Izvođač: Suicide Silence
Izdavačka kuća: Century Media
Izlazak: 2011
Trajanje: 39:19
Ocjena: 3.5/5
Ljubitelji metalskih ekstrema, dobrodošli doma! Treći studijski uradak Suicide Silence predstavlja sastav u dosad najzrelijem svjetlu. U produkcijskom smislu Suicide Silence ponovno dobivaju na većem isticanju živog, sirovog osjećaja, što obožavateljima ove skupine donosi zahvalan učinak još veće blizine osjećaja beskompromisno bijesne agresije kakvu izaziva ovaj kvintet.
Elementi koji su skupinu predstavili na prethodna dva albuma u cijelosti su zadržani i na “The Black Crown”. U tehničko-izvedbenom smislu, što se tiče dinamike unošenja vrtoglavih breakdowna koji prožimaju i novi materijal te vrhunski istaknute razornosti nisko ugođenog riffanja, koje mjestimice podsjeća na flertanje s elementarnošću Pantera thrash riffa, album “The Black Crown” je uradak koji čvrsto stoji iza svojih djela.
Deathcore s mnogo poluтonskih rješenja koji ne podnosi melodiju. Element koji je nužan u nizanju apokaliptičnih vizura i izazivanju krvarenja iz ušiju konzumenata! Svakako i novih Suicide Silence, koji taj doseg samo produbljuju.
No ako idemo u detalje, pomalo ipak zamara upravo taj već iskorišteni arsenal obojice gitarista, koji se u rješenjima često samoreplicira. Izražajnu ograničenost na gitarski riff s druge strane učinkovito razbija odlični kričač skupine Mitch Luker, za kojeg možete biti bez brige da si u vremenu između prošlog i novog izdanja nije priuštio ni sat vremena pjevačkih vježbi. Njegovo dinamično preklapanje s “death growla” na “bolno” vrištanje djeluje ponovno besprijekorno, a Mitch ostaje prvorazredno utjelovljenje poguban dinamike, koja tako rješava povremenu krutost i dojam ležernosti u kojem obojica gitarista ostaju unutar već provjerenih formula ubiranja gitarskih fraza.
Skupina se u tom smislu poslužila i dodatnim potezima za razgibavanje skladbi. Tako je vokalni duet na skladbi Smashed, koja usput budi rečeno počiva na odličnom Exodus – Pantera riffovskom groove ljuljanju, primjer visoke kompatibilnosti vokalnih pristupa Lukera i Franka Mullena (Suffocation), iznimno dobrodošao, a sama skladba kvalitativno odskače na albumu. Drugi gost koji sudjeluje vokalom na skladbi Witness The Addiction, usput rečeno najdužoj skladbi albuma, koja traje dobrih pet i pol minuta, jest Jonathan Davis (Korn). Potonji čistom vokalnom melodijom i specifičnim vokalnim pristupom unosi osjećaj križanja Korn nu-metal principa s deathcoreom. Skladba koja pomalo smiruje album na sredini nekako neće biti po guštu onima koji branite izražajnu čistoću skupine, no unatoč tome skupina ovom skladbom ne gubi zlokobno pogubni fokus na albumu!
Iako album ne donosi ništa potresno, aranžiran je tako da je odsječen na znatno intenzivnijoj razini u odnosu na prethodnika i zato je dosad najrazorniji album Suicide Silence. Sve skladbe, s izuzetkom instrumentalnog i, blago rečeno, nepotrebnog interludija March To The The Balck Crown, skrojene su točno za prezentaciju energije sirovog i beskompromisnog Suicide Silence, bijesnog sotonskog marša na pozornicama. Svi vi koji ste svjesni sceničke moći Suicide Silence, što su momci nedavno pokazali i prilikom posjeta slovenskoj prijestolnici, znate što to znači. A to je ujedno i osnovna žarišna točka kojoj je skupina slijedila pri stvaranju “The Black Crown”. Biti najbrutalniji. U svojoj izražajnoj špuri Suicide Silence i uz izlazak svog trećeg albuma sigurno spadaju u sam vrh brutalnošću izazvanog zvučnog terora, kakvog može utjeloviti žanr “deathcorea”!
Postava
Mitch Lucker – vokal
Chris Garza – gitara
Mark Heylmun – gitara
Dan Kenny – bas-gitara
Alex Lopez – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Jonathan Davis – vokal na skladbi br. 7
Frank Mullen – vokal na skladbi br. 9
Produkcija
Steve Evetts
Popis skladbi
1. Slaves to Substance
2. O.C.D.
3. Human Violence
4. You Only Live Once
5. Fuck Everything
6. March to the Black Crown
7. Witness the Addiction
8. Cross-Eyed Catastrophe
9. Smashed
10. The Only Thing that Sets Us Apart
11. Cancerous Skies
