Izvođač: Gallagher, Rory
Izdavač: RCA Records
Izdanje: 1973
Ocjena: 4/5
Rory Gallagher je jedan od rijetkih glazbenika kojima prijelaz iz pretežno blues orijentiranih sastava, koji su se s eksplozijom r / b revolucije sredinom šezdesetih počeli pojavljivati u već poprilično živcirajućem broju kao gljive poslije kiše, u uspješnog i prije svega posve samostalnog izvođača nije predstavljao poseban problem. Što naravno ne čudi. Rory naime nikad nije bio karakter koji bi slijepo slijedio trendove, prije bi se moglo reći da je bio čovjek koji je te trendove (iako u za mnoge zanemarivu obliku) stvarao. Gallagher je jednostavno bio drukčiji, svojevrstan u svojoj ljubavi prema bluesu, ali i prema glazbi uopće, te naravno u svojoj interpretaciji, koja (barem) u svojoj iskrenosti, kao i često naivnoj jednostavnosti, sve do današnjih dana ostaje neizjednačena. Gallagher naravno ne obrađuje isključivo tradicionalne bluesovske glazbene okvire. Zapravo na Tattoo od pojma tradicionalnog ostaje samo njegova poslovična svestranost, karakteristično inspirirana sa svih strana, koja svoju pravu vrijednost nevoljko otkriva samo onim pozornijim konzumentima njegove glazbe. Tattoo tako, uz uvijek uvjerljiva Gallagherova poskakivanja, s izuzetkom jako raspoloženjskog prvijenca, nudi vjerojatno jedno od najintimnijih Roryjevih svjedočanstava, koje je nedvojbeno ujedno i jedno od njegovih najdirljivijih.
Četvrti Roryjev album u lakoćom prožetoj skladbi Tattoo’d Lady, za gitarista gotovo neuobičajeno tajanstvenim tonom, započinje jednu od najopuštenijih Roryjevih osobnih ispovijedi. Pospani uvod se u tipičnom Gallagherovu stilu uskoro stidljivo skrije pred razmetanjem skladbe Cradle Rock, tipične Roryjeve bluesy poskočice, uz koju se, barem zbog vlastitog dobra, treba već unaprijed udobno smjestiti. Rory ovdje prekipijeva od životne energije, začinjene pravom mjerom ironije i humora, koja vrhunac svog užitka doseže u vrelokrvnom solu usne harmonike, a da potpuno besramni “bottleneck” razvrat uopće ne spominjem. Unikatno kombiniranje humora i ironije krasi i sljedeću skladbu 20:20 Vision, kojom Rory razvija posve osebujan način interpretiranja bluesa, neku vrstu šarolike minestre čikaškog zvuka, začinjene prstohvatom tradicionalnog irskog folk brbljanja, koje na svoj način prenosi naivnu Roryjevu poruku. Sleep On A Clothes-Line, sa svojim tipično lakim Gallagherovim “rifanjem”, teži ublažavanju atmosfere. Jednostavna skladba snažno podsjeća na Roryjeve rane Taste avanture te sama po sebi ponovno upozorava na gitaristovu dominantnu ulogu u sada već davno raspadnutom triju. Roryjeva sveprisutna iskrenost dominira u iskričavoj jazzy obojenoj skladbi They Don’t Make Them Like You Anymore (sjećanje na slavne riječi Sonnyja Boya Williamsona?), još jednom grandioznom trijumfu Irčeve družine, u kojoj se u međusobnom dvoboju duše daju usna harmonika i briljantni Lou Martin. Riječ je o još jednom svjedočanstvu gitaristove izuzetne sposobnosti interpretiranja.
Gallagherov dominantni stav strasti do točke vrelišta ponovno vodi uz opasnu skladbu Who’s That Coming. Roryjeva standardna koncertna točka u ovoj studijskoj verziji svoje prave čari ljubomorno skriva od radoznalaca. Njezinu vrelokrvnu narav tiho odaje slide raspoloženi akustični dobro, koji ponovno nagovještava Roryjevo oduševljenje bluesovskim utjecajima delte Mississippija. Slično oduševljavajuća, ali u svojoj melankoliji posve drukčije raspoložena je A Million Miles Away, još jedna fenomenalna blues rockerska tvorevina, jednostavno ali dirljivo svjedočanstvo snažno introvertiranog Roryjeva osjećanja. Gallagher nam rijetko dopušta tako dubok uvid u zbunjenu i nesigurnu narav svog jastva. Radostan i naivan u svojoj jednostavnosti, Rory zapanjujućom kontrolom i lakoćom sviranja, u ovom neponovljivom izdanju zarazne tuge, ponovno uvjerava.
Tattoo sa svojim karizmatičnim i neukrotivim karakterom više nego uspješno nastavlja poslanje svojih prethodnica, na kojima se od raspoloženjskog prvijenca nadalje polako ali sigurno gradi legenda Roryja Gallaghera. Utjecaj njegove ostavštine na glazbenike kasnijih generacija danas je neusporedivo veći od, primjerice, skromnog, moglo bi se reći i sramotno zanemarivog broja prodanih ploča ovog diva blues gitare. Tužna činjenica, koja bi puristu tipa Gallagher danas vrlo vjerojatno bila drago.
Sastav
Rory Gallagher: vokal, gitara
Gerry McAvoy: bas
Lou Martin: klavijature
Rod de’Ath: bubnjevi
Produkcija
Rory Gallagher
Popis skladbi
1.Tattoo’d Lady
2.Cradle Rock
3.20:20 Vision
4.They Don’t Make Them Like You Anymore
5.Livin’ Like a Trucker
6.Sleep On A Clothes – Line
7.Who’s That Coming
8.A Million Miles Away
9.Admit It
Trajanje albuma: 48.32
