Izvođač: Jupiter Society
Izdavač: Progrock Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 55:07
Ocjena: 4/5
Jupiter Society je projekt klavijaturista švedskih sastava Krux i Carptree Carla Westholma. Konceptualni projekt. Znanstvena fantastika. Prvi album “First Contact/Last Warning” ovog projekta nažalost nisam uhvatio. “Terraform” je dakle njegov nastavak, njegov drugi dio. Naslov “Terraform” može aludirati na svašta. Na naslovnici je brod koji slijeće. Je li dakle napokon pronašao čvrsto tlo da se njegova posada nakon beskrajnog plutanja skrasi? U drugom dijelu se čovjek nekako kroz tekstove probije do zaključka da koncept opisuje život putnika na svemirskom plovilu koje prelazi hrpu galaktika, skače preko vremenskih prepreka kroz crne rupe, zatrpan vremenskim izračunima, izračunima udaljenosti. Kad vrijeme i udaljenost nestanu. Zapravo izgube svaki smisao. Glavni junak s ugrađenim čipom (implantom), koji bi trebao potaknuti hrabrost i nepopustljivost u njegovoj misiji, očito na kraju ovog teatra ipak pronađe (sa svojim kolegama) idealan planet na kojem svi sukobi nestaju, društvo ne treba Boga, nije opterećeno povijesnim zabludama djedova i pradjedova i slično…. Međutim, posljednja skladba ostavlja vrata priče posve otvorenima. To je skladba Beyond These Walls You Are Not My Master, koja je u stihovima posebno mračna i beznadna. Na taj je način Westholm očito htio dopustiti konzumentu albuma da sam, na temelju plutanja vlastite mašte, stvori konačno mišljenje o tome što je zapravo pozadina poruke “Terraforma”. S druge strane, Westholm si tako ostavlja otvorena vrata da koncept dalje razvija na budućem albumu. Dakle, priče ovdje nužno nije kraj.
Možda oni koji pratite progresivnu rock i metal glazbu i slijedite sastave koji su se pojavili sredinom devedesetih i koji su vam osobito u prvoj polovici prvog desetljeća novog tisućljeća ponudili nekoliko doista markantnih albuma, polako već naslućujete da je u slučaju Jupiter Society zec u grmu, prema izdanjima projekta Ayreon nizozemskog čarobnjaka Arjena Lucassena. Budući da je Carl Westholm prvenstveno klavijaturist i aranžer, treba uzeti u obzir činjenicu da je simfonijski element na albumu jako naglašen što se tiče aranžmana skladbi. Upotreba sintesajzera snažno podsjeća na percepciju glazbene poruke bliske ukusu klavijaturista Finna Zierlera. Potonji je poznat po sličnom, ali starijem projektu, samo što nije švedski, nego danski. Beyond Twilight. Sama struktura pjesama nalaže stvaranje atmosfere koja je vrlo bliska Beyond Twilight. Pjesme su mračne, odsvirane u srednje brzom tempu, podložene masivno čokatim gitarskim frazama koje se kotrljaju ispod bogatih orkestralnih aranžmana. Razigrane klavijature ovaj su put drugo ime za orkestar.
Ako ne i prije, na sličnost s Beyond Twilight podsjetit će vas sama uvodna gitarska fraza skladbe Siren’s Song/Black Hole. U toj je frazi tonalitet namjerno potkovan polutonskom figurom. Sporo valjanje rifova – snažno gurnutih naprijed u čokatoj produkciji gitarskog zvuka, nadograđuje (za ovu skladbu posebno prilagođen) mračan, blago grleni vokal Matsa Levena, koji što se tiče njegova pristupa pjevanju stvara prilično neobičnu koprenu vibre apokalipse, dobro poznatu u sastavu kao što je primjerice Manilla Road. Refren je naravno melodijski “čist” i pjevan po uzoru na zahvate epsko simfonijske razigranosti neoklasicizma. Kad Leven podigne svoj vokal u visine, na tim mu krilima pomažu ploviti genijalni klavijaturski aranžmani Westholma. Atmosfera se kroz motive tako često neočekivano posve preokrene i dosegne novu kvalitativnu razinu.
Na albumu uz Westholma sudjeluje plejada fantastičnih glazbenika koje Westholm, poput spretnog šahista, majstorski i s urođenim osjećajem raspoređuje prema željenom oživljavanju osjećaja i prema raspoloženjskim stanjima pojedinih trenutaka albuma.
Ovaj ćete put osobne favorite morati pronaći sami. “Terraform” je album koji se polako uvlači pod kožu. Krasi ga odlična produkcija ispunjena teatralnom atmosferom grabežljivo stvarne dramske atmosfere u kojoj konačni ishod razvoja događaja ostaje uvijek skriven očima. To je album u koji će zagristi svi koji traže konstantno visok ambijent, visoku razigranost struktura vodećih motiva, posljedično nepredvidiv razvoj događaja. To je album koji ni na tren ne gubi crvenu nit. Zato ga oličava visoka dinamička protočnost izvrsne energetske raspodjele. U njemu ne treba tražiti glazbenu revoluciju, a po atmosferičnoj i stilskoj strani sažima značaj sličnih albuma koji su izlazili u razdoblju prije 7-10 godina. To je progresivni metal album koji istodobno nema nikakvih stilskih poveznica sa sastavima u kojima u središte pozornosti stupaju pojedinci koji bi sijali nepregledne plejade glazbenih ljestvica. Osnovno vodilo Westholma je dakle ustrajavanje u držanju ambijenta visoke napetosti nepredvidivog razvoja događaja. Glazbeni pristup “Terraforma” dakle je album “kašnjenja”, koji je upravo zato utoliko zanimljiviji, jer je evokacija specifičnosti “zaboravljene energije” u razdoblju kad je progresivni metal potisnut u potpuni podzemlje, utoliko privlačnija i uzbudljivija. To je album koji je u kvaliteti uvjerljivo opremljen od glave do pete. Zato će vas bez poteškoća odvesti sa sobom na plutanje u novi, drukčiji svijet. Sve što trebate učiniti jest potpuno mu se prepustiti. Neka vas glazba vodi.
Postava
Mats Lev̩n Рvokal
Nils Erikson – vokal
Öivin Tronstad – vokal
Carl Westholm – klavijature, programiranje, aranžmani
Ulf Edelönn – gitara
Peter Söderström – gitara
Kulle – gitara
Markus Jidell – gitara
Sebastian Blyberg – bas gitara
Stefan Fanden – bas gitara
Leif Edling – bas gitara
Lars Sköld – bubnjevi
Jonas Källsbäck – bubnjevi
Christer Jansson – bubnjevi
Produkcija
Carl Westholm
Popis skladbi
1. New Universe (9:01)
2. Rescue and Resurrection (Presumed Dying Part II) (9:55)
3. Cranial Implant (7:13)
4. Into the Dark (4:33)
5. Siren Song/Black Hole (8:19)
6. Terraforming (7:26)
7. Beyond These Walls You Are Not my Master (The Enemy Part II) (8:40)
