The Drinkers – U lovu na Heidi po brajdi! (2008)

Datum intervjua: 13.06.2008.

Ako ti ne dođeš k The Drinkers, doći će pač The Drinkers k tebi. Još od rođenja RockLinea, ožujka 2006., poznat je čvrst savez između ekipe šaljivih alkoholnih rock n’ roll izopačenika i našeg vrlo galopirajućeg web-zina, uostalom RockLine je dobio svoj prvi vjetar u jedra kad je isplovio 24.02.2006. tako da je za svoj prvi članak premijerno ispljunuo reportažu s koncerta The Drinkers iz Orto Bara (Ljubljana). No ostavimo izlive sentimentalnosti od kojih se oči rose za neki drugi put.

Kako je moguće napraviti intervju s The Drinkers na jednom od najprestižnijih festivala koji se svake godine vrte po Europi, dakle na Nova Rock festivalu? To definitivno spada u rubriku otkrića života na Veneri i Neptunu. Kako je uopće moguće napraviti intervju s The Drinkers, čiji su članovi uvijek do zuba “zaprljani” svatko svojim poslovima. Ili strašare po TV-u, ili se uz svoj matični bend bave i drugim bendovima, a pritom su pravi protagonisti koji traže mlade talente i pružaju pomoć mladim bendovima koji se tek moraju iskazati i dokazati. Muškarci koji nikad ne okolišaju i muškarci koje je iskren jezik već više puta bičevao, jer je taj danas slovenskim japijima na “položajima” sve teže razumljiv, ili im tjera strah u kosti. Ukratko, The Drinkers su pač oni rijetki zdravi rockeri koji blefiranje ne poznaju. Respekt.

Idemo na Nova Rock festival. Utaboriš se, odeš u obilazak, mjerkaš se s danskim hot-dogovima, kad ti u susret dođe nasmijano i vrlo poznato lice. Sunčane naočale ispod “Jocker” šeširića. Maki! Maki “glavom i bradom” usred ničega. Na nepreglednoj pokošenoj poljani, kilometar dalje od još nepreglednijih poljana Mađarske i dalje prostranstava Azije, negdje u najizgubljenijem i od boga zaboravljenom kutku Austrije. I to među 120.000 ljudi, uglavnom neotenijskih Austrijanaca koji su tek počeli mijenjati mliječne zube za pravu zubnu formulu vrste Homo sapiens. Što ćeš. Uvijek srdačno nasmijanom, pozitivno nastrojenom i karizmatičnom tipu kova kao što je Maki teško je izbjeći. Odmah razgovor, a nakon nekoliko minuta zagrijavanja naravno i poziv na intervju, koji se dogodio drugog dana festivala, 14.06.2008., malo iza 11.00 sati. Neko smo vrijeme tražili hlad, a onda sve karte stavili na nepropusnost pokrivala i sunčanih naočala. Srećom je puhalo i odnosilo vrućinu. Maki je veselo promovirao već praznu bocu Jaeggermeisstera koju smo našli pod nogama, kao što i dolikuje pravom The Drinkers legionaru, a onda je potekla riječ o…

RockLine: Reci mi, što se događa s The Drinkers ovih dana?
Maki: Basist se nakon teške promocije, sa slomljenom nogom i nakon teške bitke s prevelikim količinama, khmm… mislim da je bio baš Jaeggermeisster, opet sretno oporavio. Opet normalno hoda bez štaka. Kad je već ljeto, ne mogu mimo našeg nastupa na Viva La Pola!, gdje je na pozornicu došao na štakama i svirao sjedeći.

RockLine: Govorimo o Miri Mutvaru, je li?
Maki: Miro, da. Naš Miro Mutvar, kojeg ovom prilikom pozdravljam. I 30 cm visok stepenik ti može omogućiti kompliciran prijelom pete. Inače smo izbacili naš najnoviji singl “Hajdi lovim v brajdi”.

RockLine: Kako ta trenutna sveslovenska, ako smijem reći, u pozitivnom smislu Niet “hajka”, koja se vrti oko trenutnog preporoda i ponovne aktivacije benda, utječe na The Drinkers? Basist Miro Mutvar potpuno je angažiran u poslu s njima, a vaš gitarist Robert Likar ionako svira gitaru i kod Niet?
Maki: Niet su u ovom slučaju za The Drinkers poslastica, neko osvježenje, kao i osvježenje za rock glazbu u Sloveniji, mislim na samu rock scenu. Čini mi se važnim da Niet opet promoviraju rock onako kako ga sami razumiju. Njihov rock princip zdrav je princip promoviranja prave rock glazbe. To smo mogli nedavno vidjeti i doživjeti u ljubljanskim Križankama. Što me međutim žalosti kod teme Niet jest činjenica da se na svim domaćim radijima punom parom vrti njihova obrada u izvedbi sastava Dan D, što može djelovati zavaravajuće. U biti, u slučaju Niet radi se o velikom povratku. Ljeti se očekuje puno festivala s njihovim nastupima. Naš Robi pritom zrači kao nikad dosad. Sve to ni na koji način neće utjecati na rad The Drinkers. Naši koncertni termini pritom ostaju netaknuti, a rad u bendu neometan. The Drinkers ostaju prioritet.

RockLine: Već za nekoliko dana vi iz The Drinkers odlazite na pozornice. Akcija dakle!
Maki: Prvo u lipnju sviramo u Roxly klubu u Ljubljani, a dan poslije u Jevnici na festivalu, gdje su i predbendovi, mislim da Pain The Ass itd… Slovenski podmladak.

RockLine: Pain in the Ass? To su oni koji se na koncertima gađaju toaletnim papirom?
Maki: Da, ha, ha… Odgovor na željeznu zavjesu i dan mladosti, ha, ha, ha… Pa onda slijede još 5. i 6. srpnja, pa Klumpanje u Sevnici. Hopla, još nešto. U ovo vrijeme, dok mi ovdje na Nova Rock festivalu sjedimo zajedno, The Drinkers su trebali nastupiti na jednom velikom moto-skupu u Pragu, ali sam, nažalost, kupio kartu za Nova Rock festival mjesec dana prije toga, pa smo taj nastup morali otkazati, što žalim, a s druge strane nema ništa iznad “Jaegera”, pa Nova Rock festivala, pa ovdje sretneš “roklajnovce”, ha, ha…

RockLine: To je već tradicija. RockLine i The Drinkers uvijek smo bili dobri saveznici.
Maki: Zar nije smiješno? Među 100.000 ljudi ovdje na Nova Rock festivalu srećem te. Naravno da moramo držati skupa.

RockLine: Punk scena se u Sloveniji opet vraća u fokus mase, zahvaljujući upravo ponovnom okupljanju Niet, ali s druge strane moje je mišljenje da mi Slovenci i dalje nemamo neku zdravu mainstream rock glazbu. Kakvo je tvoje mišljenje o svemu tome?
Maki: Stvar je spremna da se vrati, mislim punk, samo ga treba još malo probuditi. Neki mediji su već skužili da s tim kvazi-popom kod nas neće preživjeti. Recimo Radio Oktal vrti sasvim zdravu glazbu. Inače uopće nisam neki veliki zagovornik radijskih postaja, mi iz The Drinkers više ni ne idemo na intervjue na radijske postaje. Ali općenito gledano postoji neki potencijal da se pravi rock u Sloveniji ponovno probudi. Recimo, The Drinkers vrlo dobro surađuju s bendom Nove Konzerve, za koje smatramo da imaju dobar potencijal. Znaš, mi iz The Drinkers ionako ne možemo na “nacionalku”, ali kad krenemo na teren, na našim “špilovima” uvijek je pravi žur.

RockLine: Vaši su koncerti uvijek puni i uz vaš repertoar ne može se očekivati ništa drugo osim odklopa pod pozornicom. Koncerti su vam puni, zar ne?
Maki: Koncerti su puni. Da, mi sviramo jednostavan rock, vrlo pristupačan, bez zakompliciranih refrena, za veseljačenje. Pač ostajemo vjerni našoj tradiciji. Bez “rupica u cipelicama”, to neka pjeva Krist.

RockLine: Novi singl imate vani. Reci nešto više o tome.
Maki: Da, sad je ovako. Album je izašao krajem 2007., master je napravljen u Metro studiju u Ljubljani, snimili smo 14 komada. Mogu se pohvaliti da smo prvu nakladu od 400 primjeraka potpuno rasprodali. Reizdanje ploče dogodit će se 14.06.2008. Čekaj malo… Kad? Je li danas četrnaesti?

RockLine: Aha.
Maki: Super. Iz Poljske danas dobivamo CD-e! Reizdanje je jeftinije jer smo se poprilično “iskešali”. CD će biti stavljen samo u karton, a dva komada će na reizdanju nedostajati, kako bismo izbjegli zahtjeve za raznim autorskim pravima. Inače, za novi album smo još jednom snimili komad “Ko to tamo peva” s mojim vokalom. Album smo počeli promovirati prvo skladbom “Tine rine”, to je bio naš prvi “singl”, zatim je slijedio “Hura! Hura! (Nažrem se ga lahk’ doma”), a treći singl bio je “Šnopc, je reku stari mož”, pa videospot. Sad se zaustavilo kod “Heidi”, jer nam je ponestalo novca.

RockLine: “Šnopc je reku stari mož”. Kako pronicljivo, ha, ha… vaša The Drinkers ideologija živi dalje, ali u novom ruhu.
Maki: “Šnopc je reku stari mož, potem so ga odnesli v grob”, ha, ha, ha… Pa, ponekad moramo naglasiti poruku da ponekad ipak nije baš dobro pretjerivati s alkoholnim pićima. Takve dobronamjerne poruke ponekad isto ponudimo.

RockLine: Dobro, a tko kod vas uglavnom dolazi na takve divlje ideje za komade?
Maki: Uglavnom Koza i ja, Likar također, a uglavnom je Koza napisao poprilično komada. “Hura! Nažrem se ga lahko doma” paše u ovaj kapitalistički sustav. Pa zamišljaš? “Spet konec šihta, v gostilno zavijem, tam se ga bom nažr’u k’ žva’u” Poprilično smo iskreni. Možda i previše. To nas onda možda i bije, jer nas na RTV SLO onda nikad ne pozovu.

RockLine: Moje je mišljenje da je to jedini zdrav put. Ta iskrenost. Kao umjetnik moraš izraziti ono što te izjeda iznutra. Ta je iskrenost za zdravu sliku rock glazbe jako važna. Smatram da ste vi iz The Drinkers sa svojom izravnošću jedan od glavnih nositelja zdrave rock kulture u slovenskom prostoru, pogotovo je to važno za mlade bendove, da nauče razlikovati, da se lakše usmjere.
Maki: Pa mi iz The Drinkers ne promoviramo alkohol. Mi promoviramo samo učinke alkohola, a alkohol promovira primjerice Natalija Verboten u reklami za pivo Union. Mi u našim tekstovima samo govorimo ono što vidimo. Odraz u ogledalu. Tako da…. Zdrava noga od Mutvara i šponamo dalje!

RockLine: Kao pojedinci ste članovi The Drinkers, kad niste The Drinkers, jako aktivni. Koza ima npr. još jedan bend, Astrid Lindgren, zar ne? Ti se pojavljuješ na TV-u, Likar je Nietovac,… Dobri ste. Kako vam sve to polazi za rukom?
Maki: Možda na to utječe činjenica da smo raštrkani po svim krajevima Slovenije. Jedan je iz Logatca (naš bubnjar Macho), onda je Koza iz Ivančne Gorice, ja sam iz Grosuplja, Miro Ljubljana, Likar Jevnica. U zadnje vrijeme imali smo i manje proba. Kaže naš basist Miro, to se nisam sjetio ja, da neka vježba onaj tko ne zna svirati. Meni to više nije zabavno, jer stvarno moramo više vježbati.

