Izvođač: W.A.S.P.
Izdavačka kuća: Capitol Records
Izdanje: 1992
U mom životu ima nekoliko desetaka rock i metal ploča koje su me svaka na svoj način obilježile, a među heavymetalskima se zaista ističu tri: “Streets” grupe Savatage, “Operation:Mindcrime” Queensryche i ploča koja me je zauvijek uvukla u sebe nakon prvog slušanja negdje u srednjoj školi, a u njoj sam i danas – “The Crimson Idol” grupe WASP, odnosno bolje rečeno samog Blackieja Lawlessa.
Da, ova ploča dolazi iz ruku istog onog “tvrdoglavca” koji je negdje početkom osamdesetih navukao tigraste tajice, oko međunožja zakačio cirkularku i urlao kao zvijer. I uspio, na cijeloj liniji. Komadi I wanna be somebody, WildChild i Animal (I fuck like a beast) i danas su nezamjenjivi na svim pravim heavymetalskim feštama, a njegovo ludilo toliko je uplašilo puritanske Amerikance da su njihovoj glazbi čak “sudili” u presvetom kongresu, kad je heavy metal na saslušanju u predstavi za bogove branio “the sickest motherfucker of all motherfuckers”, Dee Snider. Tako smo dobili naljepnice na omotima koje svi danas znamo… Ali skrenuo sam s priče. WASP su dakle uspjeli i ludovali u dekadenciji osamdesetih, no već kad se desetljeće primicalo kraju i kad je kraj žurke bio “in sight”, 1989. izdali su The Headless children, kojim su dali naslutiti da su više od običnog bezumnog party benda. Da, WASP su PUNO više od toga…
Prije snimanja ove ploče Blackie je otpustio Johnnyja Roda i Chrisa Holmesa i isprva je želio izdati ploču kao solo izlet, no u izdavačkoj kući su ga uvjerili da je izda pod imenom WASP kako bi imala veći odjek. Tako je već u rujnu 1989. počeo pisati koncept albuma koji je postao “The Crimson Idol”. Priča u grubo govori o dječaku Jonathanu – “the invisible boyu”, koji bježi iz svoje zagušljive, vjerski zagrižene “redneck” obitelji u veliki grad – “Arena of Pleasure”. Tamo si kupi crvenu BC Richicu i kao svaki lijepo odgojeni seoski dečko počne šibati heavy metal, kad ga zamijeti direktor velike izdavačke kuće, “Chainsaw Charlie”. Obeća Jonathanu da će od njega napraviti najvećeg aса na sceni i Jonathan “proda dušu”. Uoči izlaska ploče dečko sretne Ciganku (The Gypsy Meets The Boy), koja mu proriče iz tarot karata i upozorava ga da pazi što želi, jer bi mu se želje mogle ispuniti. Dečko se, kako je obećano, preko noći pretvori u zvijezdu koju gone podivljale mase diljem svijeta, droge i lake žene (Doctor Rockter, I Am One). Ali svaki hedonizam jednom završi i u trenutku lucidnosti nakon doze kokaina (super izvedeno na ploči) nazove davno otuđenu majku, koja poriče njegovo postojanje i prekida vezu. Velikom frajeru se ruši svijet (the Idol, hold on to my heart), ali se podiže za veliko finale (The Great Misconceptions Of Me), u kojem ipak ostaje poražen. Slijedi još i raspletanje cijele priče u naraciji Blackieja uz pratnju akustične gitare.
To je kratko objašnjenje priče na ploči, ali ako završim samo s tim, zapravo joj činim nepravdu. Blackie je stvar doradio do zadnjeg detalja, dramaturški razradio pojedine, kazalištu dostojne dijaloge u skladbama, a pritom je uspio zadržati formu klasičnih heavy metal komada. Čista jebena desetka. Ploču je najbolje slušati od kraja prema početku, dakle prvo priču, u kojoj Blackie u 15 minuta naracije oslikava okvire priče, a pritom se s akustičnom gitarom poigrava figurama i riffovima koje kasnije u elektrificiranom obliku čujemo na regularnom dijelu ploče. O samoj glazbi nema potrebe gubiti riječi, riječ je o savršenstvu heavy metala na razini Iron Maiden (uuu, blasphemy ). Nenormalni bubnjarski uleti ex-Quiet Riot majstora Frankieja Banalija, gitarske vragolije Boba Kulicka (brata ex-Kiss gitarista) slijevaju se u jedno s luđačkim gitarskim riffovima i vokalnim eskapadama master Blackieja. Ono što je ovaj tip napravio svojim vokalom na ovoj ploči nije normalno. Vokalom ti prvo otkine udove u ludnici s Chainsaw Charlie (uz najlegendarniji uvod svih vremena: što je više heavy metal od “kurbljenja zahrđale motorke”?), a malo poslije toga ti može i puknuti srce od patničkog vokala u, po mom mišljenju, najboljoj heavy metal baladi svih vremena, Hold On To My Heart.
Možda sam malo previše euforičan dok pišem ovu recenziju (album mi se vrti cijelo vrijeme na laptopu dok ovo pišem i unatoč tome što ga slušam milijunti put, još me uvijek lomi), ali ova stvar uskoro će biti odsvirana uživo, pred mojim očima i ušima – hell yeah (čitaj: koncert W.A.S.P., New Age, Roncade (Treviso), Italija 12.12.2007.)! Ova ploča (i turneja koja u prosincu 2007. dolazi u Europu) je “a must hear, must see” za sve heavy metalce . Ludnica from start to finish ! Long Live Blackie Lawless!
Postava
Blackie Lawless – vokal, gitara, bas gitara, klavijature
Bob Kulick – gitara
Frankie Banali – bubnjevi
Stet Howland – bubnjevi
Produkcija
Blackie Lawless
Popis skladbi
1. Titanic Overture
2. Invisible Boy
3. Arena Of Pleasure
4. Chainsaw Charlie (Murders In The New Morgue)
5. Gypsy Meets The Boy
6. Doctor Rockter
7. I Am One
8. Idol
9. Hold On To My Heart
10. Great Misconceptions Of Me
Trajanje albuma: 58.05
