Autor: Rok Klemše
Izvođač: Dark Fortress
Izdavačka kuća: Century Media
Izdanje: 2009
Trajanje: 70:16
Ocjena: 4/5
Njemačka black metal postava Dark Fortress dvije godine nakon izdavanja albuma Eidolon ponovno se vraća konceptualnom pločom, Ylem. “Ylem” je primordijalna tvar koja je nastala odmah nakon Velikog praska i iz koje je nastalo cijelo stvorenje. I na njegovu kraju bit će tamo ylem, okružen takvom prazninom da neće sadržavati ni kvalitetu postojanja.
Nijemci se tako dotiču klasičnih nihilističkih tema black metala, ali na svoj unikatan i neklišejiziran način. Točno takva je i njihova glazba, koju se više niti ne može označiti kao black metal u pravom smislu riječi. Već drukčijim, deskriptivnim lirskim pristupom Dark Fortress se odvajaju od većine klasičnih black metal sastava, a drukčiji su i po glazbenoj strani, jer na Ylem miješaju elemente ekstremnijih metal žanrova kao što su black, death i doom metal. U skladu s naslovom i temom ploče, i njezin je početak krajnje prikladan; naslovna skladba puna blasfemičnih riffova i brutalnih vokala kao moćna je eksplozija – Veliki prasak. I pristupačnost albuma vrlo je slična eksploziji, jer Ylem definitivno nije album na prvu loptu – fitilj je dugačak i treba mu neko vrijeme da dogori do ušiju i mozga, ali kad udari udarni val, udari jako. Na trenutke Dark Fortress na Ylem zvuče kao nešto što bismo očekivali od Emperor ili Dimmu Borgir, ali njihov melodični i istodobno atmosferični pristup glazbi svjež je i prilično unikatan. Dark Fortress u dobrih sedamdesetak minuta nižu black metal pun različitih tekstura, bogat kako “groove” dijelovima, tako i tonama teških sporih i valjajućih doom dijelova, kao i obveznim black metal blastanjem i nadzvučno brzim tremolo trzanjem. No Nijemci idu još dalje, jer nude tehnički izuzetno potkovan black. Ta tehničnost, koja povremeno graniči već gotovo s progresivnim elementima, očituje se u Seraphovu bubnjanju, koje svoje majstorstvo pokazuje kako agresivnim blast beatanjem, tako i sporijim, razigranim, groovy prijelazima. Najviše oduševljenja zasigurno izaziva gitarist V. Santura, jer predstavlja tipično tremolo trzanje, ali nudi i lijep izbor dinamičnih i promišljenih riffova, a posebno dobro gradi na atmosferi s bezvremenskim izvanzemaljskim solažama, koje odjekuju kao u ništavilu svemira (kad bi se, jasno, u svemiru dalo išta čuti – ali tako na trenutke Ylem zvuči kao izvrsna podrška spokojnoj tišini Kubrickove Odiseje). Neizbrisiv pečat Ylemu daje i vokalist Morean. Kad je prethodni vokalist Azathoth napustio Dark Fortress, bilo je teško vjerovati da će Nijemci naći primjerenu zamjenu, ali Morean je s posljednja tri izdanja pokazao da je čak i više od toga. Morean na Ylem pokazuje cijeli spektar vokalnih tehnika i iznenađujuće dobro začinjava black metal koji izvode Dark Fotress. Na ploči se tako može čuti sve, od black metalskog demonskog vrištanja do agresivnog death metalskog growla i odlično otpjevanih čistih dijelova. Teško je vjerovati da bonus komad može tako dobro zaključiti tematsku cjelinu albuma kao što to uspijeva Sycamore Trees, koju smo u originalu čuli u izvedbi Angela Badalamentija u kultnom Twin Peaks, a Dark Fortress nas odličnom obradom bacaju ravno u prostor između dimenzija, u prostor između snova i stvarnosti, kamo otplovimo na valovima patničkog, grlenog Moreanova vokala i mistične atmosfere gitare V. Santure.
Iako je Ylem sa svojih sedamdesetak minuta dužine poprilično pošten zalogaj, Dark Fortress su dokazali da još zdaleka nisu za odbaciti, nego su s Ylem postavili moćan testament i opomenu da nas na kraju sve čeka Ništa… ali istodobno Sve. Ylem.
Postava
Morean – vokal
Asvargyr – gitara
V. Santura – gitara
Draug – bas
Paymon – klavijature
Seraph – bubnjevi
Produkcija
V. Santura
Popis skladbi
1.Ylem
2.As The World Keels Over
3.Osiris
4.Silence
5.Evenfall
6.Redivider
7.Satan Bled
8.Hirudineans
9.Nemesis
10.The Valley
11.Wraith
BONUS KOMAD:
12. Sycamore Trees
