Izvođač: Exodus
Izdavač: Nuclear Blast
Izlazak: 2004
Točno dvije godine nakon što je tragično preminuo njihov pjevač Paul Baloff (02.02.2002.), thrash metal legende izdaju album “Tempo Of The Damned”. S bendom je opet Steve “Zetro” Souza. Ljudi mogu govoriti što god hoće, ali u devedesetima Exodus nisu izbacili ništa dobro, djelomično su se iskupili tek “live” albumom iz 1997. Skupina se ovim albumom nakon sedam godina apstinencije vratila ponosno i uspravno. “Tempo Of The Damned” je naime album koji bi trebao biti definitivni nasljednik ploče “Fabulous Disaster” (1989). Dakle, oživljeni Exodus su retro, nova osamdeseta i opet su “Bonded In Blood” (1985). Sirovi thrash u najljepšem mogućem izdanju, koji iskreno s jajima na pladnju dijeli “šamare” i grize uši kao što je to nekoć radio Mike Tyson u svom afektu usred boksačkog ringa, Tu nema milosti, tu nema kompromisa, to je jednom riječju čista thrash metal kanonada od početka do kraja ploče. To je ploča koja budi nadu i dokaz je da je pravi dobri stari thrash još uvijek živ i oh, ah, eh, uh,….kako ovo žari!!!
Deset bombi čistog napalma!!! Motori katarzično zarežu, goruci riff krene i bend zaspe slušatelja bijesom, agresijom, zlobom, terorom jeze, tu nema mjesta za darivanje karanfilima, tu nema mjesta za sanjarenje u oblacima. Postoji samo okrutna, tvrda stvarnost, koja nudi prženje grešnika u paklu, nema zrake svjetla, nema nade, sve juri ravno u zagrljaj gole devastacije. Stvarnost je za Exodus točka gorišta. Naša stvarnost je vladavina vibracija mračne strane potpune kontrole.
Scar Spangled Banner, koji nije nikakav himnični zaslađeni uložak, odmah upozorava da bi dečki napravili vrlo zanimljiv intervju s krvnikom sadašnjosti G.W. Bushem. Exodus su rijetki državljani SAD-a koji su kroz servirane laži vidjeli pravu istinu i ne boje se naglas reći ono što osjećaju i vide. Svojom istinom skinuli su državu SAD do gola jednako lako kao što gulis bananu. Exodus se kotrljaju poput tenka, čelično su čudovište koje iza sebe ostavlja potpuno pustošenje i pritom ga baš ništa ne zaustavlja. Vraga, što Souza izbacuje iz sebe u War Is My Shepherd (ta je pjesma u Europi izašla i na singl CD-u), u nekim linijama vrišti i riče na samoj granici vokala, kao da je žanrovski preuzet iz death metala. Exodus su pravi psihopati kroz prva tri komada.
Nikakva nije potresna vijest da su dečki savršeni instrumentalisti, koji su svoj izraz dogurali do nekih teško uhvatljivih glazbenih dimenzija. I ovaj put bend resi fantastična komunikacija i radna kemija, na izlazima, ulazima u solaže i općenito u ukusno začinjenim gitarskim prijelazima, koji “punim plućima” dišu u odličnom razgovoru s raznolikošću fantastičnih bubnjarskih pasaža i duhovitog upletanja dvostruke bas pedale. Bubnjevi nose izuzetnu dubinu, bas tutnji i strugće krajnje metalno, gitare polažu masivne užarene bezobrazne i “prljave”, da ne kažem baš “perverzne” rifove. Tu je Zetro, koji pjeva cijelo vrijeme kao u transu i ne poznaje baš nikakvo milosrđe. Njegovo pjevanje potpuno je proživljeno, snaga akrobacija neukroćena. Neka sam proklet, ali Throwing Down (komad u kojem je dečko sa svojim vragolijama posebno izražajan) nosi bez sumnje stoner riff i Souza tamo otpjeva neke linije kroz “clean” vokal. Što se toga tiče, ni Culling The Herd nije posve nedužna, jer u refrenu gitare izvijaju rifanje na takav način da i ovaj komad nudi blagi dašak stoner metala.
Da Exodus iznimno ozbiljno misle s thrash metalskim uskrsnućem, dokazuju i odlične obrade triju klasika na ploči. Prva je njihova Sealed With A Fist, dok su Impaler i Throwning Down napisani za sporedni bend gitarista Garyja Holta zvan Wardance, sve pomlađeno, osvježeno. Ti klasični relikti u novom ruhu u kombinaciji sa svježe napisanim materijalom donose na ploču odličan kontrast.
Ploča završava onako kako i počinje. Šutom bez granica! Naslovna pjesma pravi je izbor za veliki finale ovog albuma, inače prvaka teške kategorije thrash metala. Souza vrišti na njoj kao da ga vuku živog iz kože, gitare opet pune detoniraju, bas živo pulsira sa svih strana. Dakle, završetak visokog napona, koji te uvijek navede da hoćeš još. Na europskoj verziji nalazi se bonus komad Dirty Deeds Done Dirt Cheap (orig. AC/DC). Umotana u “exodus ruho”, prava poslastica, jer su joj dečki udahnuli svoju dušu, što je općenito prvina i preduvjet za svaku obradu da uopće upali.
Dečki su na ovom odličnom comeback albumu ponudili novu skovanicu u svojoj poeziji “cruci-fucked”, a ja kažem da je ova ploča čisti rasulo!!! “Tempo Of The Damned” je živi dokaz da u ovom svijetu, ovdje i danas, u ovom trulom, iskvarenom okruženju, još postoje skupine koje izbace album kojemu se pri slušanju možeš svim srcem zahvaliti za sva nastala oštećenja mozga. Ah, opet mi je slučajno pala na zub Metallica (gubitak za metal scenu s kojim se očito nikako nije moguće pomiriti),…nadam se da će od ponovno probuđenih Exodus konačno naučiti nešto korisno.
Postava
Steve “Zetro” Souza – vokal
Gary Holt – gitara
Rick Hunolt – gitara
Jack Gibson – bas gitara
Tom Hunting – bubnjevi
Produkcija
Andy Sneap
Popis skladbi
1. Scar Spangled Banner
2. War Is My Shepherd
3. Blacklist
4. Shroud Of Urine
5. Forward March
6. Culling The Herd
7. Sealed With A Fist
8. Throwing Down
9. Impaler
10. Tempo Of The Damned
11. Dirty Deeds Done Dirt Cheap*
*…. DigiPak Bonus track
Trajanje albuma: 58:38
