Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: It Bites
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1986
Ocjena: 3.5/5
It Bites će očito zauvijek ostati upisani kao svojevrsna skupina s prepoznatljivim stilom iz daleka, iako se u svom kratkotrajnom postojanju nikada nisu upisali u ligu glasnih imena rock glazbe. Riječ je o jednoj od onih unikatnih art rock skupina kojoj je bilo suđeno ostati bez vidljivog komercijalnog uspjeha i prepoznatljivosti, unatoč originalnom glazbenom pristupu. It Bites su na većini svojih radova iznimno uspješno spajali elemente progresivnog rocka i popa te tako premostili most između ta dva naizgled posve različita glazbena svijeta. Središnja zvijezda sastava bio je bez ikakve sumnje odlični pjevač i gitarist Francis Dunnery, koji je tada, unatoč svom majstorskom sviranju gitare zbog kojeg bi čovjek pomislio na nekog gitarista s višegodišnjim iskustvom, bio tek na početku svog glazbenog puta. Njegov varijabilan i pomalo ekscentričan vokal bojom glasa mjestimice podsjeća na Petera Gabriela (ex-Genesis, solo) ili Dereka Shulmana (Gentle Giant), što će većina ljubitelja progresivnog rocka odmah primijetiti.
“The Big Lad In The Windmill” bio im je prvi album i već na njemu demonstrirali su svoj prepoznatljiv zvuk, koji će nadograđivati i na sljedeća dva albuma. Većina radova, ponajviše zahvaljujući često agresivnim zahvatima na električnoj gitari, sadrži poprilično hard rockerske temelje, što pridonosi tome da album pršti od energije, dok raznovrsne klavijature brinu za melankolične ukrase. Valja spomenuti i iznimno bogate višeglasne harmonije, koje dodatno pojačavaju Dunneryjeve vokalne akrobacije. I bas u režiji Dicka Nolana dovoljno je zanimljiv i kompleksan da izvlači vrlo poskočan i zarazan ritam. Zapravo se cijeli album poprilično oslanja na ritam te glavne i prateće vokale. Klavijature, o kojima se brine John Beck, varijabilne su i puno pridonose cjelokupnom ritmu, što potvrđuju i neki aranžmani koji zamjenjuju tradicionalne puhače. Atmosfera većine skladbi je vesela, poskočna i razigrana, da ne kažem čak pomalo šminkerska. Sve to naravno snažno pridonosi tome da je skupina zanimljiva i široj publici. Najzanimljivije je pak to što album nudi lijepu mjeru i prog (ekscentričan vokal, vokalne harmonije, otkačene gitarske dionice, raznolike klavijature i kompleksan bas) i pop elemenata (visoka melodičnost, pjevni refreni, pristupačnost), pa gotovo svaka stvar na albumu u sebi nosi potencijal radijskog hita, a s druge strane kompleksnost većine aranžmana čini ga zanimljivim i zahtjevnijim slušateljima.