RockLine: Novi album sastava The Drinkers ujedno je i tvoj prvi službeni The Drinkers album, s tvojim vokalom.
Maki: Da. Ja sam prije toga bio dvije godine odnosno godinu i pol gitarist, onda sam prešao na vokal. Pa imali smo i taj nesretni DDV bend.

RockLine: Kako, kada i gdje su te The Drinkers “pohaklali” da si završio kod njih u ulozi pjevača?
Maki: Prvo sam kod The Drinkers bio ritam gitarist. Onda je bend napustio klavijaturist, uz to sam imao i sastav DDV pa sam tako svirao u oba benda. Morao sam svladati čak i Bon Jovi. Nakon dvije godine DDV-ov brod počeo je tonuti i definitivno se raspao nakon što smo trebali krenuti na neku turneju po Njemačkoj. Jedan od naših DDV članova nije htio ići na tu turneju. Pa sam dobio i uvjet, neka biram između The Drinkers ili DDV. Isprva sam se odlučio za DDV, i to zato što smo imali najavljenu tu turneju po Njemačkoj. Pa smo se onda DDV raspali. Koli, bivši pjevač kod The Drinkers, bio je i u tom razdoblju gnjavator, zajedno s egom sigurno ih je težio 300 kg i u to je vrijeme također napustio bend. Pa me zove Likar: “Ti, a bi pr’šu k Drinkersom?” Mislim si: “Opet gitara.” A odgovor s druge strane slušalice glasi: “Ne, ne. Ti češ pjevati.” I to je to.

RockLine: Ali to je hrabra The Drinkers odluka. Ti i Koli? To je kao “The Beauty and the Beast” kontrast.
Maki: Pa da. Koli je bio malo veći, pa…

RockLine: … jesu te nagovarali dečki da se moraš udebljati i sl.…?
Maki: To naravno. Na 300 kg, pa bonove za McDonalds su mi kupovali. Sad kad nema Kolija, imamo teniski teren u kombiju.

RockLine: Molim?
Maki: Toliko se prostora u kombiju pojavilo odjednom.

RockLine: Pravi “Rolling Stone mobile” dakle, ha, ha, ha…
Maki: Aha, ha, ha,… Inače, Koli je ikona. Normalno, ja ga poštujem, mi iz The Drinkers i dalje smo prijatelji s njim. Priča za The Drinkers ide dalje sa mnom. Sad je izašla ploča “Heidi”. Negdje se album dobro primio, negdje nije. Bacili smo puno novca.

RockLine: Što posebno novo nudi album “Heidi”?
Maki: 12 novih skladbi, pa obrade “Ko to tamo peva” i “Lep dan za smrt”, komad koji mediji nisu nanjušili, a snimili smo ga s posebnim gostom, s originalnim gitaristom sastava Niet. Htjeli smo snimiti i komad “Jaz sem na liniji” od Pankrta, ali su nas odbili jer smo navodno napravili predobar komad za kompilaciju. Da, umjesto tog komada koji smo htjeli prilagati, radije su na kompilaciju uzeli taj isti komad s nekim “švasanjem”, neka pila se javlja na početku, Rotor bend ili nešto slično…

RockLine: Čekaj, to ne štekam. Za alter kompilaciju, “tribute to Pankrti” ili što već, predobri ste, za RTV Slovenija pak preveliki rock n’ roll otpadnici?
Maki: Da, znaš kako je to? Pokušavamo se dogovoriti za špil na Metelkovi u klubu Gromka, sviramo punk komade, imamo Nietovca u bendu, a kažu nam da ne odgovaramo njihovu programu. Ali mi se ne damo. Ljeti smo si tako već popunili raspored koncertima.

RockLine: Možda je ovo prerano, ali reci. Priprema li se već neki plan za novi album, nasljednika albuma “Heidi”.
Maki: U biti je već dosta komada pripremljeno za novi album. Već u ovom trenutku. I ja već imam nekoliko ideja. Baš danas sam nešto razmišljao… “HIV – negativ”.

