Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Hostel Celica / Slovenija
Datum koncerta: 08.06.2017
Broj posjetitelja: 80
Cijena ulaznice: 10,00€
Godina se okrene i novi Godi Bodi festival je tu. Kao i uvijek, na više pozornica diljem Slovenije, s jezgrom predstavljanja izvođača pod okriljem izdavačke kuće Celinka kroz tri dana i u Hostelu Celica u Ljubljani. Festival svake godine donosi program koji izdvaja one izvođače koji su usred tekuće godine objavili studijski album. Takvih ih je kod Celinke obično deset. I ovaj put je bilo tako.
Kako je vrijeme sve okrutniji progonitelj, za RockLine je ostao aktualan samo jedan termin ovogodišnjeg izdanja Godi Bodi festivala! To je zapravo prvi dan festivalskog programa, koji se održao u Ljubljani, a zastupali su ga Taša, Brest i Mistermarsh. Nekih sedamdesetak ljudi ipak se skupilo na mjestu događanja, a prije nego što je počelo sumrak, na pozornicu je već izašla Nataša Vester Trseglav, pod skraćenim umjetničkim imenom »Taša«. Sa svojom pratećom postavom. Nju su činili Dejan Jerončič (klavijature, gitara, prateći vokal), Enos Kugler (bubnjevi), Sebastjan Podlesnik (kontrabas) i Katja Zupan (prateći vokal). U nastupu je Taša s ekipom predstavila svoj svježe objavljeni studijski prvijenac »Panta Rei«. Skladbe nije izvodila istim redoslijedom kojim su raspoređene na albumu, nego je »bombončiće« i najjače točke albuma ostavila za sam kraj nastupa. Time je postigla svoj cilj. Emotivni krešendo na samom kraju nastupa! Taša je izvrsna glazbenica. Ne samo da su pjesme albuma »Panta Rei« iznimno snažne u smislu čvrste glazbene homogenosti koja te u slušanju albuma odmah zgrabi, nego se iz njezina sviranja očituje njezina izuzetna privrženost slobodoumnim napjevima improvizacije. Zbijena formatiranost kompozicija takvim joj trenucima zapravo ne ostavlja prostora, no iz barem nekih linija njezina sviranja klavira jasno je da je majstorica svojeg instrumenta kojoj se dugo zadržavanje na polaganju akorda rado počne »dosađivati«. Što se vokala tiče, uz predano sviranje klavira te proživljavanje emocija i strasti, Taša je sve odradila više nego solidno i suvereno. Kao i bend. Uz iznimku nešto manje sigurnog sviranja gitare, koja bi u cjelokupnom zvučnom dojmu žive izvedbe mogla djelovati znatno odlučnije i jasnije zastupati samu zvučnu krajolik.
Drugi su na pozornicu stigli Brest. Ljubitelji arboristike i drvene botanike? Zapravo superskupina za slovensku glazbenu scenu. Zastupaju je izvrsni glazbenici. Renomirani i prepoznati, kako na slovenskoj, tako i na međunarodnoj glazbenoj sceni. Prvi među njima je basist Samo Pečar (među ostalim BRO, Siti Hlapci), zatim pjevačica Vesna Zornik (Katalena, TangoApasionada), bubnjar Bojan Krhlanko (Igor Matkovič kvintet, The Stroj, Pero Lovšin…) i na gitari (najmanje izuzetni) Samo Šalamon, kojega su kritičari suvremenog jazza proglasili iznimno cijenjenim, traženim i poštovanim umjetnikom na međunarodnoj sceni. »Dobar glas daleko se čuje«, dakle. Samo je neprestano kreativno nadahnut, a istodobno i nevjerojatno angažiran radnik. S obzirom na to da je glasnik nove generacije jazza, u karijeri je izdao već preko dvadeset albuma. No Brest su posebna priča, gdje je jazz doduše važan sastojak glazbenog lika kvarteta, ali je osnovna premisa sastava Brest prije svega glazbena kompaktnost i zbijena skladateljska strukturiranost, u kojoj se jasno prepoznaju strofe i refreni. Inače bi Vesni vjerojatno bilo »jako dosadno«. Šalu na stranu. Brest su predstavili svoj autorski prvijenac »Nemi film«, s tekstovima koji nisu ništa drugo nego uglazbljena poezija mlade slovenske pjesnikinje Kristine Kočan. Glazbeno gledano, Brest su slikovita i, mogu reći, eklektična mješavina samonikle artističke izazovnosti kojoj je u svojem samosvojnom glazbenom liku uspjelo iznimno posrećeno spojiti više žanrova. U poseban glazbeni kumulus. Samo se može držati zahvata koji odzvanjaju rockerski, pri čemu je moguće povući paralele i s alternativnim pristupima, kao i s bluesom. Istodobno su jasno prepoznatljive nijanse kabaretskog šansona, a sve zajedno (povrh svega) zvuči uhu iznimno ugodno i, s obzirom na posebne karakteristike Vesninog vokala, koji u toj ulozi zvuči »Katalenovski« samo u trenucima, istodobno posebno, ali pop-ovski zarazno. Ono što je kod Brest najdraškije jesu integracije jazzovskih trenutaka. U tome su Bojan i obojica Sama izuzetna glazbena garnitura, što su te večeri i dokazali. Bojan i Samo Šalamon svaki na svojoj produljenoj solaži, a instrumentalni dio sastava pritom prati izuzetan osjećaj sviranja, u kojem sva tri gradivna elementa instrumentalnog dijela ekipe kontrastno boje emocije i strasti Vesnine vokalne izvedbe . Istodobno je ovaj nastup donio još jedno zapažanje. Kvartet posjeduje izvrsnu mjeru humora. Tijekom nastupa, osobito u kraćim stankama, može se primijetiti neprestano simpatično »zafrkavanje«. To je ona prava folklora glazbene zabave koju na slovenskoj sceni često nedostaje i koja je često pogrešno shvaćena, umjesto da je taj element davno usvojen i ugrađen kao obavezni dodatak svakoj glazbenoj predstavi. Pogotovo kad govorimo o rock’n’rollu. Ukratko, ako želite uživati u vrhunskoj mjeri glazbene neobičnosti, odnosno jedinstvenosti međužanrovskog stapanja, ugodno uravnoteženog omjera tih žanrovskih začina, visoke glazbene opipljivosti i duhovitih poteza veseloigre razigravanja vodećih motiva kojima prostor daje sama slika skladbi, Brest su sastav koji morate obavezno provjeriti, jer će sigurno začiniti vaše, makar i najzahtjevnije, glazbeno-gurmanske ukuse.
Treći među nastupajućima te večeri bio je Mistermarsh! Tko poznaje studio Marsh točno zna koji se gospodin krije iza tog imena. To nije nitko drugi nego Martin Štibernik. Nevjerojatno iskusan glazbenik s domicilom u mjestu Šmarje Sap (kraj Grosupljeg). Multiinstrumentalist, skladatelj, aranžer, producent, naposljetku i vokalist i još štošta. To su davno otkrili poznati slovenski estradnjaci koje redovito opsjeda osobito žuti tisak (Jan Plestenjak, Vlado Kreslin, Nina Pušlar, Omar Naber, Bebop, Alya, Karmen Stavec, Slapovi,…). U njihovim je ppričama Štibernik odigrao važnu ulogu, na različitim pozicijama svoje glazbene univerzalnosti i budnosti. Ono što je uz to godinama tiho tinjalo u Martinu, napokon je buknulo u njegovu samostalnom glazbenom projektu. Prije dvije godine tako je izašao izvrsno primljen uvod u priču o Mistermarshu, album »Home«, koji je uhvatio izvrstan priključak na aktualni puls urbanog popa u svijetu, a njegov aktualni nastavak »Altamira« učvršćuje lik Martina ŠtiberniKa, osobito s kantautorske strane. Mistermarsh je te večeri okupio uz sebe izvrsne glazbenike. Stari prijatelji još s albuma »Home«, to jest polovica sastava Elevators, u paru Robi Pikl (gitara) i Sergej Ranđelović »RunJoe« (bubnjevi), a na klavijature je uskočio Denis Horvat, koji inače svira u Hamo & Tribute 2 Love. Martin se pobrinuo za baš gitaru (povremeno i akustičnu gitaru) te (naravno, kako se i očekivalo) za glavni vokal. Da. Čuli smo i gotovo već uskoro narodnu novu uspješnicu Veliko mesto, to jest singl koji je do tog dana već dobio obilje rotacija na radijskim frekvencijama. Album »Altamira« izašao je u digitalnom obliku još prošle godine, a baš na dan koncerta u Hostelu Celica u izdavačkoj kući Celinka dobili su prešanu verziju albuma, to jest CD u fizičkom obliku, koji su posjetitelji koncerta tom prilikom mogli odmah i kupiti. Kvartet je naprosto izvrstan. Profesionalan. Na uho iznimno pjevne i lako angažirane te aranžirane skladbice zahtijevaju, naime, obilje promišljenosti i budnosti kad ih izvodiš. Osjećaja, dakle. Izvrsna potkovanost prateće ekipe od trojice do zuba naoružanih »feelingaša« sve je to Martinu duboko jamčila, pa se mogao potpuno usredotočiti na vokalnu izvedbu i istodobno bezbrižno opustiti. Možda poneka nespretnost u traženju pravih pedala i gumba, ali samo u stankama među skladbama, kad je Martin tražio pravu postavku zvuka na bas gitari, inače lijepo izveden koncert, na (kako se i očekivalo) visokoj izvedbenoj razini.
Na festivalskom prostoru te se večeri moglo primijetiti i druge glazbenike i izvođače koji pripadaju pod okrilje izdavačke kuće Celinka i koji su se predstavljali u programu festivala tijekom dana koji su slijedili. Istodobno, naravno, i ekipu Vala 202 s cjelokupnom logističkom opremom, koja se tamo našla po službenoj dužnosti. Dio večeri obraćao se prisutnima poznati tubist Goran Krmac, također »posvojenik« izdavačke kuće Celinka, koji je zamjenjivao kolegu Janeza Dovča, inače voditelja izdavačke kuće Celinka. On se večeri priključio malo kasnije, jer je istog dana također nastupao. U sljedeća dva dana festivala svoje su albume tako predstavili još Smaal Tokk, Tretji Kanu, Sara, Lamai, Bort Ross i Klemen Kotar. Ono što nam nije uspjelo uhvatiti u Hostelu Celica u sklopu ovogodišnjeg izdanja festivala Godi Bodi, nadajmo se da ćemo uspjeti što prije. Pri prvoj novoj prilici.
Galerija slika
