Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Morse, Neal
Izdavač: Inside Out Records
Izlazak: 2011
Trajanje: 112:14
Ocjena: 4.5/5
Neal Morse je čudan tip, iako se u svojim vjerskim žarom začinjenim propovijedima, pa i u samom stvaranju glazbe, obično trudi biti ozbiljan, što barem u njegovu slučaju nije loše. Taj vrhunski nadareni i svestrani progresivnorockerski skladatelj, multiinstrumentalist i pjevač, koji se nakon odlaska iz skupine Spock’s Beard potpuno predao stvaranju kršćanskog progresivnog rocka i religioznom zanosu, u svakom je pogledu slikovita glazbena osobnost koja među ljubiteljima progresivnorockerske glazbe često budi poprilično pomiješane osjećaje.
S jedne strane izdaje više-manje odlične albume koji mogu biti uzor mnogim suvremenim prog rock izvođačima (ako se pritom ne računaju oni namijenjeni isključivo vjerskom propovijedanju i koji s prog rockom nemaju previše veze), a s druge je napustio skupinu koja mu je donijela svjetsku slavu samo da bi lakše pronašao svoga Gospodina, iako sada solo stvara poprilično sličnu glazbu kao u vrijeme dok im je bio član. Tako razapet između dvostruke uloge profesionalnog glazbenika i potencijalne propovjedničke karijere bogobojaznog prelata usred rodnog San Francisca, Neal snima kompleksne progresivnorockerske albume protkane religiozno obojenim tekstovima u kojima opjevava Božju slavu i pripovijeda svoja osobna iskustva nakon obraćenja na kršćanstvo.
»Testimony 2« još je jedan u nizu njegovih progresivnorockerskih konceptualnih albuma, i to nastavak dvostrukog istoimenog albuma iz 2003., koji je snimio nedugo nakon odlaska iz Spock’s Beard i na kojem je prvi put objavio svoj »povratak u Gospodnje okrilje«. Dvostruki album sadrži tri različite sekcije na kojima dalje razgolićuje svoj život i podrobnije detalje obraćenja na kršćanstvo. Koliko vam je takav koncept još uvijek privlačan nakon Nealova neumornog predstavljanja istoga u posljednjih osam godina, prosudite sami u skladu sa svojim (ne)vjerovanjem.
Glazba je naravno ono što najviše vrijedi u svim Nealovim glazbenim projektima, bilo da je riječ o njegovim solo smicalicama ili uradcima sa skupinom Transatlantic, a i ovaj je put više-manje prava poslastica za uši svih prog rock sladokusaca. Nakon osjetnog kvalitativnog pada na prethodnom albumu »Lifeline« (2008.), ovaj je put uspješno ponovio onu skladateljsku formulu koja je prvom »Testimony« donijela glas jednog od najcjenjenijih albuma nekog prog rock solističkog izvođača u posljednjem desetljeću. Neal je ponovno udružio snage sa starim kompanjonima, bubnjarom Mikeom Portnoyem (ex-Dream Theater) i basistom Randyjem Georgeom (Ajalon). Također je u projekt pozvao niz zanimljivih gostiju, predvođenih Deep Purple gitaristom Steveom Morseom (nikakvo međusobno srodstvo) te njegovim bivšim Spock’s Beard kompanjonima poput Nealova brata i gitarista Alana, bubnjara/pjevača Nicka D’Virgilija i basista Davea Merosa, s kojima je unatoč svemu ostao u dobrim odnosima.
Uvodni »Mercy Street« nije obrada istoimene klasike Petera Gabriela, nego posve samostalno djelo, obilježeno spokojnim početnim dijelom na klaviru i moćnim orkestralnim aranžmanima u najboljoj tradiciji simfonijskog prog rocka. Nealova karakteristična, lagano lennonovski začinjena boja glasa kojom oko sebe širi pozitivu poduprta je njegovim melodičnim pasažama na gitari i klavijaturama. Konačni rezultat je izrazito sočna melodija s hvatljivim refrenom. Fusionistički instrumental »Overture No. 4« sadrži ludu gitarsku solažu u režiji Paula Bielatowicza, mladog britanskog gitarista koji je prvi put na sebe skrenuo pozornost kao član sastava Carl Palmer Band. Od 2007. također je član Nealova pratećeg benda kad se zaputi na novu turneju. Razigrani »Time Changer« predstavlja vokalno ponovno okupljanje originalne postave Spock’s Beard iz 1995. (dakle bez klavijaturista Rya Okumota). Tekst govori o Nealovoj prošlosti sa Spock’s Beard i sadrži povratak višeglasnih vokalnih harmonija po kojima su najviše i postali poznati. One su inače uvijek bile pod značajnim utjecajem legendarnih Gentle Giant. Bogata ritmička razigranost na relaciji Portnoy-George i sočne višeglasne harmonije jamče simfonijsku veličanstvenost u kojoj će uživati svi prog rock sladokusci. Lako bi se moglo govoriti i o novoj klasici Spock’s Beard.
»Jayda« je baladno usmjerena skladba posvećena Nealovoj kćerkici, koja mu je uz Boga, ostale članove obitelji i mamin pita od jabuka zasigurno najveća svetinja na svijetu. Tome je primjeren i spokojan, duboko osoban tekst te nježna akustično-simfonijska melodija koja po atmosferi podsjeća na dječju uspavanku. »Nighttime Collectors« zabavan je eksperiment jer je riječ o tvrdorockerskom uratku s vatrenim pasažama na Hammond orguljama, bluesovskim gitarskim frazama i tipičnim tvrdorockerskim, stadionskim refrenom. Neal je oduvijek volio takve pustolovine izvan uobičajenog simfo prog rock svijeta, kojima je istraživao dodatne razmjere svojega skladateljskog, instrumentalnog i pjevačkog potencijala. U sličnom, nešto tvrđem rockerskom stilu je i »Time Has Come Today} sa svojim zabavnim funk refrenom, strastvenim pasažama na klavijaturama i beatlesovskim višeglasjima.
»Jesus’s Blood« još je jedna introspektivna balada, kakve Nealu jako leže, jer preko njih uvijek iznova može opjevavati Božju slavu i upozoravati na svoj vjerski žar. Ovaj put se uz to ističe i odličnom gitarskom solažom na slide gitari, koju prate ženske zborske vokalne harmonije, što pomalo podsjeća na najbolja vremena Pink Floyd. Epski »The Truth Will Set You Free« nedvojbeno je najtvrđi uradak na albumu, s metalno zvučećim gitarskim frazama, vatrenim pasažama na hammondicama i naglašenim udaranjem dvostruke bas pedale, koje nadograđuje ultramelodični refren. Moglo bi se reći da je riječ o prilično uspješnom eksperimentu križanja simfonijskog prog rocka i progresivnog power metala. »Chance Of A Lifetime« fusionistički je kolaž kakav može stvoriti samo Neal, s brojnim uzbudljivim vremenskim preokretima i solističkim letovima.
»Jesus Bring Me Home« još je jedna duboko emotivna balada s vjerski žarkim, pokajničkim tekstom u kojem Neala brine da je u određenim trenucima premalo brinuo za svoju obitelj pa zato moli Isusa za oprost. Moćna melodija izgrađena je na akustičnoj gitari uz pratnju širokogrudnih orkestralnih aranžmana i violine. Sve se skupa prelijeva u »Road Dog Blues«, kojeg obilježavaju duhoviti puhački aranžmani i ništa manje duhovit tekst o povratku »cestovnog psa« s duge turneje kući k ženi i djeci. Završni dio sadrži nježan klavirski solo. »It’s For You« dramatična je simfo prog rock zakuska s još jednom vatrenom gitarskom solažom iz domene Paula Bielatowicza. Nealov svestrani instrumentalno-pjevački talent ovdje još jednom zasja punom snagom. »Crossing Over/Mercy Street Reprise« u uvodnom dijelu obilježava pobjednička melodija i sveopća optimistična atmosfera s moćnim orkestralnim aranžmanima unutar koje Neal ponovno pronalazi samopotvrdu svojeg života. U završnom se dijelu ponavlja središnji motiv uvodnog »Mercy Street«.
