Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Saga
Izdavač: SPV Records
Izdanje: 1989
Ocjena: 4/5
Nakon opsežnog petljanja s popom na albumima “Behaviour” (1985) i “Wildest Dreams” (1987), koji su doduše sadržavali poprilično zanimljivih glazbenih trenutaka i grupi donijeli i primjetan komercijalni uspjeh, ali su brojne dugogodišnje privržence, koji su željeli prije svega više progresivnih elemenata, prilično razočarali, Saga su se na “The Beginners Guide To Throwing Shapes” zvukovno opet vratili malo bliže svojim prog rock korijenima. Saga su u to vrijeme djelovali kao trio originalnih članova u postavi pjevača/klavijaturista Michaela Sadlera, gitarista Iana Crichtona i njegova brata, basista/klavijaturista Jima Crichtona. Za bubnjeve je, kao i na prethodnom albumu, i ovaj put brinuo odlični jazz fusion bubnjar Curt Cress (Passport), koji je bio negdje između službenog i gostujućeg člana grupe. S “The Begginers Guide” Saga su se odlučili vratiti svojim progresivnim izvorima i zvuku koji im je početkom 80-ih donio i lijep komercijalni uspjeh, prije svega u srednjoj Europi. Braća Crichton i ovaj put na brojnim skladbama na albumu koriste tada još svjež i inovativan zvuk gitarskih sintesajzera, odnosno sintaksa (obojica su bili među prvim glazbenicima koji su tada počeli koristiti taj instrument). Klavijature su zbog (privremene) odsutnosti Jima Gilmoura opet razmjerno bazične, no pojedini aranžmani učinkovito su položeni u pozadinu. Za prepoznatljiv zvuk grupe oduvijek su, ionako, ključni gradivni elementi bili prije svega Michaelov vokal, koji je ovaj put opet počeo izražavati i više ljutitih emocija (za razliku od romantičnog patosa kojeg se uvelike držao na prethodna dva albuma) te Ianova prepoznatljiva gitarska majstorstva. Potonji je opet dobio nešto više prostora za dokazivanje svojih solističkih vještina i demonstraciju nekoliko zanimljivih rifova.
“The Beginners Guide To Throwing Shapes” konceptualni je album. Tekstovi na albumu pripovijedaju priču o shizofrenom dječaku koji živi u svom umišljenom svijetu. Ništa posebno, dakle, ali zasigurno korak u pravom smjeru i podalje od ljubavnih tekstova koji su prevladavali na oba prethodnika. Zvuk albuma još je uvijek poprilično u stilu 80-ih, s jakim naglaskom na elektroničkim udaraljkama i raznim zvučnim efektima na klavijaturama. Ako zanemarim znatno manje šaren zvuk klavijatura, riječ je o uspješnom povratku onom klasičnom Saga zvuku kojim su oduševljavali na svojim ranim albumima. Pop rock trenutaka ovaj je put razmjerno malo i obično su tek sastavni element veće glazbene cjeline.
Već uvodni art rock rušilac “How Do I Look” potvrđuje da kemija između braće Crichton i Sadlera opet djeluje kao u njihovim najboljim danima. Sadrži naime sve što si prosječan ljubitelj grupe može poželjeti – naelektriziran, unikatan gitarski rif, razigran ritam, inteligentne teksture klavijatura i melodičan refren koji se baš ne da izbaciti iz glave. “Starting All Over”, koji otvaraju zvuci gitarskih sintova, također ima izuzetno pjevljiv, gotovo epski refren, zavodljivo magičan rif i finu podlogu klavijatura u pozadini. Ianovu unikatnom rifu pridružuje se ritam sekcija, nakon čega slijede vrlo dobra gitarska solaža, refren i nagli kraj. “Shape” sadrži izuzetnu dozu energičnosti, kojoj kumuje izuzetno karizmatičan vokal (tih unikatnih Sadlerovih vokalnih sarkazama na prethodna se dva albuma često nedostajalo), odlične instrumentalne sekcije s brojnim prijelazima na elektroničkim klavijaturama, vatrenim gitarskim pasažima i sintesajzerima. Opet unikatan Ianov rif i epski refren, ovaj put s još razigranijim instrumentalnim umetcima. Ostvarenje koje bi se s lakoćom nalazilo i na nekom od njihovih ranih albuma.
