao redatelju i kreatoru, bolje rečeno voditelju ovog projekta, sigurno nije bilo lako kroćiti sve te jake egoe u studiju. Posjeduješ li možda neki poseban urođeni dar uspješnog vođe?
Matt: “Ja sam osoba koja ima jak ego kad to želi. Mogu ti ipak zajamčiti da je rad sa svim tim ljudima bio izuzetno zadovoljstvo, bio je fantastičan. Svi su se podredili cilju projekta, a ne zadovoljenju svojih egoa. A to je bit! Svi su pristupili strogo profesionalno. Najteži posao od svega bila je koordinacija snimanja samog materijala u studiju.”
RockLine: Očito si imao potpuno jasnu viziju što želiš postići s Moonstone Project?
Matt: “Nikad ne znaš što možeš očekivati od nekog albuma. Ponekad napišem neku skladbu, snimim demo u svom kućnom studiju, a konačni rezultat je u većini slučajeva potpuno drukčiji. U slučaju Moonstone Project dogodilo se npr. da su neki gostujući glazbenici vratili izmijenjene tekstove pojedinih pjesama, pa i melodija. To je bila vrlo neugodna stvar. Jer oboje je krv glazbe, a nije pametno miješati je s drugom krvlju!”
RockLine: Gdje si našao inspiraciju za naslov albuma “Time To Take A Stand”?
Matt: “Snažan naslov, zar ne? Zaista snažan. Moj koproducent Max predložio mi ga je. Neke noći kad smo radili u studiju. Činio mi se vrlo dobrim prijedlogom.”
RockLine: Na omotu “Time To Take A Stand” prikazan je indijanski talisman ili nekakva kristalna kugla. Naslanjaju li se tvoji glazbeni aspekti i na duhovne?
Matt: “Jako mi se sviđa omot. Djeluje misteriozno! Inače sam na osobnoj razini zaista povezan s duhovnošću… Znam da je svatko od nas ovdje s posebnom, samo za njega izabranom misijom i da su nam dodijeljene uloge. Što se moje osobnosti tiče, trudim se biti dobar čovjek, njegovati poštovanje prema drugim ljudima, prema prirodi i hraniti svoj glazbeni dar. Jednom mi je neki čovjek rekao da je bio sretan jer je mogao slušati moje pjesme… To je krasno, dakle nosim dar. I svakim se danom trudim biti još bolji čovjek.”
RockLine: Tko je za tebe Ian Paice? Jeste li ti i Ian Paice ikada prije svirali zajedno?
Matt: “Volim Iana. On je kao moj drugi otac! Legenda je rocka, a tako vrlo, vrlo skromna osoba. Potpuno smo iskreni jedan prema drugome. Uvijek si kažemo baš sve, i loše stvari. U poštenju je ključ. Bez obzira na to što je glazbeni posao hrpa sranja, s vremena na vrijeme dogodi se da naletiš na nekog “Paicea”. Proteklih godina svirali smo zajedno na priličnom broju koncerata. Svaki koncertni nastup s njim potpuno je nova priča. Dogodi se da nam ponekad jako dođe izvesti kakav “jam” i tada osjetim magiju među nama. Nismo savršena grupa! Ne vježbamo, samo nastupamo na pozornicama i ljudi nas osjete i uživaju. Istina je, s vremena na vrijeme odsviramo i neki loš koncert, ali sve je cijelo vrijeme povezano s puno zabave!”
RockLine: U Matt Filippini Band, koji je koncertirao s Ianom Paiceom u veljači ove godine, doveo si dva izvrsna talijanska pjevača. Prvi među njima je Roberto Tiranti iz progresivne metal postave Labyrinth, a drugi, koji svira i klavijature, jest Alessandro Del Vecchio iz postave Edge Of Forever. Zašto si se odlučio imati dva glavna vokala u postavi?
Matt: “Roberto & Alessandro su dva moja velika prijatelja, stvarno ih volim! Ne znam, jednostavno se dogodilo da imam obojicu u grupi. Smatram da njihovi vokali odlično surađuju međusobno. Robertov je vokal viši i čišći, a Alessandrov više “bluesy”. Užitak je surađivati s njima!”
RockLine: Na koncertima s Ianom Paiceom niste izvodili Moonstone Project pjesme. Zašto?
Matt: “Obično s Paiceyem ne sviramo Moonstone skladbe. Teže ih pamti, ponekad se ne sjeća ni Deep Purple pjesama. Moonstone pjesme ćemo definitivno svirati s Glennom Hughesom.”
RockLine: A što je s tvojim basistom?
Matt: “Nik Mazzuconi, to je jedan od najboljih basista u Italiji. Ian Paice ga izuzetno voli, često udare kakav unakrsni solo između bubnjeva i bas gitare kad su zajedno na pozornici!”
RockLine: A tko je svirao bubnjeve kad ste otvarali koncerte po Italiji krajem veljače ove godine, kao Moontone Project, pred House Of Lords?
Matt: “Postava je ostala praktički nepromijenjena, samo što je Alex Mori zamijenio Iana Paicea. Riječ je o mladom talentiranom bubnjaru koji je odsvirao bubnjeve za 5 skladbi na albumu “Time To Take A Stand”. Na turneji s House Of Lords svirali smo sedam skladbi s tog albuma, set listu smo prilagođavali svake večeri posebno. Skladbama smo često dodavali razvučene solaže, bilo je izuzetno zabavno!”
