Izvođač: Duels
Izdavač: Nude Records
Izdanje: 2006
Ocjena: 3.5/5
Duels su mladi engleski sastav koji je vrlo rano u karijeri stekao ugled. Nisu baš dospjeli na sam vrh ljestvica, ali su zato kod kritičara dobili tim veću težinu. Album The Bright Lights And What I Should Have Learned njihov je prvijenac i već svjedoči o velikoj talentiranosti sastava koji se tek dokazivao. Od tada su snimili još jedan album naslovljen The Barbarians Move In.
Kad sam CD dobio na recenziju, očekivao sam prilično tipičan britanski pop rock uradak, no već na samom početku dobio sam šamar i lekciju da nikad ne smijem prerano donositi zaključke, pogotovo ne prije nego što poslušam album. Prvo me iznenadila opsežna upotreba mellotrona, koji se doduše u popularnoj glazbi u posljednje vrijeme dosta koristi (na primjer Oasis), ali ne ovoliko. Duels s mellotronom grade onu pravu zvučnu kulisu koju smo često mogli doživjeti u sedamdesetima. Nježan mellotron poprima još veće razmjere uz grubu gitaru koja ima prilično tipičan brit pop zvuk.
Duels su grupa suprotnosti. S jedne strane znaju svirati posve običan britanski pop, i to ne previše uvjerljiv, a s druge strane znaju impresionirati psihodeličnijim dionicama u kojima se u pozadini lijepo prelijeva mellotron. No ako se previše naviknete na ljepotu, vrlo brzo te može oboriti na pod kad pred mikrofon stane pjevač s tipičnim brit pop vokalom (naporan i povremeno otpjevan kroz nos). Ipak, te suprotnosti idu njima u prilog. Sve te razne varijacije i kombinacije učinkovite su i na kraju tvore vrlo posrećen hibrid britanskog popa i psihodelične glazbe.
Među uzorima sastava Duels često se spominju ponajprije dva imena golemog svjetskog glasa. To su naime Pink Floyd i David Bowie. Za Floyde bi se u najboljem slučaju moglo reći da se primjećuje možda utjecaj samo iz ranog razdoblja, kad je član bio Syd Barrett, pa je i to upitno, a kod Bowieja su sličnosti nešto veće, iako je Bowiejev stil bio inteligentniji i sveobuhvatniji.
Duels su solidni glazbenici, ali ništa više od toga. Sviraju onoliko dobro koliko je potrebno. Svoja ograničenja znaju iskoristiti sebi u prilog. Stvaraju glazbu koja djeluje iskreno i ne previše umjetno, a mislim da je to najvažnije. U prvom je planu gitara koja je prilično gruba, no uz dodatak akustične dojam se popravlja. Važne su i klavijature, gdje prednjači starinski mellotron, a klavijaturistica ne škrtari ni s ostalima (osobito su neki dijelovi s klavirom vrlo lijepi). Ritam sekcija je snažna i pruža dobru podlogu, dok je vokal takav kakav bi se od Engleza i očekivao – isprva djeluje naporno, ali kad se naviknete, možete ga čak i zavoljeti.
Duelsima se nema što zamjeriti. Stvorili su uradak koji ne čuješ svaki dan. Na prvi pogled kombinacija britanskog pop rocka i psihodelične glazbe djeluje pomalo čudno i nejasno, ali funkcionira. Album lijepo teče, glazba ti se na kraju ipak usidri u pamćenju i mirno možeš reći da je iskustvo svakako bilo zadovoljavajuće.
Postava
Jon – vokal
Jim – gitara
Katherine – klavijature
Jon – bas
James – bubnjevi
Produkcija
James Ford
Popis skladbi
1. Brothers & Sisters
2. Things
3. Potential Futures
4. The Slow Build
5. The Monsters Are Loose
6. Animal
7. What We Did Wrong
8. Pressure on You
9. Young Believers
10. Once in the Night
11. Taxi Song
