The Flower Kings: Waiting for Miracles

0 293

Datum izlaska: 08.11.2019
Izdavač: InsideOut Records
Produkcija: Roine Stolt
Trajanje: 84:56
Žanr: symphonic progressive rock
Ocjena: 9/10

Ljubitelji švedskih progresivnorockerskih revitalista The Flower Kings morali su čak šest godina čekati na izlazak novog studijskog albuma, »Waiting for Miracles«, jer su se u međuvremenu ‘zakrvila’ oba vodeća člana ove skupine, odnosno gitarist/pjevač Roine Stolt i klavijaturist Tomas Bodin. Stolt iz poštovanja prema Bodinu, koji je odlučio da mu je odsad važna samo samostalna karijera, dugo nije želio nastaviti s ‘Cvjetnim kraljevima’ pa je 2018. izdao album »Manifesto Of An Alchemist« pod imenom Roine Stolt’s The Flower King.

U međuvremenu je čak razmišljao da raspusti ‘Cvjetne kraljeve’ i potpuno se preusmjeri na samostalnu karijeru i brojne sporedne projekte, ali na sreću sljedbenika ove kultne skupine ‘trećeg vala progresivnog rocka’, ipak je na kraju odlučio nastaviti s njima. Na Bodinovo mjesto doveo je Zacha Kaminsa (An Endless Sporadic), dok je Felixa Lehrmanna na bubnjevima zamijenio Mirkko DeMaio (Mind Key). Od ‘stare garde’ tu su i dalje dugogodišnji basist Jonas Reingold i osnivački gitarist/pjevač Hasse Fröberg.

Sljedbenici su mogli odahnuti i dočekati »Waiting for Miracles«, koji je u mnogočemu tipičan album The Flower Kings, nakon dužeg vremena opet u ‘dvostrukom obliku’, ali s nekim manjim skladateljskim i aranžerskim osvježenjima. Kamins ima sličan, ‘staroškolski’ pristup gradnji simfonijskih aranžmana, ali je za nijansu manje ‘upadljiv’ od često pompoznog Bodina, tako da nikad ne ‘nadglasa’ Roineove gitarske poteze. Možda je na trenutke čak malo previše suzdržan u trenucima kad bi mogao stvoriti dulju solažu, ali se radije još na vrijeme ‘povuče’..

Sve ono po čemu su The Flower Kings postali poznati može se naći i na »Waiting for Miracles«; moćne gitarsko-klavijaturske harmonije, brojne melodične refrene u izvedbi oba vokalista, ambijentalno bogate simfonijske teksture, kompleksne vremenske prijelaze, kraće instrumentalne ‘točke’ i naravno Roineove ‘hipijevske’ tekstove, koji ovaj put ipak sadrže nešto više društvene kritike nego inače. Stilska eklektičnost ovaj put nije pretjerano impresivna, jer se novi ‘Cvjetni kraljevi’ uglavnom drže ‘provjerenog’ simfoprog recepta, bez većih odmaka u tvrdi rock, jazz ili pop rock. Prije svega, gotovo da više nema elemenata bluesa zbog kojih su neki ‘prog puristi’ kritizirali pojedina prošla ostvarenja ‘Cvjetnih kraljeva’.

Pohvalno je i to da, usprkos priličnoj duljini ovog dvostrukog albuma, samo dvije skladbe dosežu deset minuta, dok se ne može naći raznih kraćih i nepotrebnih ‘krpanja prostora’, kakvih je rado bilo na nekim prošlim ostvarenjima

Uvodni »Black Flag«, koji na početku obilježava oglašavanje galebova, treba nešto vremena prije nego što se razvije u impresivnu kompoziciju koja nas uvjerava da novi ‘Cvjetni kraljevi’ nisu ništa lošiji od prethodnih te da Bodina ipak nećemo pretjerano pogrešati. Za zabavno osvježenje pobrinuli su se razigrani zvukovi klavijatura, dok bogate vokalne harmonije i izmjena pjevačkih uloga između Roinea i Hassea teku kako se i pristoji. Veseljački ep »Miracles of America«, u kojem se Roine ponovno na lukav način u tekstu obara na stranputice najdekadentnijeg carstva suvremenog doba, dovoljno je kompleksan i ambijentalno raznolik da zadovolji i najzahtjevnije sljedbenike.