RockLine: Kako ste se ti i Glenn Hughes našli da ti se pridruži na ovogodišnjoj svibanjskoj turneji?
Matt: “Vau, stvarno nestrpljivo iščekujem nadolazeće koncertne nastupe s njim. Glenn je otpjevao glavni vokal u dvije skladbe na prvijencu Moonstone Project. Poslije smo jednom prilikom razgovarali o tome da bismo možda mogli odsvirati koji koncert zajedno, kad Hughes pronađe malo slobodnog vremena. Pa, to se sad događa.”
RockLine: Hoće li Glenn Hughes pjevati cijeli koncertni nastup Moonstone Project ili će se pojaviti kao posebni gost samo tijekom koncerta, za izvedbu pojedinih skladbi?
Matt: “Glenn će s nama gostovati otprilike sat vremena.”
RockLine: Možemo li ovom prilikom očekivati obrade grupa Trapeze, Black Sabbath i Deep Purple Mk. III?
Matt: “Da. Puno Deep Purple i nešto Trapeze te naravno nešto od Moonstone. Isto tako još tražimo mogućnost da izvedemo potpuno akustični koncert. Ti će koncerti biti posebni, opuštajući,….”
RockLine: Za to vrijeme napreduje i rad na tvom novom Moonstone Project studijskom albumu. Reci nam nešto više o tome. Ima li na vidiku novih glazbenih smjerova u odnosu na prvijenac?
Matt: “Već imamo 6 posve novih skladbi… i sve razbijaju!!! Zaista strastvene skladbe, u potpuno istoj bluesy maniri kao prvijenac, ali s jasnije zacrtanim osjećajem da ovaj put na ploči svira grupa kao cjelina. Naravno, opet će biti nekoliko gostiju na albumu, ali da bih postigao osjećaj “grupe kao cjeline” – to jest težnju za kohezivnijim zvukom albuma, ulogu glavnog vokala dodijelit ću samo jednom jedinom pjevaču. Alessandro Del Vecchio bit će producent albuma. Možeš očekivati album velikog rock zvuka!”
RockLine: Možeš li već sada otkriti neka imena posebnih gostiju na novoj ploči?
Matt: “Naravno… od bubnjara tu će opet biti Paicey, zatim Clive Bunker (Jethro Tull) i Carmine Appice (Vanilla Fudge). Vrlo vjerojatno će se pridružiti i Ken Hensley (klavijature, ex-Uriah Heep). Ali nemoj me pitati za pjevača. To će biti iznenađenje.”
RockLine: Italija je u prošlosti dala nekoliko izvrsnih rock glazbenika. Što misliš o trenutnom razvoju hard rocka u Italiji? Kakvo je današnje stanje, kako ti gledaš na cijelu tu situaciju?
Matt: “Bolje je nego što je bilo prije nekoliko godina. Ali, i to je vrlo tužno, glazbenici ne surađuju međusobno! Puno je ljubomore među pojedincima i svi djeluju s namjerom da spriječe uspjeh drugoga. Kakva šteta. Kako god, nije me briga. Imam prijatelje u glazbenom poslu i svi među njima su posebni ljudi. Nitko od njih nije “dupe”!”
RockLine: Jesi li ikada surađivao s imenima kao što su gitaristi Dario Mollo ili Aldo Giuntini?
Matt: “Nikad nisam surađivao s njima. Obojica su izvrsni glazbenici, ali ih osobno ne poznajem.”
RockLine: Ostaje li još kakav cilj u glazbenom poslu i tvojoj glazbenoj karijeri koji bi želio postići?
Matt: “Naravno. Ima puno stvari koje još želim isprobati i doživjeti. Planiram najmanje još tri ili četiri studijska albuma i jedan koncertni DVD. Želim puno koncerata. Moji snovi? Da jednom sviram istovremeno s Glennom Hughesom i Ianom Paiceyem na pozornici. Nikad ne reci nikad.”
RockLine: Planirao si i eventualne koncerte u Sloveniji. Zašto do toga nije došlo?
Matt: “Umirem od želje da mogu svirati u vašoj prekrasnoj zemlji. Problem je bio u tome što sam u grupu uključio Iana Paicea (za veljačku turneju) i Glenna Hughesa (za svibanjsku turneju), koji su skupi i ponekad promotori u takvim slučajevima kažu “ne”. Ali jednog dana nastupit ću i u Sloveniji. Budi siguran u to.”
RockLine: Matt, na kraju bih ti se želio iskreno zahvaliti na tvom dragocjenom vremenu i iscrpnim odgovorima. Bila mi je čast. Želim ti i puno sreće, a ponajprije puno energije kojom ćeš postići sve svoje ciljeve. Želiš li možda još nešto dodati na kraju intervjua?
Matt: “Hvala za ovaj lijepi intervju. Odlična pitanja, momče! Imaš pravo. Treba mi još više energije, jer me čeka još puno uzbudljivog posla. Keep on rocking Slovenia!”
Galerija slika
