Izvođač: Mariza
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 2008
Ocjena: 2.4/5
Mariza je ime portugalske izvođačice, rođene u Mozambiku. U vrlo kratkom je roku postala jedna od najpopularnijih pjevačica u Portugalu i mogli bismo reći da nastavlja tradiciju folk popa (riječ je o portugalskom fado stilu) u maniri Madredeus. Terra je već njezin peti studijski album i ponovno se predstavlja samo kao interpretkinja, a ne kao skladateljica.
Marizin je uspon doista nevjerojatan. Glazba s primjesama folka (pogotovo ako je riječ o pristupačnom popu) uvijek je popularna (samo što nema previše folka i premalo popa), a Mariza je tek jedan dio tog mozaika i ni po čemu ne odskače. Najprije se proslavila u Portugalu, no vrlo brzo požnjela je dosta lijepih kritika i u inozemstvu pa je mogla nastupati i u SAD-u, Australiji, Velikoj Britaniji itd.
Kad slušaš tu glazbu, odmah ti je jasno zašto je tako popularna. Vrlo je pristupačna. Mariza ima vrlo čist i grlen glas, što je tipično za takve projekte. Riječ je o vrlo smirenoj mješavini popa i fada (portugalske folk glazbe) koja je često previše smirena. Glazba se na trenutke uopće ne pomiče s mjesta, dijelovi su praktički svi odsvirani istom brzinom i jačinom. Primjećuje se strahovit nedostatak raznolikosti. I Marizin je glas neprestano na istoj visini, kao da za nečim stalno čezne. To je uspavljujuća glazba, glazba za sieste, glazba koja ti ne smeta, ali te ni ne motivira. Mogli bismo čak reći da je dosadna, no to bi već bilo bezobrazno. Ukratko, postoji puno više drugih projekata koji folklor svoje zemlje znaju predstaviti na življi način. Mariza se nažalost odlučila za najsigurniji put, koji joj je donio slavu, ali će ta glazba dugoročno brzo pasti u zaborav, jer u njoj nema ničeg što bi je izdvojilo od tisuća drugih sastava. Doduše, stvar je izvedena iznimno profesionalno, produkcija je odlična, svi su glazbenici vrhunski i sama je Mariza dobra pjevačica, ali što kad je glazba tako bezizražajna.
Takav bi album kupio da sam umirovljenik i da idem na grupno putovanje u neki jeftin hotel u Portugalu. To je glazba za ljude sa stereotipnim predodžbama o toj zemlji, jer je u njoj puno kliševa koje povezujemo s mediteranskim obilježjima. Puna je putenosti, ljubavi, a istodobno sve zajedno zvuči bez strasti. Vjerojatno se netko s ovom izjavom neće složiti, no ako već želim slušati tipičnu portugalsku glazbu, želio bih čuti malo više temperamenta i udarnosti. Umjesto toga, ova je glazba toliko smirena i ne pomiče se nikamo da te gotovo spravlja u prijevremenu mirovinu, jer će te odmah uspavati, čak i ako je pustiš već u osam navečer. Glazba je primjerena za pozadinu, ali za predano slušanje ne nudi dovoljno da bi zadovoljila ozbiljne slušatelje.
Postava
Mariza – vokal
Concha Buika, Tito Paris – vokali
Chucho Valdes, Ivan Lins, Ivan Lewis – klavir
Dominic Miller, Javier Limon, Diogo Clemente, Bernardo Couto – gitare
Diogo Clemente – viola
Carlos Sarduy – truba
Marino de Freitas, Dany Noel – kontrabas
Horacio Hernandez, Pirana – bubnjevi i udaraljke
Produkcija
Javier Limon
Popis skladbi
1. Já Me Deixou
2. Minh’ Alma
3. Rosa Branca
4. Recurso
5. Beijo De Saudade
6. Vozes Do Mar
7. Fronteira
8. Alfama
9. Tasco Da Mouraria
10. Alma De Vento
11. Se Eu Mandasse Nas Palavras
12. As Guitarras
13. Pequenas Verdades
14. Morada Aberta
