Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Watch, The
Izdavač: Pick Up Records
Izdanje: 2014
Trajanje: 37:35
Ocjena: 3/5
The Watch su nehotice postali jedna od najkontroverznijih suvremenih talijanskih simfonijskih progrock skupina, jer se većina slaže da je njihova glazba potpuno kopiranje (i nastavak) onoga što je nekoć stvarao Genesis iz ere Petera Gabriela, pri čemu zdesna ne ide samo za inspiriranjem svojim glazbenim idolima, kao što je to slučaj kod suvremenih prog revitalista. Teatralno-karizmatični vokal pjevača i šefa The Watch Simonea Rossettija izrezana je kopija mladog Petera Gabriela, klavijaturist Valerio de Vittorio sa svojom opsjednutošću melotronom i orguljama savršen je učenik Tonyja Banksa, Giorgio Gabriel svojom gitarskom tehnikom podsjeća na Stevea Hacketta, basist Mattia Rossetti slijedi ritmičko nasljeđe Mikea Rutherforda, a Marco Fabbri pokušava oponašati bubnjarske vještine Phila Collinsa. Potpuno je nerazumljivo zašto bend s takvim glazbenim i skladateljskim talentom ostaje tako ograničen i zatvoren u uske okvire vlastite opsjednutosti likom i djelom klasičnih Genesisa.
Čak su i neke neo-prog rock postave iz osamdesetih, koje su nekoć, uglavnom nepravedno, neki optuživali za pretjeranu sličnost s Genesisom, u kasnijim godinama temeljito promijenile svoj zvuk, pa danas gotovo nitko od njih, osim povremeno IQ, više ne podsjeća na svoje velike simfoprog uzore. The Watch se ni na svom najnovijem ostvarenju, »Tracks From The Alps«, ne otresaju te već gotovo perverzne zvukovne srodnosti s klasičnim Genesisom i na svakoj, inače vrhunski odsviranoj i aranžiranoj kompoziciji pate od manjka umjetničke samobitnosti, jer se na sve načine trude stvoriti identičan zvučni kolaž i atmosferu kao njihovi veliki idoli, koji zbog postupaka svojih talijanskih ‘klonova’ vjerojatno ne bi bili previše oduševljeni.
Dok slušaš »Tracks From The Alps«, na svakom se koraku čuje neki aranžman koji podsjeća na nešto iz Genesisove ‘davnine’. Uvodni »A.T.L.A.S.« sadrži pastoralno obojen uvod koji bi se lako mogao naći na Genesisovu albumu »Trespass« (1970.), dok u nastavku The Watch pri oblikovanju pojedinih aranžmana plove negdje između »Nursery Cryme« (1971.) i »Foxtrot« (1972.). Ništa drukčije nije ni s »Devil’s Bridge«, koja bi sasvim sigurno mogla biti kakva zaboravljena Genesisova tvorevina s početka sedamdesetih, dok je Rossettijeva vokalna srodnost s Gabrielom na trenutke već gotovo jeziva. Melodični refren jedan je od rijetkih trenutaka na »Tracks From The Alps« koji ostavljaju trajniji emocionalni pečat, jer The Watch kronično pate od manjka vlastite duše. Članovi The Watch vjerojatno bi na optužbe da zvuče kao karbonska kopija Genesisa odgovorili u stilu ‘netko pač mora svirati takvu glazbu otkako je Genesis više ne svira’, što je naprosto apsurdno, ako ne i groteskno.
»The Cheating Mountain« ima čak i sličan naslov kao »Trespass« klasik »White Mountain«, dok je po strukturi slična mješavini različitih Genesisovih skladbi iz razdoblja između 1970. i 1973., pri čemu su cijelo vrijeme u prvom planu profinjene klavijatursko-gitarske harmonije i epske melotronske zavjese, a povremeno i Rossettijeva flauta. Genesisove sljedbenike pritom ne treba podsjećati da je i Peter Gabriel u mlađim godinama rado povremeno prionuo na flautu. »On Your Own« i »Once In a Lifetime« mogle bi se svojom mračnom ambijentalnom naravi i stilskim pristupom naći na Genesisovu konceptualnom remek-djelu »The Lamb Lies Down On Broadway« (1974.). Za veliki finale The Watch posluže epom »The Last Mile«, koji je više nego očito strukturiran i aranžiran po smjernicama pojedinih klasika s albuma »Selling England By The Pound« (1973.), dok se Giorgio Gabriel i u solažama ponovno pretvara u savršenog gitarskog oponašatelja Stevea Hacketta.
Opsjednutost The Watch svojim britanskim prog idolima premašuje sve zdrave granice razuma sljedećom skladbom, »Going Out To Get You«, koja nije ništa drugo nego obrada istoimenog Genesisova dema iz 1969. Ta manje poznata skladba bila je tranzicijske naravi jer je nastala u razdoblju između prvog i drugog Genesisova albuma. Možda su The Watch mislili da su preostali ljubitelji Genesisa naprosto zaboravili na tu opskurnu, ali zabavnu tvorevinu koja nije izašla ni na jednom dosadašnjem studijskom albumu, no time su samo još jednom dokazali da je između njih i Genesis tribute bendova tek mali razmak. Pritom se ozbiljno nameće pitanje što je uopće smisao takvih skupina kao što su The Watch, koje žele biti na što je moguće više način potpuna zvukovna aproksimacija svojih velikih glazbenih idola, pa njihove kompozicije, usprkos instrumentalnoj i aranžerskoj nadarenosti cijelog benda, nemaju vlastitu dušu.
Sve skladbe na »Tracks From The Alps« odsvirane su i aranžirane vrhunski, pa bi nešto slično možda stvarali i Genesis da su opet četrdeset godina mlađi i nastavili tamo gdje su stali 1974., što je možda i najveće priznanje koje se može dati Rossettijevoj družini. No zašto bi netko gubio vrijeme s tim vehementnim talijanskim oponašateljima kad može bilo kada poslušati Genesisova remek-djela iz Gabrielove ere, koja pojedinačno sadrže barem pet puta više duše nego cjelokupna dosadašnja diskografija The Watch?
Postava
Simone Rossetti – vokal, melotron, sintisajzer, flauta
Giorgio Gabriel – gitara, bas gitara
Valerio de Vittorio – klavijature
Marco Fabbri – bubnjevi i udaraljke
Mattia Rossetti – bas gitara i bas pedale
Produkcija
Simone Rossetti i Giorgio Gabriel
Popis skladbi
1. A.T.L.A.S. (7:06)
2. Devil’s Bridge (6:12)
3. The Cheating Mountain (5:07)
4. On Your Own (3:42)
5. Going Out To Get You (3:36)
6. Once In A Lifetime (4:19)
7. The Last Mile (7:30)