Sljedeći desetminutni ep, »Vertigo«, sadrži nešto više elemenata jazz fusiona, dok je eterični, višeglasni i izrazito budnički refren već standardan za ovu uvijek pozitivistički nastrojenu skupinu. »The Bridge« je sve do svoje polovice uglavnom mirna, akustično usmjerena balada, dok se uz pomoć temperamentne gitarske solaže i zvukova Hammond orgulja ne upusti u dramatičnije vode. Kompleksni i stilski raznoliki instrumental »Ascending to the Stars« sadrži ambijentalno bogate orkestralne aranžmane i melotronske zavjese, dok najviše oduševljavaju iznenadni vremenski prijelazi i suptilne gitarske pasaže. Na izrazito melodičnom »Wicked Old Symphony«, koji sadrži i nešto jazzerskih i psihodeličnih elemenata, jasno se čuje križanje nekih utjecaja (prog) rockerskih velikana šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Instrumental »The Rebel Circus« ima izrazito nostalgično ozračje i neke gotovo spacerockerske trenutke, dok se ništa manje ambiciozni »Sleep With The Enemy« doslovno bujno prelijeva od epskih napjeva, kraljevskih gitarskih solaža i veličanstvenih simfonijskih aranžmana. Visokokompleksni »The Crowning Of Greed« gotovo je u cijelosti instrumentalna tvorevina, osim završnog stiha. Oba kraća instrumentala naslovljena »House of Cards« služe prije svega kao uvod i epilog prvog diska, iako »Waiting for Miracles nije konceptualni album.

Instrumental »Spirals« zbog određenih gitarskih efekata na trenutke podsjeća na King Crimson, i to na one iz osamdesetih godina prošlog stoljeća, dok elektronski uzorci na sintesajzerima osiguravaju sanjalački i eterični, gotovo spacerockerski pečat. Punk i ‘Cvjetni kraljevi’ dva su potpuno isključujuća pojma, dok je »Steampunk«, koji naravno nema nikakve zvučne veze s punkom, jedan od najboljih dijelova ovog albuma. Završna, veseljački obojena tvorevina, »We Were Always Here«, tipična je The Flower Kings epska himna s Roineovom ‘new age’ poezijom i veselim simfonijskim aranžmanima, koja svojim višeglasnim refrenom pomalo podsjeća na klasik »Stardust We Are«.

Prvi studijski album The Flower Kings iz ‘post-Bodinove ere’, ukupno trinaesti ako se ne računa »Manifesto of an Alchemist«, ispao je izuzetno uspješno, iako mu do statusa remek-djela i jednog od njihovih elitnih albuma nedostaje nešto više ambicioznosti te manjih zvučnih detalja i poboljšanja. S druge strane, Kamins je donio aranžersko osvježenje koje je po ambijentalnoj strani posve na Bodinovoj razini, dok će se u budućnosti zacijelo ‘ohrabriti’ za neke drznije solističke pothvate. Izostanak dužih simfoprog epova od skupine koja spada među najbolje što se tiče te ‘branše’ mnoge će negativno iznenaditi, no s druge strane, »Waiting for Miracles« jedno je od njihovih najviše ‘tečnih’ i konzistentnih ostvarenja, bez ikakvih čudnovatih i usiljenih trenutaka.

Autor recenzije: Peter Podbrežnik

Popis skladbi:

CD 1 (63:28)
1. House of Cards (1:58)
2. Black Flag (7:42)
3. Miracles for America (10:03)
4. Vertigo (9:59)
5. The Bridge (5:32)
6. Ascending to the Stars (5:45)
7. Wicked Old Symphony (5:47)
8. The Rebel Circus (5:50)
9. Sleep with the Enemy (6:02)
10. The Crowning of Greed (4:50)

CD 2 (21:28)
1. House of Cards Reprise (1:21)
2. Spirals (5:06)
3. Steampunk (6:34)
4. We Were Always Here (7:35)
5. Busking at Brobank (0:52)

The Flower Kings:
Roine Stolt – električna i akustična gitara, klavijature, glavni vokal
Jonas Reingold – bas gitara
Hasse Fröberg – glavni vokal, prateći vokal
Zach Kamins (An Endless Sporadic) – klavijature, gitara
Mirkko DeMaio (Mind Key) – bubnjevi, udaraljke

Gostujući glazbenici:
Michael Stolt – bas gitara, prateći vokal
John “Zach” Dellinger – viola
Paul Cartwright – violina

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići