Izvođač: Dredg
Izdavač: Superball Music
Izdanje: 2011
Trajanje: 41:30
Ocjena: 3/5
Peti studijski album po redu donosi u glazbeni smjer skupine Dredg neke novosti koje na srednji rok mogu djelovati dvosjekleno. Sastav kojem su neki sve do uključivo albuma “El Cielo” pokušavali prišiti etiketu najboljih Tool imitatora nakon tog se albuma stilski i zvučno odmaknuo i hrabro dalje gradio svoju artističku prepoznatljivost. “Pariah, The Parrot, The Delusion” bio je provokativan i iznimno avanturistički korak naprijed, koji je odisao inspiracijom i izražajnom pronicljivošću. Spajao je pristupe progresivnog rocka i moderne alter rock/indie rock orijentacije! Zvučao je art rockerski i posebno u svemu. Osjećaj je bio da su Dredg tu definirali svoj zvuk i da će ga u toj maniri još niz godina glačati.
Međutim, “Chuckles And Mr. Squeezy” donosi pravu malu šok terapiju za vjerne pristaše skupine. Dredg naime na novom albumu istražuju glazbene dimenzije elektro indie rocka koje se druže sa sanjivim ambijentom. To u prvom redu diktira produkcija, koja je stvorila blago preljevajući kontrast kolaža na relaciji ambijentalnih retro “eighties” sintisajzerskih klavijatura, jednostavnih trivijalno zakucanih ritmova, vođenih u smirenom sporom do srednje brzom tempu. Povrh svega melankolični vokal Gavina Hayesa dobiva na sanjivoj teatralnosti, djeluje baš “svemirski”, vanzemaljski, otuđeno. Zanimljiv je smještaj gitare. Ona se drži čistih organskih zvukova, bez ikakvog pretencioznog geste koja bi izazvala bučno brujanje. Gitara je umjerena u miksu i potisnuta u pozadinu. Tako povremeno može djelovati čak samo kao dodatno neobvezno punilo (uvodna skladba Another Tribe, koja zapravo otkriva poantu cijelog albuma, The Rent).
Skladbi je jedanaest i usprkos iznenađujućem skoku na novi zvučni smjer, Dredg u iznošenju ideja i dalje djeluju dovoljno uvjerljivo, domišljato, svježe. Cjelokupni dojam kad se probiješ kroz album u grubo je doista sanjiv, povremeno čak transcendentalan. Čak ni druga skladba Upon Returning, u kojoj gitara bruhne nekoliko decibela više i koja je najbučniji trenutak albuma, ne uspijeva raspršiti taj opći osjećaj spokoja koji nosi novi album.
Unatoč tome što je album nova okretnica u karijeri, skladbe svojom sofisticiranošću i možda čak ne namjernom “mekoćom” potvrđuju izuzetnu gipkost artističke shvaćenosti glazbenika, koja se naprosto rađa s godinama iskustva. Jedna od takvih impozantnih točaka je izklesana indie rock popijevka Somebody Is Laughing, koja u kompaktnosti sprege strofa-refren i zaraznoj melodiji nosi nešto “coldplayevštine” (refren i gitarska fraza na prijelazu).
Sjećate li se još magične sinteze “post punka” i “new wavea”. Skladba Down Withouth A Fight iznimno je impresivna skladba albuma. Odvodi nas ravno u osamdesete zbog kombiniranja toplih bas linija i retro nostalgije sintetiziranja. Vokalne linije u vođenju melodija podsjećaju na rekla bi se skupinu kova The Smiths, no uz oprezno sklapanje činjenica da smo u 2011. i da bismo se u traženju usporedbi manje prevarili da smo na ovoj točki albuma nabacili neku od Gorillaz skladbi. Mudro pretočena glazbena ostavština u novo doba. Uklesana u jezgru mekano zvučeće indie elektro rock skladbe trendovskih indijaca. S takvom mekoćom razvoj događaja na albumu nastavlja i balada The Ornament. Ona uz dodane akustične ornamente gitare ostavlja prodoran dašak modne Duran Duran balade, koja pokušava replicirati Duran Duran hitić Ordinary World. Tu je i The Thought Of Losing You. Ona donosi još jedan impozantniji trenutak albuma, koji je rođen za vrtnju na radijskim frekvencijama zahvaljujući izbrušeno čistim melodijskim linijama refrena. Slično kao Somebody Is Laughing.
Unatoč tome album kvalitativno zaniha i pred kraj gubi na zanimljivosti, kad se redaju Kalathat, Sun Goes Down i gotovo “countryjevska” Where I’ll End Up. Da. Nećete vjerovati! I to je moguće kod Dredg. Album zaključuje domišljata mračna Before It Began. Gro melodije unosi kontrabas, koji vodi posuđeni latino beat. Melos povuče na nešto što bi moglo izaći na vidjelo iz uma Gilberta Getza. Iznimno uspio eksperiment, kakvih na novom albumu inače nedostaje. Dobrodošlo osvježenje baš pred kraj albuma! U njezin melos bi se s lakoćom uključila flamenko gitara.
Dredg su drastično oprali svoj zvuk. Djeluju baš udaljeno, kao da su na trenutak odlutali u drugu galaksiju i ponudili slabe tri četvrt sata sanjive, lagodne izvedenice po novom nepretencioznog rocka, koji skupinu predstavlja u svjetlu u kakvom je još nismo poznavali. Od raspoloženja koja ne produbljuje samo mračna dramska atmosfera što prožima album, nego i vodeći vokal. Novom se smjeru obožavatelji zacijelo neće obradovati, jer skupinu predstavlja u manje zanimljivom artističkom svjetlu. Očito je skupina htjela ponuditi drukčiji album, zato je izabrala i drukčiju usmjerenost u produkciji zvuka. Nadajmo se da je to samo privremena kaprica i da će se Dredg uskoro vratiti produbljivanju artističkog dometa koji je utemeljio prethodni album. Obožavatelji skupine ovaj će put plesati uz mekše note, a skupini valja došapnuti da pravilo “manje je više” ne pali uvijek dovoljno uvjerljivo.
Sastav
Gavin Hayes – vokal, slide gitara, gitara
Mark Engles – gitara, prateći vokal
Drew Roulette – bas gitara, synthesizer
Dino Campanella – bubnjevi, klavir, orgulje
Produkcija
Dan the Automator
Popis skladbi
1. Another Tribe (3:46)
2. Upon Returning (3:51)
3. The Tent (4:46)
4. Somebody is Laughing (3:31)
5. Down Without a Fight (3:51)
6. The Ornament (4:06)
7. The Thought of Losing You (3:34)
8. Kalathat (3:23)
9. Sun Goes Down (3:48)
10. Where I’ll End Up (3:56)
11. Before it Began (2:58)
