Izvođač: Lec Zorn Project, The
Izlazak: 2007
The Lec Zorn Project je ambiciozna stvar u kojoj je njen tvorac Lec Zorn, inače basist i klavijaturist, autor tekstova i glazbenih aranžmana, pod svoje okrilje okupio gomilu glazbenih virtuoza s područja melodičnog hard rocka. “It Began In The Underground” nastajao je cijelih 11 godina i ne skriva Zornovu opsesiju zvukom i stilom osamdesetih. Nije ni čudo da sebe rado naziva “najgorom noćnom morom grungea”. U prenesenom značenju to zvuči kao izravan poziv na avanturu ravno u prvu polovicu osamdesetih. I već se otvaraju obzori prošlosti s imenima Survivor, Asia, Journey, Boston, Shooting Star, Styx i iznad svih njih Kansas. Čovjek danas, 2007. godine, teško vjeruje, ali “It Began In The Underground” te tvrdnje sasvim dostojno opravdava.
Prođimo brzo kroz materijal. Otvaranje Lecoverture odmah zapinje o štovanje Kansasa (Leftoverture). Riječ je o instrumentalnoj gradnji atmosfere temeljenoj na veličanstvenim gitarskim harmonijama, pa naravno da čovjek dok sluša ne može odmah naslutiti što ga čeka u nastavku albuma. Long Time Coming, koji slijedi, pak je najiskrenija katapultna lansirna rampa ravno natrag u osamdesete. Ljubitelji AOR-a osamdesetih, dobro jutro! Od tu pa sve do kraja ploče smislene su paralele sa sastavima iz gornjeg odlomka. Naravno, ne možemo mimo izdvajajuće fenomenalne obrade Kansasove klasike Play The Game Tonight s albuma “Vinyl Confessions” (godina izlaska 1982. tu je naprosto idealna), s izvrsnim vokalom Larsa Säfsunda, koji je vrlo blizu snazi izražajne ekspresije čistih melodijskih linija kakvu posjeduje primjerice Jeff Scott Sotto – da uhvatiš energiju Johna Elefantea i posredno Stevea Walsha, naprosto briljantan izbor. Skladba Second Chance nalazi se na albumu u dvije vrlo različite verzije i dok se album vrti u prvih nekoliko krugova, naprosto djeluju kao dvije posve različite pjesme. Prva verzija je rockerski nazubljenija. Na albumu je postavljena kao treća skladba po redu i ne skriva klasične “journey-esk” momente, osobito kad se vokal Šveđanina Pierrea Weinsberga popne do najviših registara. Fighting Chance ne uspijeva sakriti referencu osnovnog riffovskog motiva na skladbu Eye Of A Tiger (orig. Survivor), ali uz posve domišljato promijenjenu kozmetičku protetiku koja skladbu čini fenomenalno privlačnom, bez opterećivanja referencom; stupnjevanje dramatične atmosfere na liniji predrefren – refren majstorski je izvedeno i zarazno, a dlake na koži u tren oka se dignu na noge. Drugi instrumental albuma, deseta skladba po redu, nazvana Perseverance, zapravo je pravi završetak albuma, završetak prije njegova završetka. Izlazni motiv naime je silno nalik izlaznom u Lecoverture. No za njom zanimljivosti na albumu još dugo nije kraj, a prijašnja tvrdnja o završetku prije završetka dobiva na logičnosti jer skladba Going The Distance ne krije oslanjanje na naslijeđe Asijine skladbe Here Comes The Feeling, koje je u njoj toliko snažno da Going The Distance s te strane predstavlja prvi bonus ploče. Na kraj je postavljena još jedna drukčija verzija skladbe Second Chance, produljena, s drugim vokalom, a djeluje nešto progresivnije, s osjetno bogatijom zastupljenošću aranžmana klavijatura i još grabežljivijom dramatičnom atmosferom od prve verzije, što znači da se album završava silno slikovito, i po dinamici i po uhvaćenom ugođaju. To su izdvojeni zanimljiviji trenuci albuma. Inače, u ostatku materijala album u osnovnim melodijama i uhvaćenoj atmosferičnosti krmari po tračnicama sastava nabrojenih u prvom odlomku ove recenzije.
Produkcija je uglačano osamdesetička. Osjeti se posve jasna odvojenost instrumenata, uključujući naglašenu bas nogu. Vokalne harmonije nužan su dodatak i jedan od temelja na kojima Lec gradi onu izravnu AOR eighties energiju karakterističnog sanjivo čeznutljivog pompa. Uz izvrsne vokalne harmonije koje okružuju superiornu čistoću osnovnih, centralno smještenih vokala, gitarski su riffovi odmjereni na distancu i u zajedničkoj zvučnoj slici ravnopravan su građevni element klavijaturama u tvorbi melodije i opće atmosfere. Ovaj album iznenađuje visokom razinom fluidne konzumentnosti. Odvrti se u tren oka. Skladbe su naime kompozicijski savršeno dovršene.
Lec Zorn je momak iz SAD-a i svakako ovdje pozitivno upozoravam da vas potencijalni strah od dojma bojnog negativa omota nekog Zlatka Dobriča ne odvrati od podrobnijeg otkrivanja sadržaja albuma. Nevjerojatno je i jedva dopustivo za današnje vrijeme da izdaš melodični hard rock album s ovakvim countryjaškim Kenny Rodgers omotom. Očajan potez. Uzrok mu nema smisla istraživati, ali možda leži u općoj samodostatnosti i samoljubivoj samouvjerenosti tzv. (nažalost) globalno glavnog imperijalnog “američkog naroda”, čija narcisoidna patetičnost već nekoliko generacija nesvjesno izaziva trbušne grčeve koji nezadrživo tjeraju na povraćanje. A to je praktički jedini minus koji ovdje susrećemo. Ali vrlo odbojan. No budući da je bitna glazba, ta stvar na sreću nikako nije povezana s njom. Dakle, “It Began In The Underground” za današnje je vrijeme jedan od izgubljenih biserčića, jer ovakvi se albumi za 2007. danas više ne rade. Zapravo ni u čemu ne pridonosi evoluciji rock glazbe, ali je silno prihvatljiv upravo zbog svoje rijetkosti i ugroženosti. Riječ je o fizičkom otkriću dinosaura za kojeg smo mislili da je davno izumro. Otkriće u svoj izvornoj čistoći i ljepoti. To je AOR!
Postava
Tracy White – vokal, prateći vokal
Phil Vincent – vokal, prateći vokal
Lars Säfsund – vokal, prateći vokal
Pierre Wensberg – vokal
Chris Demming – prateći vokal
Mike Walsh – gitara, klavijature, prateći vokal
Michael Riesenbeck – gitara
Eric Ragno – klavijature
Tommy Denander – gitara, klavijature
Lec Zorn – bas gitara, klavijature
Eli Hludzik – bubnjevi
Ivan Arnold – bubnjevi
Produkcija
Lec Zorn
Popis skladbi
1. Lecoverture
2. Long Time Coming
3. Second Chance
4. Play The Game Tonight
5. Eternal Flame
6. Fighting Chance
7. You Keep me In The Dark
8. Starting All Over Again
9. The Rush Of Passion’s Fire
10. Perseverance
11. Going The Distance
12. Second Chance (Alternate Take)
Trajanje albuma: 50.00