“Odd Man Out” poprilično je u stilu one klasične, melankolične AOR balade kakve su rado radili na oba prethodna albuma. Glavna zanimljivost joj je što Ian na njoj koristi bandžo na kojem u srednjem dijelu odsvira i više nego dobru solažu (s koje u tren oka preskoči na solažu na električnoj gitari). Takvi melankolični trenuci, koji ne zvuče preslatko, mogu biti vrlo dobrodošli za smirivanje atmosfere i privremeni “odmor” kad je riječ o razigranom i navijenom albumu poput “The Beginners Guide”. “Nineties” je prilično zanimljiv eksperiment koji se otvara himničnim višeglasnim napjevom, koji čini i glavni refren. Ovdje je zanimljiva prije svega raznolika uporaba elektroničkih udaraljki i zvučnih efekata, dok veselo-sanjalački višeglasni refren zvuči prilično smiješno. Jedan od najjačih trenutaka albuma po mom je mišljenju zasigurno “Scarecrow”, koji ima odličan, vrlo lijep otvarajući gitarski rif, nakon kojeg slijede šarena ritam sekcija i upad energičnog vokala. Na toj mi se skladbi najviše sviđa to kako dobro Ian koristi gitaru u srednjoj ritam sekciji, kad njegova gitara počinje posredno zamjenjivati uobičajenu ritam sekciju. Klavijature su također ukusno položene između ritam sekcije, gitarskog “pilanja” i glavnog refrena.
Odlični “As I Am” od svih djela na albumu zasigurno je najbliži hitu, iako to nikad nije bio. Krasi ga naime onaj magični, melodični Saga refren koji se nikako ne da izbaciti iz glave i koji dobiva još veći čar time kako lijepo unutra isprepliću zavodljivu podlogu sintova, unikatan gitarski rif i moćan ritam. Ni ovdje ne manjka odličnih, kompleksnih progresivnih instrumentalnih sekcija, u kojima svjedočimo brzoj i razigranoj kombinatorici gitare i klavijatura. Kombinacijom pop i prog elemenata opet su pogodili u sridu. Prava poslastica i možda čak najbolje djelo na albumu. “Waiting In The Wings”, u kojoj se izmjenjuju sanjalačka smirenost i navijena udarnost, još je jedno kvalitetno ostvarenje sa zanimljivim uvodom na elektroničkim udaraljkama, kojima se pridružuju moćan rif i ekspresivan vokal. I ovaj put riječ je o dobroj kombinaciji elemenata popa (melodičan, hipnotičan refren) i prog rocka (udaran rif, razigrane instrumentalne sekcije u duelima između gitare, ritma i klavijatura).
Završni “Giant” završna je progresivna poslastica i najeksperimentalnije djelo na albumu. Otvara se na vrlo duhovit način – pripovijedanjem nekog starca i azijskim motivom na Ianovu bandžu (takvih se duhovitosti također nedostajalo na oba prethodnika). Kompozicija oduševljava prije svega izuzetno razigranom ritmikom (unutra se čuje i ksilofon), opsežnim teksturama na klavijaturama te nekima od najboljih gitarskih rifova i solaža na albumu. Oduševljava i to kako brzo mijenjaju pojedine motive – kao da bi se jednog na brzinu zasitili prije nego što bi prethodni do kraja odsvirali. Epski refren s moćnim vokalom, višeglasjem, elektroničkim udaraljkama, režećim rifom i sočnom podlogom klavijatura također je za sve prste polizati. Ovo je doista opet ona progresivna Saga kakvu voli većina njihovih ljubitelja.
S “The Beginners Guide To Trowing Shapes” Saga su se vrlo učinkovito vratili nekadašnjim prog rock standardima na kojima su izgradili svoje najbolje albume. Iako svi oni zvukovni djelići Saga mozaika još nisu bili na svom mjestu (Jim Gilmour i bubnjar Steve Negus vratit će se s idućim albumom, iako njihov dolazak u sljedećim godinama neće uvijek donijeti samo najbolje plodove), Saga su i kao trio, odnosno zajedno s odličnim suradnikom Cressom, demonstrirali da mogu stvarati vrlo dotjerana djela. “The Beginners Guide” zasigurno nije nikakvo remek-djelo, ni za grupu, a još manje za progresivni rock, ali je svakako obvezan za sve privržence njihovih prvih pet klasičnih albuma i one koje su razočarala prethodna, više prema radijskim valovima usmjerena izdanja.
Postava
Michael Sadler – vokal, klavijature
Ian Crichton – gitara, bandžo, gitarski sinth
Jim Crichton – bas gitara, klavijature, gitarski sinth
Curt Cress – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Saga
Popis skladbi
1. How Do I Look (4:33)
2. Starting All Over (4:01)
3. Shape (5:10)
4. Odd Man Out (4:54)
5. The Nineties (4:16)
6. Scarecrow (4:20)
7. As I Am (5:15)
8. Waiting In The Wings (4:55)
9. Giant (7:10)
Trajanje albuma: 44:34
