The Doors Experience posjetitelje Štuka bez problema doveli do orgazma! (2008)

Prošlog vikenda odvijao se ljubljanski, žabarski egzodus u štajersku, točnije u mariborski Štuk, koji se u subotu navečer ljuljao pod silinom jodlerskog desanta, preraspoređenog pod tajnim imenom operacija The Doors Experience. Trebao je to biti jedan od vrhunaca ovogodišnje koncertne sezone šire mariborske okolice, koji nas je, očekivano, nažalost ostavio prilično ravnodušnima.

Već sam prvi pogled na dvorište “Štukova dvorca” u očima prosječnog Jože budio je otprilike toliko sumnji koliko i arhitektonska stabilnost u neposrednoj blizini naprečac postavljenog kebaba. Simpatična koliba očito je simpatizirala s brzo promjenjivim smjerom i jačinom vjetrova koji su upravo stigli iza Urala, a da metanski moguće aromatiziranih puhova pojedinaca niti ne spominjem. Priča sa Štukom je pač malo drugačija. “Uzbudljiva” kvadratasta konstrukcija s prstoh vatom jedva primjetnog industrijskog prizvuka po uzoru na ljubljansku Metelkovu dosadom izmorenoj mariborskoj mladeži nudi neku vrstu pješčanika za raznobojna kulturno-umjetnička razmaženja. I vjerojatno upravo toj zamornoj zaluđenosti dosadom treba pripisati veliko zanimanje za nastup austrijskog petorca opsjednutog sastavom The Doors, koji u simpatično nekompaktnoj zvučnoj slici budi uspomene na besmrtne titane velike čitanke rock & rolla.

The Doors Experience predstavili su se prilično predvidljivim izborom čeličnih doorsovskih favorita, među koje su dlakavi austrijski pastusi rado nasuli i arome nekih manje prepoznatljivih cvjetova. U tom pogledu valja istaknuti proživljenu izvedbu Crystal Ship, zabavnu Five To One ili You’re Lost Little Girl, koje su po odzivu publike redom dostojno konkurirale vječnozelenima Break On Through (To The Other Side), Alabama Song, The End te naravno Light My Fire! Uvodna Roadhouse Blues nas je primjerice zamalo odnijela preko krova, a uz skladno pjevanje usput je zapela i When The Music’s Over!
Ostavština The Doors i 37 godina nakon smrti Jima Morrisona kod slušatelja svih dobnih skupina izaziva zavidnu mjeru simpatiziranja, ako ne već i fanatičnog štovanja. Mistična atmosfera koja se godinama nakuplja oko Morrisonove ikonografije dodobra je u sebe upila i mladca s uznemirujućim germanskim dijalektom Jasona Boilera, koji je po nekoj čudnoj slučajnosti uzeo nadimak Jim (tko zna kakva priča stoji iza toga)! Jasonova imitacija Jima Morrisona ipak nije tako besprijekorna kao što bi se od prosječnog fanatika sastava The Doors moglo očekivati. Jasonov najjači adut svakako je vokal, kojim bit poruke The Doors ostaje lijepo obuhvaćena, no ukupna ocjena pjevačeve izvedbe bez komičnih baletnih ubačaja vjerojatno bi kotirala mnogo više. Upravo zbog njihove prisutnosti na trenutke se činilo da je Jasonova zanesenost interpretacijama najvećih trijumfa sastava više oduzela nego dala. Oduševljenje kojim je Jason grizao ikonografiju Jima Morrisona bilo je neizmjerno i moglo se mjeriti samo s gorljivošću njegova kolege Klausa Bergmaiera, koji je savjesno, na trenutke čak i previše oduševljeno, kopirao Manzarekove manevre. Ostala trojica slijedila su spomenutu dvojicu u opreznoj, vidljivo napamet naučenoj maniri koja nije ostavljala prostora za konstruiranje konkretnijih melodijskih preleta, niti u uskom okviru kataloga The Doors. U tom pogledu kod The Doors Experience riječ je o opreznom i posljedično neatraktivnom suočavanju s velikanima glazbene prošlosti.

Ako već moram tražiti pobjednika subotnje večeri, ta bi čast zacijelo pripala raspaljenoj mariborskoj mladeži, čija je energičnost, dobra volja i poslovična sklonost poštenom ludovanju (ponovno) potvrdila svoju nadmoć nad monotonom razmaženošću ljubljanske raje! Njegovanju zaglušujuće vreve svoje su sigurno dodali i The Doors Experience, koji nikako nisu bili loši, ali naravno ni upola toliko zanimljivi kao njihovi veliki idoli, što, iskreno rečeno, ne nudi neke lude izglede, pogotovo ako, baš kao i moja malenkost, ni pod razno ne spadaš u kategoriju bezuvjetnih štovatelja The Doors.

Tekst: Daniel Pavlica
Fotografije: Mojca Perdih