Drugi disk sadrži tri međusobno nepovezane skladbe koje ne slijede jedna drugu i nisu dio koncepta. Veseljački »Absolute Beginner« prilično je zabavan hibrid prog rocka, popa i melodičnog rocka. Yes-ovski obojeni »Supernatural« još je jedan zanimljiv mozaik simfonijskog proga s razigranim višeglasjima i pompoznim klavijaturnim teksturama, koji bi se mogao naći na bilo kojem albumu Spock’s Beard. Neal Morse ne bi bio Neal Morse da na album nije uključio barem jedan više nego 20-minutni super ep i time se pobrinuo za što veličanstveniji finale. Ovaj put to je gotovo 26-minutni »Seeds Of Gold«, koji se među ostalim odlikuje gitarskom solažom Stevea Morsea. Neal u taj završni magnum opus prelijeva svu svoju fusionističku genijalnost, što mu uspijeva uz pomoć bombastičnih solističkih letova, upotrebe razigranih višeglasja te neprestanih ritmičkih promjena uz istodobno građenje širokogrudnih melodijskih motiva predvođenih pompoznim simfonijskim aranžmanima. Nealu se tako uspijeva da ambiciozna kompozicija unatoč svojoj opsežnoj minutaži prođe u tren oka, što je osobina samo najboljih simfo prog rock super epova.
»Testimony 2« izvrstan je nastavak Nealova istoimenog prvijenca iz 2003., koji na kraju kao cjelina ispada čak i bolji od ključnog albuma u njegovoj solo karijeri. Očito mu je relativno mlak odjek prethodnog albuma »Lifeline« pošteno došao do srca pa je odlučio ovaj put dati zaista sve od sebe i stvoriti još jedan vrhunski uradak koji se može mjeriti čak i s njegovim najboljim dostignućima sa skupinama Spock’s Beard i Transatlantic. Bez obzira slažete li se ili ne s njegovim vjerskim nazorom i filozofijom, činjenica ostaje da je Neal jedna od ključnih figura suvremenog progresivnog rocka bez koje bi taj glazbeni žanr nedvojbeno bio puno siromašniji. Kao zanimljivost valja još spomenuti da posebno izdanje albuma sadrži Nealovu knjigu naslova ‘Razodetje- inspiracijsko in spiritualno potovanje progresivno rockovskega glasbenika’.
Postava
Neal Morse – vokal, klavir, sintisajzer
Randy George – bas gitara
Mike Portnoy – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Steve Morse- gitara
Paul Bielatowicz – gitara
Alan Morse – prateći vokal
Nick D’Virgilio – prateći vokal
Dave Meros – prateći vokal
Matthew Ward – prateći vokal
Debbie Bressee – prateći vokal
April Zachary – prateći vokal
Mark Pogue – prateći vokal
Mita Pogue – prateći vokal
Jim Hoke – saksofon
Mark Leniger – solo saksofon
Kenny Barnd – violina
Chris Carmichael – violina, viola i čelo
Eric Brenton – električna violina
Produkcija
Neal Morse
Popis skladbi
CD 1
Part Six: (22:50)
1. Mercy Street
2. Overture No. 4
3. Time Changer
4. Jayda
Part Seven: (22:54)
5. Nighttime Collectors
6. Time has come Today
7. Jesus’ Blood
8. The Truth Will Set You Free
Part Eight: (32:36)
9. Chance of a Lifetime
10. Jesus Bring Me Home
11. Road Dog Blues
12. It’s For You
13. Crossing Over / Mercy Street Reprise
CD2
1. Absolute Beginner (4:39)
2. Supernatural (6:11)
3. Seeds of Gold (25:59)