Uvodna “I Got You Eating Out Of My Hand” puca od raznovrsnih pop finesa podloženih profinjenim sintovima i poskočnim ritmom. Kad upadne još i varijabilni Dunneryjev vokal, skladba dodatno dobiva na poskočnosti i melodičnosti, a glavni refren još dugo ne izlazi iz glave. Prateće vokalne harmonije su odlične, kao i energične gitarske dionice. Da je riječ o progresivnoj skupini dokazuje zanimljiva improvizacija na sintovima tik prije drugog prijelaza, kad ponovno nastupa glavni refren. “All In Red” otvara se višedijelnim vokalnim harmonijama, nakon čega slijedi funky ritam i nekoliko “nasumičnih” gitarskih dionica, koje djeluju kao da ih je umjetnik nasumce ubacio da bi smanjio komercijalnu podatnost skladbe. “Whole New World” otvara se improviziranim puhačima i u lagodnoj barskoj atmosferi. I ovaj put Dunneryjev vokal, višedijelne vokalne harmonije i ultramelodičan refren brinu da se miješaju šaljivo raspoloženje i melankolija. “Screaming On The Beaches” otvara se naoštrenim gitarskim rifovima, nakon kojih slijedi poskočan prijelaz na udaraljkama te sanjivi višeglasni refren podložen poskakujućim ritmom, što je dovoljno za jednu od kompleksnijih stvari na cijelom albumu. “Wanna Shout” opet je nešto više hard rockerski intoniran i ima pravi navijački ritam u stilu nekih Queen. Dunnery je tu u posebnom vokalnom elementu. Inače, to je najmanje zanimljiva stvar na albumu. “Turn Me Loose” je zato nedvojbeno jedan od vrhunaca, koji prekipijeva od pjevnih harmonija i zanimljivih gitarskih zahvata, kako na električnoj tako i na akustičnoj gitari. U drugom dijelu nastupa iznimno zanimljiv preokret s ukusnim zvučnim uzorcima na klavijaturama prije nego što se ponovno ponovi glavni refren, koji je još jedan od onih što nikako ne izlaze iz glave. “Cold, Tired And Hungry” je nekakva melankolična himna, u kojoj oduševljavaju ponajprije bogate vokalne harmonije i emotivne klavijature, koje čine još jedan od vrhunaca albuma. “Calling All The Heroes” zacijelo je jedno od najzanimljivijih ostvarenja na albumu. Ono što ga čini tako posebnim je power metalski pretrefren (kao i njemu primjeren tekst) u stilu nekih Helloween, iako je glavni refren opet posve drugačiji. Još je zanimljiviji drugi prijelaz, pun duhovitih zvučnih uzoraka, naoštrenih rifova i svemirskih sintova. Na “You Will Never Go To Heaven”, koja je vrhunac cijelog albuma i na kojoj najviše pokazuju svoje progresivne tendencije, It Bites prepuštaju se iznimno emotivnoj atmosferi. Dunneryjeve gitarske dionice lijepo se prepliću s višeslojnim sintovima, dok njegov vokal zvuči neutješno. Svi ljubitelji gitarskih virtuoza pak će zacijelo biti oduševljeni njegovim završnim i posve neočekivanim gitarskim solom. Naslovna skladba vrlo je lijep oproštaj na akustičnoj gitari.
Na svom debiju, koji ne sadrži niti jednu promašenu stvar, It Bites pokazuju se kao majstori spajanja profinjenosti, kompleksnih aranžmana i visoke melodičnosti, što ih odmah izdvaja kao unikatnu skupinu. Tko cijeni dobar art rock i rad skupina kao što su primjerice Saga, Queen, Rush (iz 80-ih) te komercijalnije radove Yes i Genesis, oduševit će se i albumom “The Big Lad In The Windmill”. I mnogi ljubitelj neo proga doći će na svoje jer će u njihovoj glazbi prepoznati i nekoliko za žanr karakterističnih elemenata. S druge strane, to je ona progresivna skupina koja je zbog velike količine pop finesa stvorena da je mrze svi puristi, koji ne podnose ništa što odstupa od njima strogo određenih zvučnih normi. Zato su mogućnosti samo dvije: ili ćete ih u trenu zavoljeti ili nećete htjeti ni čuti za njih. Pa, ovisi o tome kakav ste tip ljubitelja glazbe. Ako vam ne sjednu, jednostavno ćete ostati uskraćeni za obilje odlične glazbe. A svi ostali možemo se veseliti njihovu nedavnom uskrsnuću nakon više od 15 godina, pa makar i bez nezamjenjivog Dunnerya, kojeg je zamijenio John Mitchell (Arena, Kino, The Urbane, Blind Ego, John Wetton, ex-Frost*).
Postava
Francis Dunnery – vokal, gitara
Dick Nolan / bas gitara, prateći vokal
John Beck – klavijature, prateći vokal
Bob Dalton – bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Alan Shacklock
Popis pjesama
1. I Got You Eating Out Of my Hand (6:07)
2. All In Red (3:32)
3. Whole New World (4:25)
4. Screaming On The Beaches (3:46)
5. Wanna Shout (3:13)
6. Turn Me Loose (4:12)
7. Cold, Tired And Hungry (4:17)
8. Calling All The Heroes (5:33)
9. You’ll Never Go To Heaven (7:13)
10. The Big Lad In The Windmill (0:48)
Trajanje albuma: 43:06
