Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Overdrive
Izdavač: Soulfood
Izlazak: 25.08.2014
Trajanje: 45:23
Ocjena: 4/5
Nakon osam godina na scenu se vraćaju s petim izdanjem Britanci Overdrive. Nemojte ih pomiješati sa švedskim melodičnim rock revitalistima istog imena i mnogo mlađom EMŠO brojkom. Britanci Overdrive svoj su prvi nastup odsvirali naime 1974. u rodnom gradu Grantham pod imenom Upex, a u grupi su već tada bili osnivači Tracey Abbott (gitara) i Ian Hammilton (bas gitara), koji su za krsnu godinu grupe Overdrive proglasili 1977. Overdrive su grupa kojoj karijeru obilježava hrpa uspona i padova. Prvi put su se raspali već 1982., pa su uspjeli izdati samo jedan jedini singl za skladbu »On the Run« (1981) te dva demo snimka. Bend se reaktivirao 1988. i u klimavim vremenskim razmacima nanizao do današnjeg dana četiri studijska albuma.
Stiže, dakle, napokon i peti studijski album »The Final Nightmare«, koji je producirao nitko drugi nego Chris Tsangerides, čovjek koji je živio i disao NWOBHM pokret sa svojom grupom More. To je onaj dobrotvor koji je, recimo, oblikovao zvuk Judas Priest klasika »Painkiller« (1990) ili zvuk Y&T albuma »Mean Streak«. Iako su Overdrive prije dvije godine doživjeli konkretno prevrednovanje članstva i u ekipu današnjih Overdrive ušao je novi vokalist, koji ima iskusno »Mojsijevsko« ime Dave Coulter. On je dolaskom zamijenio Stevea Farnera, onog čovjeka s kojim je grupa snimila i izdala spomenuti »On the Run« 1981. te treći i četvrti studijski album 2005. i 2006. Po onome što je Coulter ponudio na albumu »The Final Nightmare» možemo zaključiti da su Overdrive odlično birali. Nevjerojatno dobar približak vokalnim karakteristikama Farnera!
Album »The Final Nightmare« najiskreniji je otisak onoga što je svojom revolucionarnom pojavom isporučio NWOBHM. Album na kojem se za slušatelja zaustavlja vrijeme. Izgubljen u vremenu i prostoru. Kao da je nastao u prvoj polovici osamdesetih. Čudno zvuči, ali ipak. Bez obzira na to što falanga novodobnih revitalista Skandinavije i Njemačke ne stvara ništa još nečuveno, njihova je aktivnost silno važna, jer su okupili svoje redove, za koje ne bi mislio da će se još ikad motati naokolo. Od Blitzkrieg, do Weapon (UK), Tokyo Blade, do Battleaxe i naravno Overdrive. Oni se na »The Final Nightmare« drže svog provjerenog recepta kao pijanac ograde, koji najbolje vladaju, zato i isporučuju najbolje što mogu. A budući da su u svim potezima nevjerojatno iskreni, album se pravom ljubitelju staroškolske heavy metal »erotike« hipoma uvuče pod kožu! Riječ je o odličnom heavy metal / heavy rock albumu od prve do posljednje sekunde, koji je cijelo vrijeme odjeven u zlokobnu atmosferu, punu mračnjaštva, otkucavanja sudnjeg sata, sudnjeg dana! Tsangerides nije Sneap pa zato ne očekujte zlokobnost teatra tipa novih Hell albuma, ali ipak. Davein vokal je onaj donositelj konačne propasti. Djeluje blago »šuplje«, prigušeno, zavijajuće, odlično oživljava agoniju spleta ludila i boli. Coulter nipošto nije pjevački akrobat, već »stričekt vokalnog karizme«. Skladba Twisted in Mind kaže sve, kad Coulter pluta kroz više registre u sjaju neuvjerljive upotrebe falseta, gdje oscilira u vokalnoj snazi. Međutim, posjeduje »otrov« i fenomenalno djeluje u strukturi i zvuku skladbi. Podsjeća na križanca između Ozzyja i Marka Sheltona (Manilla Road), dakle na dva vokalista koji se baš ne mogu pohvaliti atletskom dresurom glasa, ali oboje posjeduju izniman šarm u boji glasa i interpretaciji! Bend razvija izniman kompaktan stisak zvučnog zida, koji tvore vrhunski gitarski rifovi iskonski stare škole heavy metala, kad su se kresali svi pionirski rifovi rocka i metala.
Skladbe su pune mračno pompozne epičnosti. Riječ je o potpunoj drami, prožetoj okultom, iskušenjem, spletom ludila i boli, gdje je glavni junak osuđen na konačnu propast. Nitko ne izmiče ruci sudbine, starki s kosom. U osam godina stanke od prethodnog albuma ideje su se kalile do izvanredne zrelosti. Chris Tsangerides pobrinuo se za odličnu produkciju. Lukavu, nabrušenu, apokaliptičnu. Snare je topovski, krajnje odebljana bas linija namotano para zvučnu sliku, rifovi hvataju zlohotno i grubo, klavijature zgušnjavaju pozadinu zvučne slike i daju joj moment »čokatosti«. U svemu tome kraljuje specifičan vokal Davea Coultera, koji dodaje onu atmosfersku točku na »i«. Prave punkerske »prljavštine«, koju u zvuku znaju isporučiti samo oni koji su razvijali metal u vrijeme kad je procvat doživljavao i punk. Klavijature i gitare djeluju u izvanrednoj sprezi. I klavijature i gitare naravno isporučuju solaže. Klavijature često posežu za Hammond zvukom, u skladbi Taken Young (Ben’s Song) unose zlokobnost »crkvenih orgulja«, uz koju vam se može naježiti koža.
Ako želite iskustvo iskonskog heavy metal karaktera bez ikakvih uljepšavanja, bez ikakvog kiča, laka, popravaka, dodanih simfonijskih aranžmana i cvrkutavih sintisajzera i bez »glancanja zvuka« te tražite samo »iskrenu svetu« snagu gitarskog rifa koji razbija zube i nabija glavu na kolac, onda je »The Final Nightmare« album koji će vas nedvojbeno usrećiti. Ponovno oživljena nemani zaurlala je, naježila bodlje! U sjaju mjesečine blistaju caklina njezina naoštrenog zubala spremnog da rastrgne svoje žrtve. Do posljednje noćne more iz koje se više nitko ne probudi: Tako se nekoć radio heavy metal. I prokleto uzvišeno djeluje u 2014., što znači da zubalo Overdrive nemani nipošto nije otupjelo!
Postava
Dave Coulter – vokal, prateći vokal
Tracey Abbott – gitara
Tim Hall – klavijature, prateći vokal
Ian Hammilton – bas gitara, prateći vokal
Scratch Padgett – bubnjevi
Produkcija
Chris Tsangerides
Popis skladbi
1. Invited to Hell
2. Twice Shy
3. Glass Game
4. Twisting My Mind
5. Wasted
6. Lost on a Mountain
7. Nightwalker
8. Taken Young (Ben’s Song)
9. Final Nightmare