RockLine: Zapravo kakav je proces, kako nastane neki The Drinkers album? Tko piše glazbu i kako spojite komade?
Maki: Koza, Likar i ja, Miro također pomaže. Recimo Koza napiše komad, onda se nađemo na probi i komad isprobamo. Naš bubnjar sad svira i u sastavu Krema, koji će također ove godine u rujnu izdati album, tako da baš u ovo vrijeme puno vježbaju. The Drinkers smo dakle multidisciplinarni.

RockLine: Vaša multidisciplinarnost vam omogućuje zdravu ponudu usluga mladim bendovima, da se oni lakše usmjere.
Maki: Cijelo se vrijeme trudimo pomagati mladim bendovima, jer se zavedamo da je u Sloveniji teško. Mnoge nadobudne bendove pokušavamo spromovirati kroz naše koncerte. Već dugo smo na sceni i znamo kako stvari idu, zato uvijek pomažemo ako je ikako moguće.

RockLine: Rock n’ roll koji istovremeno pokazuje nebo i pakao.
Maki: Da, osobno smatram da je u Sloveniji za rock bend lijep uspjeh ako napuni klupski prostor. A da bi Slovenci ikada uspješno nastupali na festivalu tipa Nova Rock, to po mom mišljenju ostaje utopija.

RockLine: Još ovaj “off topic”. Kako si zadovoljan dosad doživljenim špilovima ovdje na Nova Rock festivalu?
Maki: Pohvalio bih Sex Pistols, iako Rotten ima neki čudan način ponašanja, ali to je kod njega koncertna konstanta. Našao sam, međutim, usporedbu između Niet i Sex Pistols. Kod Sex Pistols je umro Sid Vicious, kod Niet Primož Habič. Sex Pistols su izdali jedan album, Niet također jedan album, pa je obojici nešto uspjelo postići. Jako. Isto tako preporučujem svakom Slovencu koji sluša barem malo rock n’ rolla da bi trebao u životu barem jednom pogledati ovakav festival kao što je Nova Rock, da si proširi vidike. A što je tebi, kako ti se činilo jučer?

RockLine: Ne znam,… nisam baš bio na strani nositelja prvog dana, ali me je “direktnim krošeom pogodila u bučku” trijada uzastopno nastupajućih bendova Rose Tatoo, Airbourne, pa Porcupine Tree na crvenoj pozornici. Uglavnom sam vedrio na crvenoj pozornici, a i danas i sutra hoću.
Maki: Čini mi se da je raspored na crvenoj pozornici poprilično bolji nego na plavoj pozornici, i zvuk mi se čini bolji na crvenoj pozornici. Austrijanci pak ne znaju piti pivo jer ga prolijevaju i bacaju pivo među ljude. Jesi li to možda primijetio? To ne razumijem. Je li otac takvog mladića koji baci pun pehar piva možda Schrottov agent…

RockLine: Nezasitna kontra-propaganda osnovnom The Drinkers nasljeđu, to je to prolijevanje piva….
Maki: Grozno stvarno. To ne ovladaju. Moram još i ovo reći. Da je Schwechater za The Drinkers službeni uvoznik iz Austrije i ovdje na Nova Rocku primjećujem na tlu puno crvenih limenki tog piva i to me podsjeća na dom.

RockLine: Ima li još nešto što bi dodao na kraju intervjua?
Maki: Pozvani ste na The Drinkers koncerte, slušajte puno glazbe i jedite puno mrkve. I ne dajte se voditi medijima. Ne zatvarajte se u sobe, dođite radije na teren da osjetite što je zapravo “rock”. Još ovo, ultra važno. Ove godine slavimo The Drinkers 15. obljetnicu. Doduše, ne znam još kada, kako i gdje ćemo to obilježiti, ali nešto ćemo “ušpičiti”. Pozvat ćemo i RockLine.

RockLine: Maki. Hvala za intervju, nađemo li se danas negdje pod pozornicom Nova Rock festivala?
Maki: A hoćeš gledati Bad Religion?

RockLine: Jep, reunion varijanta.
Maki: Hajdemo se dogovoriti u 20.00 sati na lijevoj strani od miks-pulta na crvenoj pozornici.

RockLine: Vrijedi.
Maki: Okej, dogovoreno.

Galerija slika